Taj fizički rad je jedna od najjepših stvari tog posla. Nakon toga se osjećaš jako dobro. Kao seljak kad završi svoju njivu. A i mi smo seljaci - kipari, makar ja sebe sad više ne smatram samo kiparicom... I kad navečer završiš dan, zapravo si prekopao taj komad svoje njive. Mislim da većeg zadovoljstva nema nigdje.
Marija Ujević Galetović
Tko je zapravo ova umjetnica? Arkadija? Žena - mačka? Kineske mušice? Meta? Ili Šenoa? Matoš? Kafka? Trkač? Dramatični i ekspresionistički Pušač ili debeljuškasta Melanija? Retoričnim pitanjem želimo zaobilazno reći - to je kipar s mnogim licima. Kipar od sto načina i mogućnosti! Konfiguriramo krajolikom njezina interesa bez pouzdanja u predvidljivu i navikom ustoličenu stilistiku koja poput zaraze prelazi s jednoga na drugo djelo. Predviđanje je ovdje jalov posao. Nema doslovnih prenosnih atributa neke prethodno provjerene genetike; tek diskretno promicanje morfologenetskih svojstava. Jer svoje znanje, intuiciju i, naposljetku, rješenja Marija ne baca u okove metodologije koja bi gasila dar novosti svakog novog stvorenoga djela.
Raznolika, a uvijek sa svojim licem. Za to je lice potrebna oštrobridna geometrija glave Matoša i ugladena, građanska (agramerska) smirenost Šenoe, dramatični mir ratnika pod zemljom, zlatna antička novost Arkadije i zvoncavi budoarski nestašluk debeljuškaste ljepotice.
Ova opsežna monografija na 264 stranice donosi 133 reprodukcije djela, popraćene tekstom Ive Šimat Banova te citatima i osobnim promišljanjima same umjetnice.