Monografijom o stvaralaštvu afirmirane hrvatske umjetnice Koraljke Kovač (1971.) obuhvaćamo tipološko-vrijednosni uzorak djela, ponajviše na temelju autoričina slikarskog opusa od 1998. do 2019. godine. Načelima subordinacije i komparacije prikazujemo vizualni opseg različitih varijanti crteža i slika na papiru i platnu, pojedinačnim esejima promatramo ključne faze autoričina stvaralaštva. Verbalno-vizualnim rezonancijama prosijavamo kroz optičko sito umjetničin duhovni razvoj i dosizanja viših sfera vlastitih interakcija sa svijetom: duhovno i kozmičko u čovjeku, njihovu ideju – sliku – projiciranu u komunikacijske sveze unutar zakonitosti vlastita vizualnog koda i izvan njega. Takvim podražajnim međudjelovanjima prošaranim osobnim tragovima, znakovima i simbolizacijama koje uvijek upućuju i na nešto drugo od viđenoga i pojmljivog, Koraljka Kovač otisnula je svoje praslike, kao i paslike u polivalentne svjetove umjetnosti; u zamišljaje, snoviđenja, fantazme, ideje, preslike, pojave i simbolske odraze unutarnje vizije projicirane u logičnu transformaciju – apstrahiranu činjenicu slike. Vidimo slikovne refleksije autoričine intuicije, osjetilnosti, misaonosti, osjećajnosti, kao i prosvjetljavanja nesvjesnih slojeva bića u potrazi za cjelovitošću naizgled neprohodna labirinta slojevite osobnosti koja stremi harmoniji, skladu, proporciji i smislenosti.
Tako nastaju Koraljkine prirodne slike, jednostavnije izrečeno, predodžbe prirode s kojom je neraskidivo povezana. To je naslućeno pokušajem slike koju nije lako dešifrirati, pojmovnim omeđiti niti definirati. Ideja između doživljaja i zamišljaja preobličena je u obojenu predodžbu o povezanosti svega unutar formata viđenog, uobličenog perceptivnog isječka i izvan njega. Ispod i iza površine omanjih osvijetljenih vrhova svijesti kriju se dublje sjene koje valja osvijestiti kao neotuđeno pravo pojedinca i vrste u cjelini, kao trajno nahođenje prema simbolizaciji svijeta i osluškivanja cirkularnosti prirodnoga tijeka.
Koraljkina potreba za skladom svega, za uobličenjem spomenute prirodne slike kojom podrazumijevamo idealne pojavne slike prirode što izvire iz projiciranja unutarnje vizije na svijet, danas je itekako aktualna uslijed alarmantne ekološke krize koju kao da ne primjećujemo jer narušava naš izgledno izrabljivački odnos i devastiranje planete. Drukčije poimanje još nismo osvijestili.