Image
Cijena: € 12,00

expo
SEBASTIJAN DRAČIĆ
THIS IS EARTH

TEKST: ANITA RUSO BREČIĆ
FOTOGRAFIJE: iz autorove arhive
_________________________________________________

This is Earth, Gradska galerija Zabok, Zabok, 20. 10. - 14. 11. 2025.


Na tragu orwellovske tvrdnje: „Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć”, Dračićevi su prostori mjesta proturječja i neizvjesnosti, ali
unatoč tome isijavaju nadu.

 

U 2025. GODINI Sebastijan Dračić (1980.) predstavio se publici svojim novim slikarskim radovima iz ciklusa Dimora (prikazan u Zen Contemporary Gallery, Zagreb) te u Gradskoj galeriji Zabok gdje je na izložbi This is Earth (izložba prigodom otvaranja manifestacije Dani Gjalskog), izložio pojedina djela iz spomenutog ciklusa kao i nekoliko recentnih djela.

KUSTOSICA IZLOŽBE Iva Korbler u uvodnim riječima predgovora izložbi ističe kako se „u zadnjih desetak godina brojni istaknuti hrvatski slikari i slikarice srednje, mlađe i mlade generacije u potpunosti okreću motivima prirode, odnosno, vegetacije, gdje se tek u naznakama vide tragovi ljudske civilizacije i čovjeka ili ih uopće nema u slikama.”

DRAČIĆEVE KOMPOZICIJE nerijetko imaju zajedničju crtu: jako nisko ili jako visoko položeno očište u liniji horizonta koji slikaru omogućava da minuciozno razradi ili veliku površinu neba ili veliku površinu tla (Zemlje ili drugih planeta). Gradeći slike kroz ove dualitete, Dračić se opet potvrđuje kao majstor linearne perspektive, renesansno vješt u pretvaranju dvodimenzionalne površine u trodimenzionalnu.

DRAČIĆ JE KOLORIST osebujne palete koja nastaje negdje na rubu mogućeg. Upravo je spektar boja koje ne vidimo u svakodnevici (jarki crveni, hladni ljubičasti i smaragdno zeleni tonovi) Dračićev forte u stvaranju utopijske i / ili distopijske atmosfere na slikama. Ovaj likovni element nosi nas u stvarnost koja je daleka, koja najčešće nije naša, ali je i dalje stvarna.

NAPUŠTENI PEJZAŽI u kojima je čovjek sporedni glumac ili tek sjena odjekuju tišinom u kojoj prevladava osjećaj otuđenosti i sumornosti što kreira jak emotivan odgovor promatrača na umjetnikov rad. Slično Tarkovskijevom Stalkeru, i ovdje prostor preuzima ulogu psihičkog teritorija, mjesta u kojem pejzaž postaje magični prostor bez narativa za koji sam umjetnik kaže da posjeduje „metafizičku crtu koja se proteže kroz čitav opus u kojem krajolik postaje na neki način prostor egzistencijalne borbe“.

 ATMOSFERU RADOVA moguće je povezati s vizualnom tjeskobom kultnog Blade Runnera, gdje pejzaž služi kao zrcalo unutarnjih stanja i prijetnje koja dolazi izvana. Ti tihi, napušteni krajolici preuzimaju glavnu riječ, nisu samo puki dekor ili neizbježno okruženje, nego aktivni, gotovo živi nositelj značenja.

KADA SADRŽE ARHITEKTURU to je arhitektura tipa Unite d’habitation koja kod Dračića, za razliku od Le Corbusierove, više ne služi čovjeku. Dapače, čovjek je u njoj izgubljena jedinka, gotovo muzejski primjerak smješten u prostor koji je priroda uzela natrag sebi. U slučaju djela Sanctum priroda je preuzela ulogu svetišta u kojem počiva čovjek, posve predan u njezine ruke, da se odmori, vrati izgubljeni mir i vjeru.

NA TRAGU ORWELLOVSKE tvrdnje „Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć“, Dračićevi su prostori mjesta proturječja i neizvjesnosti, ali unatoč tome isijavaju nadu koju sluti i Korbler: „Koliko god da se ne možemo oteti dojmu postapokaliptičnog svijeta koji se nadvija nad nama, s druge je strane Dračić duboko uronjen u ideju mogućeg izbavljenja kroz povezivanje ljudi s Prirodom. Otuda možemo osjetiti i naglašenu meditativnu komponentu nekih njegovih djela“.

SVOJIM POSLJEDNJIM ciklusima Sebastijan Dračić se još jednom potvrđuje kao izuzetan slikar srednje generacije koji ne odgovara na trendove, već traži unutar sebe razlog i motivaciju za stvaranje.

 

 



RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026