Image
Cijena: € 0,00

tema broja
PREOBRAZBA I NOVE MOGUĆNOSTI LIKOVNE UMJETNOSTI

JOSIP MIJIĆ

 

Čovjek se trenutno nalazi na prekretnici novog doba, doba proširene stvarnosti koje će iz korijena promijeniti njegov način življenja. Prirodne ljudske sposobnosti bit će proširene uz pomoć računalnih i robotskih sustava koji će pomagati u razmišljanju i stvaranju te digitalnih neuronskih sustava koji će čovjeka povezivati sa svijetom koji je daleko izvan njegovih prirodnih osjetila.[1] Može se reći da je beta verzija proširene stvarnosti pokrenuta još 90-ih godina prošlog stoljeća svjetskom mrežom (World Wide Web) koja je 2007. nadograđena pametnim telefonima. Svjetska mreža, pametni telefoni, računala, pametni televizori, pametni automobili,… Mediji su distribucije informacija s kojima je čovjek konstantno spojen. Čovjek je sebe samovoljno uključio u oponašanu/simuliranu stvarnost poput one iz znanstvenofantastičnog filma The Matrix. U ovakvom radikalno-transformacijskom digitalnom svijetu likovna umjetnost također proživljava veliku preobrazbu. Digitalizacija je dotakula umjetnikov um i promijenila načine izražavanja. Mnogi umjetnici su prigrlili mogućnosti digitalnih tehnologija i njihovih simuliranih stvarnosti. Stvaraju konkretne radove nadopunjene digitalnim fragmentima – djela u proširenoj stvarnosti, stvaraju digitalna kripto djela, NFT-ove za virtualne svjetove – metaverzume u kojima caruje nula i jedinica te digitalna i imerzivno-digitalna  djela koja su nastala u kolaboraciji s umjetnom inteligencijom.

 

KOLABORACIJA UMJETNIKA S UMJETNOM INTELIGENCIJOM (AI)

 

Globalizacija i digitalizacija, točnije svjetska mreža i digitalizirani podatci, omogućili su stvaranje umjetne inteligencije (AI – Artificial Intelligence) – anorgansko-umjetnih algoritama koji u posljednje vrijeme bez upute inženjera/programera uče i poduzimaju određene radnje. Od 2010. godine umjetna inteligencija sveprisutnija je u digitalnim uređajima koji čovjeku na različite načine osiguravaju i unapređuju kvalitetu življenja: umjetna inteligencija kao osobni asistenti u pametnim telefonima, kao savjetnik u postavljanju dijagnoze pacijentima, kao autonomni vozač automobila, kao suradnik u stvaranju izuma… i naravno, umjetna inteligencija kao kolaboracijski umjetnik. Postoji već popriličan broj umjetnika koji na različite načine profesionalno surađuju s umjetnom inteligencijom u stvaranju snažnih digitalnih djela koja ne postoje u fizičkoj stvarnosti i koja je moguće vidjeti jedino uz pomoć digitalnih pomagala.

Homo sapiensu, odnosno mudrom čovjeku inteligencija je od velike važnosti. Tisućama godina pokušava razumjeti kako misli i djeluje, odnosno „kako  nešto tako uzvišeno i netvarno kao misao ili svijest može proizaći iz kilograma i pol želatinoznog pudinga u lubanji“.[2] Područje umjetne inteligencije, osim razumijevanja bavi se i izgradnjom inteligentnih entiteta. Postoje dvije definicije umjetne inteligencije. „Neki su definirali inteligenciju u smislu vjernosti ljudskoj izvedbi, dok drugi preferiraju apstraktnu, formalnu definiciju inteligencije koja se naziva racionalnost.“[3] Također, predmet same racionalnosti varira. „Neki smatraju da je inteligencija svojstvo unutarnjih misaonih procesa i rasuđivanja, dok se drugi usredotočuju na inteligentno ponašanje, vanjsku karakterizaciju.“[4] Veliki pomaci u razvoju umjetne inteligencije započeli su 2001. godine kada su Michele Banko i Eric Brill „ustvrdili da poboljšanje performansa dobiveno povećanjem baze podataka (…) nadmašuje svako poboljšanje koje se može postići podešavanjem algoritma“.[5] Naravno, te velike skupove podataka, koji se još nazivaju Big data, odnosno veliki podatci (slika 1), omogućili su napredak u računalnoj moći i svjetskoj mreži.

