Opredjeljenje za predano promišljanje povijesne razine muzeologije, za istraživanje pojedinih povijesnih sabirateljskih fenomena u Hrvatskoj, kao i odredeno iskustvo u traganju za izgubljenim predmetima nacionalne baštine, bili su dijelovi osobne iskaznice s kojom se moglo posvema opravdano ući u postupak oblikovanja i pisanja ove knjige.
Autoričinim riječima ova knjiga rezultat je višegodišnjeg istrazivanja povijesti sabiranja u Hrvatskoj. Priznaje, nisu imali kraIjevske riznice, glasovite sobe rijetkosti, pa niti bogate galerije slika, no posjedovali su razvijen smisao za čuvanje baštine i stvaranje zbirki i naše se bogatstvo nalazilo u crkvenim i svjetovnim riznicama, galerijama predaka, lapidarijima, numizmatičkim zbirkama i svojevrsnim kabinetima svijeta. Žarka Vujić htjela je njihovim interpretiranjem doprinijeti i ozbiljnijem gledanju na muzejsku profesiju u našem društvu danas, inspirirati i druge istraživače te zainteresirati i širu publiku koju zanima nacionalna baština. Za sve njih nastojala je napisati ne samo znanstveno utemeljeno, nego pripovjedački zanimljivo, a ponekad i provokativno štivo.