Image
Cijena: € 3,32

expo
Sada! Mlado slikarstvo u Njemačkoj
Suvremeni korifeji u Hamburgu

Tekst i fotografije: JADRANKO REBEC

 

Izložbom se nastoji, prvi put nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, dati što cjelovitiji pregled suvremenog slikarstva. Bez ikakvih ograničenja sadržaja, ali s naglaskom na klasičnu tradiciju slikarstva i njene analize, provjerava se također i aktualnost ovog žanra.

 

MEĐUNARODNO POZNATI izložbeni prostori Deichtorhallen nalaze se u samom centru Hamburga (HamburgCitty), neposredno uz Glavni kolodvor i s direktnim pristupom centralnom prometnom čvorištu podzemne željeznice te se ubrajaju među najveće i najpoznatije izložbene galerije suvremene umjetnosti i fotografije u Europi. Sastavljene su od dvije povijesne dvorane s otvorenom arhitekturom od čelika i stakla, izgrađene 1913. godine i među rijetkim su preživjelim primjerima industrijske arhitekture. Nastale u razdoblju Art Nouveaua (Jugendstill), na prijelazu u 20. stoljeće, služile su desetljećima kao veletržnica voća i povrća. Od 1989. zaštićeni su spomenici kulture, restaurirani i predani gradu na upotrebu (za kulturne manifestacije). Sjeverna dvorana je trobrodna građevina površine 3800 m2, a južna 1800 m2.

SADA! MLADO SLIKARSTVO U NJEMAČKOJ aktualna je izložba organizirana od strane četiri muzeja (Kunstmuseum Bonn, Muzej Wiesbaden i Kunstsammlungen Chemnitz Muzej Gunzenhauser) koja želi prikazati trenutno stanje medija slikarstva te dati presjek aktualnih trendova mladih umjetnica i umjetnika na području Savezne republike Njemačke, uzimajući u obzir sve oblike slikarstva bez ikakvih konceptualnih ili ideoloških ograničenja. Slikarstvo u Njemačkoj je još od početka romantičarskog razdoblja oko 1800. vodeća disciplina u umjetnosti. Njegov razvitak i inovacija u djelima suvremenih majstora njemačke scene priznati su širom svijeta. Utoliko i sada, u djelima mlade generacije, ostaje ovaj dinamični proces razvitka i dalje u toku.

ČETIRI MUZEJA koji su posebno predani slikarstvu, u zajedničkoj suradnji predstavljaju ovom izložbom novu generaciju važnih slikara u Njemačkoj. Na tri izložbe u Bonnu, Chemnitzu i Wiesbadenu, koje su se odvijale paralelno u jesen/zimu 2019., pokazano je oko 500 radova 53 umjetnika koji predstavljaju generaciju današnjih četrdesetogodišnjaka. Na četvrtoj postaji u Hamburgu, tim Deichtorhallen pokazuje izbor od oko 150 djela iz ovog ambicioznog projekta. Na izložbi su umjetnici koji trenutno razvijaju sliku u klasičnom smislu (pano) velikog formata ili kao sliku na zidu. U procesu odabira koji je kustose vodio u ateljee širom Njemačke više od godinu dana, stvoren je popis od gotovo 200 imena koja odražavaju raznolikost i kvalitetu umjetničkog rada. Fokus istraživanja bila su mjesta klasične akademije, između ostalih Leipzig, Dresden, München, Stuttgart, Karlsruhe, Frankfurt, Düsseleldorf, Hamburg i Berlin, u kojima su se etablirali izvrsni mladi slikari. Prvi put nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, izložba pokušava dati što cjelovitiji pregled suvremenog slikarstva. Bez ikakvih ograničenja sadržaja, ali s naglaskom na klasičnu tradiciju slikarstva i njene analize, provjerava se također i aktualnost ovog žanra.

GREGOR GLEIWITZ (1977., živi i radi u Berlinu) stvara djela koja izgledaju poput apstraktnih slika. Ali ako ih promatramo s toga stajališta onda one budući da asociraju figurativnost nisu apstraktne. O apstrakciji u smislu umjetničkog smanjenja vidljive stvarnosti očito ovdje nije riječ, već o pokušaju slikarskog oblikovanja živog organizma. Njegova slikarska praksa objašnjava i raznolikost slika; svaki rad je jedinstveno zasnovan i razlikuje se od svih drugih. U svakoj slici je uhvaćen jedan djelić stvarnosti.

MONA ARDELEANU (1984., živi i radi u Stuttgartu) naziva svoje motive/predmete Tijelima. To su maštoviti prikazi sastavljeni od tkanina s mustrom, čipke, perja, kožnih remena, vrpci ili kože u različitim kombinacijama. Spontano i s velikom lakoćom izvodi u savršenoj tehnici realističko oslikavanje na platnu. Ove složene forme djeluju osebujno i tajanstveno. Dojam je da su komponirane s velikom pažnjom, a crtež izveden majstorskom preciznošću. Predmeti su to koji rastežu oblik, razvlače se i tako se protežu na čitavo područje slike. Mona Ardeleanu otvara mogućnosti igranja sa suprotnostima između figuracije i apstrakcije. I to pokazuje da svaka vizualna sigurnost može biti i obmana.