Metode dubinskog učenja čiji su eksperimenti provedeni još 1970-ih godina uzele su maha tek 2011. godine u prepoznavanju govora i u vizualnom prepoznavanju objekata. Sustav dubokog učenja koji je stvoren u grupi Geoffreya Hintona na Sveučilištu u Torontu toliko je uznapredovao da mu nije potreban ručni inženjering značajki jer ih je sam određivao iz sirovih podataka.[6] Nagli razvoj umjetne inteligencije zaintrigirao je javnost, ali i studente, tvrtke i investitore za stvaranje novih AI aplikacija. Među mnogobrojnim aplikacijama nalaze se i umjetno-inteligentni sustavi koji uvelike mogu pomoći umjetnicima u stvaranju digitalnih ili klasičnih umjetničkih djela, a jedan od njih je zasigurno DALL·E 2. U srpnju 2020. godine istraživački laboratorij za umjetnu inteligenciju OpenAI napravio je treću generaciju algoritma dubokog učenja za generiranje teksta sličnog ljudskom, Generativni unaprijed obučeni transformator 3 (GPT-3 – Generative Pre-trained Transformer 3). Riječ je o vrhunskom jezičnom modelu koji je sposoban rješavati opće zadatke temeljene na jeziku. Vrstu umjetne inteligencije koja je u mogućnosti dobro obavljati različite zadatke, onako kako to rade ljudi. Objavljena je putem javnog API-ja, sučelja za programiranje aplikacija, softverskog posrednika koji omogućava protok informacija u oba smjera između mrežne stranice ili aplikacije i korisnika. Model ima 175 milijardi parametara i obučen je na 570 gigabajta teksta.[7] GPT-3 s lakoćom može pisati novinske članke od koji su neki već javno objavljeni na Guardianu, pisati računalni kod na bilo kojem jeziku, čak napisati pjesmu ili generirati sliku na osnovi teksta. DALL·E je verzija GPT-3-a koju je OpenAI predstavio na početku 2021. godine. Algoritam ima 12 milijardi parametara i osposobljen je za generiranje slika iz tekstualnih opisa na prirodnom jeziku. Ove godine je predstavljen DALL·E 2 koji ima mogućnost generiranja slika u četiri puta većoj rezoluciji. Na osnovi skupova parova slika i teksta putem procesa „difuzije“ kombinira koncepte, atribute i stilove. Ima mogućnost proširivanja slika izvan originalnog platna i izrade varijacije na temelju slike (slika 2).[8] DALL·E 2 radi zapanjujuće vizualizacije na bazi teksta. Cijeli proces traje svega nekoliko minuta. Uz pomoć osnovnog tekstualnog unosa i dodatnih parcijalnih označavanja i njihovih korigiranja dodatnim tekstom moguće je doći do vizualizacija koje su vrlo bliske umjetniku s kojim DALL·E 2 surađuje. Na slici 3 prikazane su četiri finalne varijacije, a sve je započeto s osnovnim tekstualnim unosom: A landscape with thousands of black boxes at dusk with the sun on the horizon. Digital realistic art with a bit of color.

