RAZGOVARALA: DORA LUČIĆ
FOTOGRAFIJE: IVAN VIOLIĆ
_________________________________________
Sliku lomim, pravim slojeve i puštam boju da odredi smjer u kojem će se dalje kretati. Intuitivno pristupam radu.
CIKLUS RADOVA Iznad otoka prvotno je Mia Markušić izlagala u Laubi u okviru programa Šalji dalje, a potom u Galeriji Zen Contemporary Art na grupnoj izložbi Fresh perspectives. Kako i ime kaže, rad evocira otočko ljeto i osjećaje slobode i bezbrižnosti koji dolaze s njim. Koristeći razne likovne medije, od ulja na platnu, preko slikanja na oštećenim daskama, do skulptura od poliuretanske pjene, autorica traga za svim potencijalnim oblicima svojih sjećanja i osjećanja. Tako kreira dinamične spojeve koje prenose ujedno i vrevu, ali i spokoj otočkih krajolika i ljudi. S Mijom Markušić, studenticom slikarskog smjera diplomskog sveučilišnog studija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Matka Vekića, razgovor slijedi u nastavku.
Tvoji radovi uglavnom su inspirirani dokolicom, ljetom, trenucima radosti i igre koje u njih unosiš, što se očito reflektira i na promatrača. Je li taj učinak kod drugih važan pri radu ili je ipak riječ o nekoj dubljoj potrebi koju izražavaš, bez puno razmišljanja o recepciji?
Smatram da dobra slika mora probuditi neki osjećaj kod gledatelja, bio on pozitivan ili negativan – inače nije dobra slika. No, ne vodim se time kako će gledatelji doživjeti moju sliku; najbitnije mi je kako se osjećam nakon što je naslikam.
Dakle, tvoje likovno izražavanje usko je povezano s doživljajem nesputanosti. Jesi li imala potrebu ili želju baviti se društveno angažiranim temama i zanima li te takva umjetnost?
Moje izražavanje usko je povezano s osjećajem slobode koji proizlazi iz svakodnevnih situacija. Djeca su mi inspiracija jer način na koji oni komuniciraju s okolnim svijetom predstavlja nešto što želim unijeti u svoj rad. Iako se možda na neki način bavim društveno angažiranim temama, moj pristup je takav da gledateljima ostavljam prostor da sami tumače to što doživljavam birajući takve motive. Ne koristim konkretne simbole ili elemente koji bi se mogli izravno povezati s osobnim društvenim pitanjima koja me možda zaokupljaju ili uznemiruju.
Uglavnom se baviš interpretacijom istih motiva u raznim tehnikama. Tvoja primarna tehnika je slikarska, ulje na platnu, no bliski su ti izleti u kiparski medij i „reljefno slikarstvo“. Kako je došlo do eksperimentiranja s medijima?
Običavam si davati razne zadatke na kojima radim istovremeno. Imam dojam da se mogu izraziti kroz više likovnih medija, kroz skulpturu, prema kojoj se odnosim kao prema vlastitom djetetu, s kojom se igram i „smijem“, dok na slici više projiciram svoj odnos prema slikarstvu kao takvom, odnosno dvodimenzionalnoj površini slike. Sliku lomim, pravim slojeve i puštam boju da odredi smjer u kojem će se dalje kretati. Dakle, doživljaj kretanja ili dinamike kod mene nije utjelovljen u skulpturi već u slici.
Jednom si spomenula da fotografiju koristiš kao skicu. Jesi li kada te iste fotografije neposredno uključila u rad i zanima li te u tom kontekstu?
Sve motive s kojima radim, prvo zabilježim u mediju fotografije i sigurno bi bilo zanimljivo jednog dana izložiti ih. Imam u planu raditi skulpture od drveta – to mi se već neko vrijeme vrti po glavi i realizirat ću tu želju. Tvoj likovni izričaj ima asocijacije na ekspresionizam s lirskim i apstraktnim elementima.
Pretpostavljam da ti je to blizak smjer, no, na Akademiji se zasigurno potiče širina izričaja.
Blizak mi je ekspresionizam, ali svoj interes ne bih željela svesti na neki određeni pravac. Dosta intuitivno pristupam radu. Naklonjena sam bila raznim stilovima, kao što je impresionizam, kubizam, bad painting, i dr. Ne želim si uskraćivati kreativnost i bazirati se samo na jednom načinu slikanja jer još uvijek imam puno toga za učiti.
Kakva te umjetnost zanima i koje bi umjetnike izdvojila kao inspirativne?
Ne bih rekla da me zanima isključivo umjetnost istih autora ili tematskih interesa. Više me zanima kako umjetnici pristupaju svojem radu – stilski, koloristički i materično. Volim kada se djelo izdvaja iz uobičajenog i nudi nešto novo, drugačije. Umjetnost koja ima snagu da me iznenadi i potakne na razmišljanje uvijek će me privući. Trenutačno pratim rad Tracey Emin, sviđa mi se njezino gestualno slikarstvo. Izdvojila bih npr. i Georga Baselitza i Anselma Kiefera.
Kako gledaš na problem manjka prilika za likovne umjetnike, posebno u okviru plaćenih angažmana?
Pitanje hoće li umjetnost biti održiva kao profesija i može li se živjeti isključivo od nje, neprestano me proganja. Volim dodati da se ne bavim likovnom umjetnošću zbog komercijalne strane posla, moj formalni razvoj nije motiviran prodajom ili uspjehom. Radim iz svoje potrebe i često izlazim iz okvira klasičnog slikarstva.
Imaš li ideju u kojem smjeru želiš dalje razvijati svoj put?
Imam ideja, ali htjela bih usporiti, razvijati ideje i zaokružiti kružnicu koju sam započela.