MARIJANA BOCKOVAC DROŽĐEK
Fotografije: HLMD W. FUHRMANNEK VG BILDKUNST BON
JOSEPH BEUYS se protivio ustaljenim pravilima umjetnosti, provocirao je, bio je težak za publiku, za neke kritičare genij, za druge šarlatan! Na svojim je nastupima bio napadan, verbalno i fizički (Action, Aachen 1964.) No otvorite li bilo koji pregled povijesti umjetnosti 20. stoljeća, često će se upravo Beuys, uz Andyja Warhola, isticati kao jedan od najutjecajnijih poslijeratnih umjetnika. On pripada generaciji legendarne Düsseldorfske škole, u kojoj su 60ih i 70ih godina djelovali danas priznati umjetnici kao što su npr. Sigmar Polke, Blinky Palermo, Günter Uecker i Gerhard Richter, svi redom emigranti iz tadašnje Istočne Njemačke.
ISTOVREMENO JE na internacionalnoj umjetničkoj sceni konceptualnih i eksperimentalnih umjetnika bio prisutan pokret pod nazivom Fluxus. Njihovi festivali podsjećali su na lucidne dadaističke nastupe u ciriškom Cabaretu Voltaire tijekom i nakon Prvog svjetskog rata. Jedan od poznatijih Fluxus festivala bio je organiziran na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu 1963. godine. Beuys je tada predavao na akademiji, a na festivalu je izveo svoju Sibirsku Simfoniju (na ovoj izložbi je ona pokazana u filmskoj verziji). On je Fluxus definirao kao neodadaističku provokaciju kojom se kritizira postojeće stanje stvari u umjetnosti.
SPOMENIMO I PAR BIOGRAFSKIH činjenica vezanih za ovog umjetnika. Beuys je za vrijeme 2. svjetskog rata letio u štuki Luftwaffea i bio je stacioniran na Krimu. Jedva je preživio kada se njegov avion srušio, danima je bio u polusvijesti, dok ga nisu našli Tatari. Namazali su ga mastima i utoplili dekama od filca… Poznata priča o Beuysu, premda se danas zna da je to mit. Spomenute je materijale on upotrebljavao u mnogim svojim radovima.
JOSEPH BEUYS je bio konstanto inspiriran idejom proturječnosti Istoka i Zapada, spiritualnog i racionalnog, te je u gotovo svim svojim nastupima apelirao za ujedinjenje ovih principa. Za Beuysa je pojam umjetnosti bio jako širok, svoje skulpture nazivao je „socijalna plastika“, a cilj im je bio stvaranje umjetničkog okvira unutar kojeg se oblikuje život. Umjetnost i život za njega nisu odvojene kategorije, te svatko može biti umjetnik! Sam čin oblikovanja nije odvojen od razmišljanja, te je i ono dio umjetnosti! Teme, oblici i materijali umjetničkog djela su fizičke manifestacije nevidljivih ideja umjetnika.
U DARMSTADTSKOM LANDESMUZEJU osobno je prije 50 godina postavio tzv. Block Beuys, a ova izložba fokusira se na tu kompleksnu instalaciju. Ona se sastoji od 290 objekata, a započinje sa radom Transsibirski vlak iz 1961. godine, temeljenim na umjetnikovim razmišljanjima poput: „Utopija je da je naš prostor lišen ideoloških granica. Transsibirski vlak prolazi od Moskve do Pacifika 9000 km. Predstavite si to imaginarno putovanje kao misli u pokretu.” U drugoj sobi su izloženi objekti i readymade instalacije kao što je Scena iz lova na jelene (1961.) i devet kubusa od visokih naslaga filca pokrivenih bakrenom pločom. Bakar je Beuys upotrebljavao kao provodnik energije, a filc kao izolator koji zadržava energiju. U trećoj sobi izložena je Stolica s mašću iz 1963., jedno od njegovih najpoznatijih djela. Organski materijali su topli i u ovom radu, fizički povezani s konstrukcijom stolice, ukazuju na polaritet između emocionalnog i racionalnog: “Mast se može toplinski obrađivati, ona može biti gotovo tečna, kaotična, ali i tvrda i statična. Mene zanimaju materijali koji se mogu transformirati.”
BLOCK BEUYSU pripadaju i filmski zapisi koncerata, predavanja i performansa, poput legendarnog Kako objasniti slike mrtvom zecu? (1965). Sjedeći na stolici, lica prekrivena medom i zlatnim listićima, umjetnik je nježno držao zeca. Zatim je ustao i pokazivao slike na zidu galerije mrtvom zecu, nerazgovjetno mrmljajući. Posjetitelji nisu mogli ući u prostor, već su cijelu akciju promatrali kroz izlog. Ovaj je performans bio proglašen Mona Lisom 20. stoljeća. I u drugim performansima Beuys je koristio životinje, npr. u Ja volim Ameriku – Amerika voli mene iz 1974. godine, kojeg je izveo u newyorškoj galeriji René Block. Tri dana proveo je zatvoren u galeriji sa živim kojotom, simbolom neukroćenog duha Amerike. Ponašanje kojota mijenjalo se od opreznog prema agresivnom, a ponekad i prijateljskom.
BEUYSOVA SE UMJETNOST zasniva na osobnom iskustvu, ali može biti univerzalna. On je bio jedan od osnivača Grünen (Zelena akcija) u Njemačkoj i isticao je da se umjetnost mora baviti aktualnim problemima. Jedan od njegovih zadnjih radova je 7000 hrastova, koje je osmislio za Dokumenta 7 u Kasselu 1982. Ta „urbana šuma“ bila je okvir za razmišljanje o našoj vezi sa prirodom i okolišem uopće. Beuysovo djelo može se doživjeti kao potpuno otvoren proces koji poziva na suradnju, društvenu osviještenost i (politički) aktivizam. Danas su te ideje aktualnije nego ikad!