Pionir u estetici umjetne inteligencije je Refik Anadol (r. 1985., Istanbul, Turska), medijski umjetnik koji umjetnom inteligencijom stvara digitalna, imerzivna umjetnička djela. Koristi podatke kao pigmente, slika pametnim kistovima i koristi arhitektonski prostor kao platna. U Los Angelesu 2014. godine uspostavlja Refik Anadol Studio oko kojeg je okupio računalne inženjere, arhitekte, neuroznanstvenike, glazbenike i dr. Vlasnik je i voditelj RAS LAB-a, istraživačkog centra usmjerenog na otkrivanje i razvoj pristupa narativima podataka i umjetnoj inteligenciji. Anadol preko svojih radova istražuje čovjekove doživljaje vremena i prostora u digitalno-transformacijskom dobu u kojemu strojevi dominiraju svakodnevnim životom. Uz pomoć umjetne inteligencije i estetske tehnike za stvaranje imerzivnih okruženja redefinira unutarnje i vanjske arhitektonske elemente. Čitave zgrade oživljava; podove, zidove i stropove dematerijalizira dinamičnim animacijama dobivenim iz nizova podataka – vizualizira nevidljivi svijet.[9] Zajedničko za sve Anadolove vizualizacije su podaci. Za njegovu izložbu u New Yorku 2019. godine Machine Hallucination bilo je potrebno 113 milijuna javno dostupnih slika New Yorka.[10] Njujorški sintetički eksperiment Anadola Machine Hallucination pokušava otkriti nove veze između vizualnog narativa, arhivskog instinkta i kolektivne svijesti. Preko fotografskih uspomena New Yorka pronađenih na društvenim mrežama uz pomoć umjetne inteligencije stvoreno je 1025 latentnih dimenzija bliske budućnost slavnog grada. Machine Hallucination stvara novi oblik sintetičkog pripovijedanja. Preko nekonvencionalne projekcije u 16K rezoluciji ispričana je priča o New Yorku kroz kolektivna sjećanja grada.[11]

 

LIKOVNA UMJETNOST U VIRTUALNOJ I PROŠIRENOJ STVARNOSTI

 

U 21. stoljeću ljudi mogu stvarati/oblikovati novu stvarnost izvan fizičke stvarnosti. Iz udobnosti vlastita doma s visokotehnološkim naočalama na glavi mogu biti bilo gdje. Letjeti preko mora ili proputovati cijele solarne sustave u nekoliko minuta. Biti na koncertu ili na nekom sportskom događaju. Posjetiti muzeje, stvarati digitalna djela, razgovarati s prijateljima ili umjetnom inteligencijom putem njihovih avatara. Ili, jednostavno fizičku stvarnost oplemeniti/nadopuniti s novom. Virtualna stvarnost (VR – Virtual reality) je računalno simulirana stvarnost koja je odvojena od fizičke stvarnosti. Digitalna okruženja mogu biti temeljena na stvarnim mjestima ili su u potpunosti izmišljena. Proširena stvarnost (AR – Augmented reality) proširuje/nadopunjuje stvarni svijet računalno generiranim sadržajima poput statične grafike, zvuka, videa i dr. Posljednjih godina za proširenu stvarnost sve češće se upotrebljava naziv MR – Mixed reality, u prijevodu miješana stvarnost,  zbog moguće interakcije između stvarnog i digitalnog sadržaja. U miješanoj stvarnosti temeljenoj na proširenoj stvarnosti računalno generirani sadržaj je aktivan i djeluje kao da je dio stvarnog svijeta. U slučaju kada je miješana stvarnost temeljena na virtualnoj stvarnosti tada se virtualno okruženje povezuje s objektima stvarnog svijeta. Ovakva stvarnost ponekad se naziva i proširena virtualnost (AV – augmented virtuality).[12] Za potpuno iskustvo navedenih stvarnosti potrebne su naočale za proširenu/virtualnu stvarnost. Krovni pojam za sve stvarnosti je produžena stvarnost (XR – Extended reality) i predstavlja razinu miješanja fizičke i virtualne stvarnosti unutar kontinuuma virtualnosti (slika 4).[13] Sada kada je cjelokupno ljudsko znanje digitalizirano i dostupno jednim klikom miša, muzeji i galerije, a i ostale institucije, prisiljene su integrirati digitalne tehnologije kako bi se posjetiteljima pružilo dublje i zanimljivije iskustvo s fizičkim sadržajima koja prezentiraju, ili te fizičke sadržaje digitaliziraju i prezentiraju u potpuno novim nadrealnim arhitektonskim okruženjima. U listopadu 2017. godine na jednom događaju aukcijske kuće Sotheby’s u New Yorku predstavljen je virtualni muzej Kremer u kojemu su izložena 74 djela nizozemskih i flamanskih starih majstora iz 17. stoljeća (slika 5). Svako umjetničko djelo fotografirano je između 2500 i 3500 puta i putem fotogrametrije stvoreni su modeli ultra visoke rezolucije. Tako je posjetiteljima omogućeno da s djelima ostvare imerzivna iskustva; da izbliza istražuju oslikani površinski sloj ili poleđinu slike u potrazi za jedinstvenim žigovima provenijencije svakog djela.[14]

