Ljubo de Karina je autor kojemu je identifikacija sa skupinom ili generacijskom pripadnośću tijekom četiri desetljeća stvaralaštva postala nepotrebna, ako mu je ikada i bila važna. Umjetnik sam donosi odluke kako će i kamo smjestiti svoj odgovor na pitanje sto je skulptura danas. Istražujući ishodišne točke De Karinina osobnog idioma, odnosno praćenjem geneze skulptorskoga opusa u razdoblju od pojavljivanja na umjetničkoj sceni sedamdesetih godina prosloga stoljeća do danas, pokušat će se odgovoriti na to pitanje. U tome vitalnome i dinamičnome kontinuitetu kiparskoga koncepta i opusa razabire se raznolik tematski i plastički registar, visoki stupanj asimilacije forme i poruke te razvojna logika, obilježena snažnim i korijenitim mijenama, koja je s vremenom kondenzirala čvrste referentne točke. Osim što potvrduju stvaralački integritet, te su točke istovremeno i temelj za daljnje kiparsko istraživanje i stvaranje.
De Karinino kiparstvo raslo je kao novi sustav sabrane forme, koja se čuva velike geste, u okruženju visokomodernističkih i konceptualnih zanosa u umjetnosti sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U konceptualnom, procesualnom i (ne)materijalnom širenju pojma skulpture nije pronalazio sebe, držao se tradicionalne definicije skulpture, njezine asocijativnosti, simboličnosti, dobro oblikovane forme i snažna govora artikulirana materijala smještenoga u prostoru.
Monografija Ljubo De Karina u izdanju Art Magazina Kontura predstavlja cijeloviti pregled dugogodišnjeg rada akademskog kipara. Ciklusi i radovi ovog umjetnika su zabilježeni u brojnim katalozima samostalnih i skupnih izložbi te pregledima hrvatskog kiparstva, ali u ovakovom opsegu, s mnoštvom fotografija radova cijelokupni umjetnički opus do sada nije bio predstavljen.
Ova monografija dokumentacijom, interpretacijom i kvalitetnim fotografijama predstavlja značajan doprinos tumačenju djela kipara.