Spomenica Cota i Cota odnosi se na produktivnu tvrtku koja od 1996. potpisuje svu silinu arhitektonskih palača, stambenih i poslovnih zgrada, urbanih vila, hotela, domova, funkcionalnih građevina, i pokoju privatnu kuću i koja je od 2015. u potpunosti pod palicom Milovoja Cote, najmlađeg, dakle, trećeg arhitekta u obiteljskom nizu uz djeda Franu i oca Ljubomira Cote. Treba se zapravo osvrnuti na kroničara ove Spomenice, Ljubomira Cotu koji ju je osmislio, uredio, napisao i dao joj autorski pečat. Namjerno je isprepleo arhitekturi i kiparstvo i obrnuto, jer je njegov otac Frane Cota, bio kipar i arhitekt, a Ljubomir se također i sam upleo u tu zanimljivu mrežu kreative, koja čini se, čitajući ovu Spomenicu oslobađa arhitekte pune ozbiljnosti i velike odgovornosti. Otvara im puteve pune autorske slobode.
Spomenica uz mudre misli i vrlo razložne konstatacije kroničara, obiluje i anegdotama, prepričane često duhovito, pa tako Spomenica nije samo nabrajanje poslovnih uspjeha i kreativnih ostvarenja, nego postaje zanimljivo štivo, puno slikovitosti iz života jednog talentiranog dječaka koji je prerano ostao bez oca, a kojem se beskrajno divi, a koji je možda baš zbog none koja je bila stup katoličkog morala, ostao skroman, te sklon humoru, piše pomalo i autoironično.
Ova je Spomenica, jednako i objektivna i informativna, koliko je topla i autobiografski zanimljiva. Na kraju knjige je Index svih ostvarenja kroz osamdeset godina djelovanja Frana, Ljubomira i Milivoja Cote što bez ikakvih panegirika činjenično govori o ahitekturi visoke vrijednosti i plodonosnim autorima.