Sve više postoji web-baziranih aplikacija koje korisnicima omogućuju, osim prezentiranja svojih djela, kreiranje izložbenih prostora – virtualnih galerija kojima se može pristupiti iz vlastita doma. Korištenjem ovakvih platformi, ili izrada sličnih aplikacija, kao medij za komunikaciju omogućava umjetnicima lakšu vidljivost široj publici. Bez posebnog informatičkog znanja moguće je napraviti galeriju i prezentirati dvodimenzionalne (slike, crteže, fotografije, videa) i/ili trodimenzionalne sadržaje (skulpture, instalacije, trodimenzionalne animirane objekte). Takve platforme najčešće omogućavaju i rasprave s posjetiteljima te ocjenjivanje 3D virtualnih prezentacija, kao i prodaju izloženih djela. Najpopularnije web-bazirane aplikacije su: Artsteps, Virtual Art Gallery, Kunst-matrix, Exhibbit, VR-All-Art i dr.

Kao odgovor na izazove digitalnog doba muzeji već sada preispituju svoje vizije i poslanja. Sve više muzeja uključuje nove tehnologije za ostvarivanje inovativnijih prezentacija klasičnog fizičkog naslijeđa ne bi li uspjeli privući sve zahtjevniju publiku. Kao moguće rješenje nametnula se proširena stvarnost (AR). Godine 2018. skupina ljubitelja umjetnosti projektom Hacking The Heist oplemenila je muzej Isabelle Stewart Gardnet, odnosno snagom proširene stvarnosti temeljene na Appleovim ARKit-om u muzej su vraćena ukradena djela (slika 7). Naime, 18. ožujka 1990. godine iz muzeja je ukradeno 13 remek-djela čija vrijednost premašuje 500 milijuna dolara. Slučaj nikada nije riješen, a okviri koji su nekada krasili remek-djela stajali su prazni na zidovima. Mnogi posjetitelji nisu imali saznanja o pljački kao ni o izgledu ukradenih djela. Aplikacijom za proširenu stvarnost, 28 godina poslije, djela su vraćena i posjetitelji su mogli uživati u kompletnom postavu muzeja.[15]

 

MANIFEST.AR

 

Prvi umjetnički pokret koji je okupljao umjetnike korisnike proširene stvarnosti (AR) za stvaranje umjetničkih i aktivističkih djela bio je Manifest.AR. Pokret istražuje što proširenu stvarnost čini jedinstvenom kao medijem. Svoje korijene pronašao je u intervenciji We AR in MoMA iz 2010. godine (slika 9). Postavljanjem umjetničkih djela uz pomoć proširene stvarnosti unutar i oko Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku osporena je njegova ekskluzivnost. Publika je jednostavnim preuzimanjem aplikacije za proširenu stvarnost na svojim pametnim telefonima, kroz kameru na njima, mogla gledati fizički svijet oko sebe na posve drugačiji način. Aplikacija je putem geolociranja, markera postavljenih u fizičkom prostoru ili sa softverom za prepoznavanje slika integrirala računalno generirana 2D/3D umjetnička djela s fizičkim prostorom ili fizičkim djelima. Uz pomoć tehnologije proširene stvarnosti omogućila je umjetnicima aktivistima da svoje poruke postave bilo gdje i da ih podijele s drugima, bilo fizički ili online.[16] Na 54. venecijanskom bijenalu vizualnih umjetnosti 2010. godine međunarodna grupa cyberumjetnika Manifest.AR-a nepozvanom infiltracijom izravno je kritizirala strukturu Bijenala. Sander je preoteo Curigerovu kustosku izjavu i web stranicu Venecijanskog bijenala kako bi stvorio Venecijanski manifest, u kojem su proglasili: „Kao ‘jedan od najvažnijih svjetskih foruma za širenje i ‘rasvjetljavanje’ aktualnih kretanja u međunarodnoj umjetnosti’ 54. Venecijanski bijenale ne bi mogao opravdati svoju reputaciju bez nepozvane infiltracije Manifest.AR. Kako bismo ‘izazvali konvencije kroz koje se promatra suvremena umjetnost’, izgradili smo virtualne AR paviljone izravno između 30-ak zgrada nekolicine sretnika unutar Giardina. (…) AR paviljoni na 54. bijenalu odražavaju novo područje umjetnosti proširene stvarnosti koje se brzo širi i razvija, koje radikalno prelazi dimenzionalne, fizičke i hijerarhijske granice.“[17] Umjetnica Tamiko Thiel na Venecijanskom bijenalu predstavila je rad „Shades of Absence“ na tri virtualna paviljona. Njezin rad je formiran od pojmova cenzure i sadrže anonimizirane zlatne siluete umjetnika čija su djela bila cenzurirana (slika 8).