LYDIA BALKE (1987., živi i radi u Hamburgu) radi velike formate, ca. 200x200 cm. Na njima su iznenađujući motivi: usred otpada i smeća tri figure alkoholiziranih tinejdžera. Kod jednoga u rukama revolver, kod drugoga srp i čekić. Kao da se igraju njima. Naslućuje se opasnost. Difuzno svjetlo, paleta sastavljena od svijetlih boja, ali ipak tmurna. Sve djeluju depresivno. Sve je oslikano upečatljivo i majstorski. Boja i forma pojedinih figura koje se protežu preko cijele plohe, sa sigurnošću su, fotorealistički izvedeni. I pored zlokobnih motiva i zle slutnje ne može se ne cijeniti umijeće slikarice. U jednom intervjuu kaže: „Može se sve i potisnuti ako hoćeš vidjeti više sunca. Ali onda se ne vidi istina…“

ANNA NERO (1987., živi i radi u Frankfurtu na Maini) o svom radu kaže: „U slikarstvu me zanima pitanje kada boja počinje predstavljati prostor i postaje predmet, a kada ostaje u svojoj ulozi materijala ili medija. Umjetnički pokreti, linije i površine više su od samog alata u mom radu oni su sami sadržaji i teme. Na mojim slikama mrlje, perle i linije često stječu autonomiju, koketiraju jedna s drugom, dogovaraju se ili se doslovno odbijaju. Povijest umjetnosti također tretiram citirajući i predstavljajući moderna stajališta iz područja apstraktnog, konstruktivističkog, konkretnog slikarstva i pop umjetnosti.”

FRANZISKA HOLSTEIN (1978., živi i radi u Leipzigu) nanosi sloj po sloj akrilnu boju na papir dok on ne postane nevidljiv, preostaje samo boja. Tako su stvorene stotine slika koje mi ne vidimo jer su one uvijek ponovo prebojane, dok ne postanu konačna slika. Holstein obrađuje obje strane istim intenzitetom. Tada donosi odluku koji dijelovi slike mogu ostati i za sebe i za cjelokupnu sliku serije. Rezultat je višeslojna jednobojna slika na kojoj se nalaze tragovi prstiju, slikarskog medija i slojeva. Oslikane slike upadaju u ono što je sada vidljivo, u rezultat. Poput kamenoloma u našem životu, toga je svjesna samo umjetnica jer ju je samo ona vidjela i napravila. Ali naravno postoji nešto što i mi osjećamo, a to je povijest. Sve zajedno sada je vidljiva „obojena površina u boji koja prije nije bila tamo“ (Samuel Beckett).

PIUS FOX (1983., živi i radi u Berlinu) radi prvenstveno apstrakciju. Motivi su inspirirani fotografskim studijama. Djeluju kao fragmenti arhitektonskih elemenata koji razvijaju vlastiti život. Njihova prigušena boja podsjeća na paletu i patinu slika starih majstora. Ove slike malog formata izgledaju ponekad kao zoom u periferne regije drugih slika. Kao pogled iza kulisa (i to u boji). Nevažni dijelovi na rubu svijesti uhvaćeni su u jednom okretu. Ali unatoč skromnoj veličini, oni daju osjećaj beskraja.

MARKUS SAILE (1981., živi i radi u Stuttgartu) sugerira svojim radom promjenu slikarstva i to načinom nanošenja boje. To otvara i novi pogled na ovaj medij. Na magično svjetlećim pozadinama slika (podloge slika su izvedene od krede) prelijevaju se tragovi kista, terpentinom razrijeđene uljene boje. Iz tih tragova nastaju neki mistični, nejasni, ali ipak poznati i, reklo bi se, okultni predmeti. Oni nemaju ništa stvarno, ali ni ništa nestvarno. U stvari, imaju nešto neopisivo, brzo i materijalno, nešto što je očito vrlo blizu. Kredna podloga izgleda kao da svijetli te se svaka pruga ili oblik koji Saile proizvodi pojavljuje na njoj kao u jednom fragmentu slike koji se ne želi odlučiti je li apstraktan ili nije.

Fotogalerija
Image
GREGOR GLEIWITZ
JADRANKO REBEC
Image
MONA ARDELEANU
Image
LYDIA BALKE
Image
ANNA NERO
Image
MARKUS SAILE
Image
PIUS FOX
Image
SABINA FRITSCH
Image
FRANZISKA HOLSTEIN
Image
MONIKA MICHALKO
Image
ANETE KAJZER


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026