ostalo
Zvonko Maković

Pretenciozan, megalomanski, površan, kontradiktoran, nedorečen, rasipnički skup... ima li još sličnih riječi kojima bi se mogao ocijeniti 45. venecijanski Biennale? Ima. Sigurno da ima. Biennale je, jednostavno rečeno, loš. A to se moglo i očekivati poznavajući onoga tko je Biennalu stajao na čelu, A. B. Olivu. Na svu sreću, taj mali čovjek sa željom da bude velik diktator ipak nije mogao podrediti sve svojoj autoritativnoj volji. Oduprli su mu se, dakako, pojedinci. Svi oni koji se nisu kruto pridržavali propisanog zadatka, središnje teme nazvane Ključne točke umjetnosti, a s podtemom Nomadstvo u umjetnosti. Dokazivati kako je potpuno proizvoljna teza da samo moderna umjetnost ima nomadsku prirodu i da je Delacroix bio taj koji je, slikajući egzotične prizore iz Afrike početkom 19. stoljeća, bio prvi putnik i otac nomadstva, to je, dakako, besmisleno. Baš kao što je besmisleno osporavati Olivi bilo što drugo. Njegova se površnost može ili prihvatiti ili ne. Jaje nikada nisam prihvaćao i ne nalazim razloga da o njoj i sada govorim išta više. Posljednji venecijanski bijenali, koji su imali jasno i pametno formuliranu tezu, bili su oni koje je vodio Maurizio Calvezi, dakle 1984. i 1986. Nakon toga mogli smo pratiti u dva navrata, 1988. i 1990, bezlične predstave na kojima su se izdvajali veliki pojedinci, protagonisti koji nikakve veze s organizacijom u cjelini, ili još više s temom izložbe, nisu imali. Tako je i sada. Nedvojbeno je da je bilo velikih stvari i sada u Giardinima i oko njega. Među te velike stvari, velike događaje ubrajam prije svega nacionalne selekcije i pojedince. Tako je njemački paviljon s potresnim i čudesnim djelima jednog Hansa Haackea i Nam June Paika, pa zatim mađarski paviljon s Josephom Kosuthom. Htio bih svakako još spomenuti i Tapiesa. Ovogodišnji ćemo Biennale posebno pamtiti i stoga jer se po prvi puta samostalno pojavljujemo i mi. O hrvatskoj nazočnosti u Veneciji, kako o selektoru Igoru Zidiću, tako i njegovim izabranicima Bijeliću, Dekoviću i Kipkeu mislim sve najbolje. Ono što smo pokazali i kako smo se predstavili može nam služiti samo na čast.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026