 

NFT – KRIPTO UMJETNOST

 

Posljednjom industrijskom revolucijom, Industrijom 4.0, razvojem anorganskih algoritama temeljenih na dubokom učenju, omogućen je nagli razvoj virtualnih svjetova, simulakruma, u kojima i sama umjetnost postaje levitacijski simulakrum. Od mimetičke faze preko larpurlartizma (l’art pour l’art – umjetnost radi umjetnosti) umjetnost je došla do oslobođenja tvarnosti i lebdi, tamo negdje u nekom virtualnom svijetu. Bez svoje fizičke pojavnosti umjetnost se opasno približila svojemu nukleusu – ideji samoj. U tim novim svjetovima, u kojima čovjek može letjeti, teleportirati se i slično, umjetnici/kreatori žele zaštiti/autorizirati svoju digitalnu imovinu. Pojavom NFT-ova to je omogućeno - karticom za nezamjenjivi token (Non-fungible token) koji kao kriptovalute koriste blockchain (lanac blokova) tehnologiju. Razlika je u tome što su tokeni kripto valuta, kao i klasični novac, međusobno zamjenjivi. Sasvim je svejedno koje kripto valute, ili klasični novac, pojedinac prima sve dok prima pravu količinu. Po svojoj prirodi, nezamjenjiva dobra, bila ona fizička ili digitalna, teže je sustavno evidentirati ponajviše zbog toga što zahtijevaju pohranjivanje više informacija kako bi se označile njihove razlike. Nezamjenjivi tokeni te informacije o različitostima pohranjuju na javnom lancu blokova, blockchainu. Jedan token nije zamjenjiv s drugim i nedjeljiv je. Ljudi često brkaju sam NFT s onim za što je on napravljen. NFT je u biti kriptografski zapis na blockchainu, najčešće na Ethereumu (ETH), koji potvrđuje vlasništvo i njegovog kreatora (slika 9). Dakle, većina NFT-ova zahtijeva plaćanje preko kripto novčanika u Ethereumu ili u drugom kripto lancu blokova u kojem su izgrađeni.[18] Nezamjenjivi tokeni su još uvijek u povojima i trenutno se najviše koriste za praćenje digitalnih kolekcionarskih predmeta. Postoje mnogobrojna NFT tržišta, online platformi zasnovanih na blockchainu za prodaju i kupnju nezamjenivih tokena: OpenSea, Rarible, Foundation.app, Binance i dr. Nezamjenjivim tokenima može se zaštiti i imovina u fizičkom svijetu. Jeff Koons ove godine planira na Mjesec poslati 125 minijaturnih mjesečevih skulptura od kojih svaka prikazuje jednu od 125 jedinstvenih mjesečevih mijena. Nosit će imena utjecajnih osoba iz ljudske povijesti kao što su Leonardo da Vinci, Platon, Andy Warhol i dr. Svaka skulptura koja će biti poslana na Mjesec bit će povezana s drugom većom skulpturom od nehrđajućeg čelika s reflektirajućom površinom i NFT-om. Odnosno, kupci NFT-ja dobivaju digitalno umjetničko djelo koje otkriva lokaciju skulpture na Mjesecu i fizičku skulpturu Mjeseca sa sićušnim dragim kamenom koji označava mjesto slijetanja.[19]

Svojim mogućnostima NFT-ovi rapidno ulaze u virtualne svjetove, digitalne ekosustave koji su također temeljeni na blokchain tehnologiji. Lansiranjem Facebookovog metaverzuma Horizon Worlds interes za takve svjetove je naglo porastao iako su oni već duže vrijeme sveprisutni. NFT-ovi i metaverzumi su trenutno najviše isprepleteni u interoperabilnim blockchain igrama gdje služe kao nositelji vrijednosti. Popularnost NFT igranja potvrđuje Binance NFT-ova Početna ponuda igara IGO (Initial Game Offering) koja je samo u dva tjedna premašila 16 milijuna dolara u obujmu trgovine. Sve IGO-ove NFT kolekcije su u startu rasprodane. Interoperabilne blockchain igre temelje se na konceptu „igraj i zaradi“ i nude potpuno vlasništvo nad svojom imovinom. Jedan od najzanimljivijih metaverzuma za kreatore/umjetnike trenutno je Spatial. U njemu je moguće „mintovati“ prekrasne i funkcionalne prostore i prodavati/iznajmljivati ih drugima te izlagati/prodavati svoja kriptirana djela, ako se u metaverzum spojite preko MetaMask-inog digitalnog novčanika. Spatial je otvoren i interoperabilan metaverzum, u kojemu korisnici svoje prostore mogu povezati s drugim platformama i razmjenjivati sadržaje.[20] Metaverzumi omogućuju otvoreno i pravedno gospodarstvo temeljeno na fundamentalnom zakonu ponude i potražnje. Prošireni NFT-ovi identiteta najvjerojatnije će u budućnosti igrati ključnu ulogu u zajednicama i društvenim interakcijama u metaverzumima, a i u fizičkom svijetu. Trenutno su popularni NFT avatari, igračevo virtualno ili zamišljeno „ja“. Takvi avatari se mogu koristiti kao pristupni tokeni za ulazak ili teleportiranje između različitih dijelova metaverzuma. Omogućavaju virtualno članstvo u raznim aktivnostima u jedinstvenim metaverzumima i u fizičkom svijetu. NFT i metaverzumi postat će vitalni aspekt Weba 3.0.[21]

 

UTOPIJSKA SLIKA NOVE SVJETSKE MREŽE

 

Sve više je u upotrebi pojam Web 3.0, pogotovo poslije četvrte industrijske revolucije. Sam naziv upućuje na treću generaciju svjetske mreže. Riječ je o budućoj svjetskoj mreži temeljenoj na javnim lancima blokova. Njegova privlačnost se krije u decentralizaciji, što znači da su posrednici koji naplaćuju naknade izbačeni iz igre. Sve transakcije su izravne i nisu potrebna nikakva dopuštenja središnjih tijela za pristup određenim uslugama. Decentralizirane financije (DeFi), odnosno kripto aplikacije daju korisnicima veću kontrolu i fleksibilnost te brže i jeftinije transakcije, a decentralizirane autonomne organizacije (DAO) daju korisnicima ovlasti za donošenje odluka i sudjelovanje u vlasništvu. Tehnički gledano, Web 3.0 bolje štiti privatnost korisnika. Ova utopijska slika nove svjetske mreže možda neće biti tako pravedna imajući u vidu da sve više korporacija i tvrtki rizičnog kapitala ulažu svoj novac u novu svjetsku mrežu. Teško je zamislivo da njihov angažman neće rezultirati nekim oblikom centralizirane moći. Isto tako teško je zamislivo da će velike tvrtke poput Googlea, Applea, Amazona ili Facebooka olako prepustiti stečene moći.[22]

Naposljetku, postoji čvrsto mišljenje da digitalno doba umanjuje vrijednost umjetnosti u našem društvu. I tradicionalna i moderna umjetnost sada se natječu s digitalnom umjetnošću koju neki smatraju manje kvalitetnom, ponajviše zbog njezine brze proizvodnje i lake reprodukcije. Digitalno doba utječe na način na koji se umjetnost stvara, gleda i analizira. Iako digitalna umjetnost ima potencijal uništiti iskustvo umjetnosti, ona također ima potencijal poboljšati ga. Treba imati u vidu da je digitalna tehnologija učinila umjetnost dostupnom većem broju ljudi u isto vrijeme na različitim lokacijama. Ona zaista snažno mijenja proces stvaranja umjetnosti, ali i način na koji se krajnji proizvod umjetnosti prezentira i tumači. Neki vjeruju da je digitalno doba poremetilo tradicionalne umjetničke koncepte kao što su originalnost, kreativnost i inspiracija te da je digitalna umjetnost bezdušna i bez emocija. Tehnološki napredak omogućio je ljudima stvaranje umjetnosti bez prethodne umjetničke naobrazbe. Međutim, iz ovoga kratkog pregleda mogućnosti implementacije digitalnih tehnologija digitalnog doba u umjetničke svrhe jasno je vidljivo da su njezine mogućnosti velike i da mogu biti pozitivne. Ipak, umjetnost je uvijek bila i bit će spontana i nepredvidljiva. Novo doba poimanja i konzumiranja umjetnosti podrazumijeva nove načine razmišljanja, inovativne tehnike i promjenu estetskih normi. Hoće li umjetnost doista ući u novi prostorno-vremenski kontinuum gdje će umjetnička djela biti potpuno imerzivna, povezana, interaktivna ili čak hibridna? 

 

 

1  Usp. The incredible inventions of intuitive AI, https://www.ted.com/talks/maurice_conti_the_incredible_inventions_of_intuitive_ai (pristupljeno: 29. 8. 2022.)

2  Usp. Željko Porobija, „Ontološki dokaz postojanja Boga“, u: Biblijski pogledi, sv. 3, Maruševac,  2 (1995.), str. 125.

3  Stuart Russell, Peter Norvig, Artificial Intelligence – A Modern Approach, Person Education Limited, London, 2022., str. 19.

4  Isto

5  Isto, str. 44.

6  Usp., Isto

7  Usp., Sandra Kublik, Shubham Saboo, GPT-3 – Building Innovative NLP Products Using Large Language Models, O’Reilly Media, Sebastopol, 2022., str. 2. i 10-11.

8  Usp., Dall·e 2, https://openai.com/dall-e-2/ (pristupljeno: 2. 9. 2022.)

9  Usp., Refik Anadol, https://refikanadol.com/about/, (pristupljeno: 2. 9. 2022.)

10  Usp., Isto

11  Usp., Machine hallucination, https://refikanadol.com/works/machine-hallucination/ (pristupljeno: 4. 9. 2022.)

12  Usp., Paul Mealy, Virtual & Augmented Reality for dummies, John Wiley & Sons, Inc., New Jersey, 2018., str. 9. i 13.

13  Usp., Isto, str. 14.

14  Usp., The Kremer Museum, https://www.thekremercollection.com/the-kremer-museum/ (pristupljeno: 10. 9. 2022.)

15  Usp., Hacking the Heist, https://www.hackingtheheist.com/ (pristupljeno: 19. 9. 2022.)

 

 

 


 

[2]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Fotogalerija
Image
JOSIP MIJIĆ K 20205156127 2020. original i varijacije na osnovi originala, DALL•E 2, 2022.
Autorova arhiva
Image
vizualne varijacije na osnovi teksta (DALL•E 2)
Image
Muzej Kremer
© The Kremer Museum (www.thekremercollection. com)
Image
Dva ukradena Rembrandtova rada u proširenoj stvarnosti
© Cuseum
Image
TAMIKO THIEL Shades of Absence: Public Voids, 2011. Venecijanski bijenale
© Tamiko Thiel
Image
JOSIP MIJIĆ #DO152022, 2022. video petlja, 25 fps, 1500 px x 1500 px, NFT tržište: Foundation.app
Autorova arhiva


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026