Image
Cijena: € 3,32

ostalo
Luc Tuymans
Autentični falsifikati

ONO ŠTO TUYMANSOVO slikarstvo razlikuje od svih ostalih suvremenih slikara figurativnog predznaka jest gotovo trenutačna prepoznatljivost njegovih slika. Bez obzira je li posrijedi slika izložena u skupnom projektu, ilustracija u časopisu ili predstavljanje na umjetničkim smotrama, i oko slikarskog nevježe prepoznat će Tuymansov rad. Riječ je o jedinstvenom neafektivnom rukopisu bestrasnih i izblijedjelih boja, te mutnog kolorita koji, paradoksalno, počiva na neautentičnosti prizora. Naime, Tuymansovi motivi doimaju se kao efemerni i prolazni dojmovi odnosno mutna i pomalo zamagljena sjećanja na nešto što smo već negdje vidjeli. Riječ je o konceptu kojeg sam slikar naziva „autentičnim falsifikatima“: to je strategija ponovnog rada na slikama (images) koje već postoje u kolektivnom nesvjesnom suvremenog društva, odnosno u slikarevu sjećanju. Kad je slika 1990ih gotovo nestala s umjetničke scene, upravo ju je Tuymans oživio posve novom vrstom figurativnog slikarstva. „Izrezana, zalijepljena i oslikana“ Tuymansova djela često su nekadašnje arhivske fotografije, kratke zlokobne i nelagodne kronike opterećene nepovjerenjem u emancipatorski potencijal budućnosti ili u iskupljenje od trauma prošlosti.

PONAJBOLJA ILUSTRACIJA tog koncepta je mozaik koji dočekuje posjetitelje na ulasku u venecijansku Palazzo Grassi gdje se predstavlja samostalna Tuymansova izložba. Naslovljena je La Pelle (Koža), prema romanu kontroverznog i osebujnog Curzia Malapartea iz 1949. godine prepunog frustracije ratnih gubitnika i zlouporabe moći pobjednika. Izložba sadrži više od 80 djela iz zbirke Pinault, međunarodnih muzeja i privatnih zbirki, a fokusira se na umjetnikove slike od 1986. do danas.

DAKLE, POSJETITELJE dočekuje mozaik naslovljen Schwarzheide koji se pruža kroz atrij Palače a sadrži tisuće milanskih mramornih pločica. Djelo prikazuje kompoziciju borova rijetkih krošanja podijeljenih strogim okomitim linijama. To je kompozicija temeljena na slici koju je Tuymans naslikao 1986. godine, a koju su nadahnuli crteži Alfreda Kantora, preživjelog zatočenika koncentracijskog logora Schwarzheide. Crte mozaika označavaju mjesta na kojima je zatvorenik bio prisiljen izrezati crtež na trake da bi izbjegao zapljenu radova ili gubitak života zbog crtanja. Izložba nije postavljena kronološki te je redoslijed kretanja proizvoljan. La Pelle nudi malo izložbenog narativa ili kronologije, a jedina slika Le Mépris, zapravo je izravna referenca na Malapartea. Taj je rad zasnovan na istoimenom filmu JeanLuca Godarda u kojem Malaparteova izgnanička vila na otoku Capriju postaje savršena pozadina za pripovijest o rastakanju ljubavnih odnosa i filmske umjetnosti. Usto, Tuymans, iako stilski prepoznatljiv, sadržajno se opire jednostranom ili doslovnom čitanju. „Umjetnikova namjera nije posjetitelja voditi za ruku, nego zahtijeva interpretacijski trud“ objasnila je u uvodnom tekstu Caroline Bourgeois, kustosica koja zajedno s umjetnikom potpisuje izložbenu koncepciju.

MNOGI SU PROUČAVALI ulogu fotografije, osobito polaroida ili fotografija snimljenih pametnim telefonom u Tuymansovom opusu. Slikar je, u jednom od razgovora, napomenuo da se smatra suvremenim umjetnikom što za njega znači da radi sa slikama (images), a u tome nema ničeg neobičnog. „Vidim li sliku, moram znati otkud dolazi i što bi mogla značiti. Ili je ne razumijem i to je ono što me kod te slike privlači. To ne znači da svatko mora u njoj vidjeti ono što i ja ili posjedovati informaciju o njoj – to jednostavno nije moguće.“

S OBZIROM DA pripada naraštaju umjetnika koji se formirao potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, samorazumljiva je njegova fascinacija tehnologijama reprodukcije slika do te mjere da je, u jednom trenutku, odustao od slikarstva da bi fotografirao, odnosno snimao filmove. Ljubav prema slikarstvu uskrsnula je ponovno polovicom osamdesetih godina zahvaljujući vlastitoj zbirci fotografija snimljenih na ulici, u vlastitom domu ili atelijeru, odnosno preuzetih iz različitih časopisa, filma, interneta ili televizije. Ipak, nikada nije riječ o prezentacijski vjernom ili mimetički preciznom kopiranju pronađenih prizora. Primjerice, slika Shore iz 2014. zlokoban je opis nerazlučivih ljudskih figura, ruku podignutih na predaju, zamrljane tamne pozadine dopunjene bijelim mrljama. Slika predstavlja članove posade podmornice koji će uskoro biti pogubljeni, motiv preuzet iz avanturističkog filma Twist of Sand Dona Chaffeyja iz 1968. Sliku prožima atmosfera bliska Goyinim prizorima zbog crnine platna i neizbježnog užasa koji emanira iz ruku podignutih prema mračnom nebu. Zanimljiva je i uporaba kadra polaroida u triptihu Murky Water iz 2015. Slika je distopijski triptih oštrih žutozelenih odsjaja ulične svjetiljke i automobila na površinama ispunjenim algama, motivski bliska odrazima mutnih venecijanskih kanala. U njegovu radu podjednako je važan odabir motiva buduće slike, koliko i sama realizacija. Važna je svijest o činjenici da je slika dio konteksta i da je svaki izbor pristran, odnosno nema neutralnosti. O kompleksnosti odabira motiva progovaraju Tuymansovi portreti.

NAIME, SLIKAREVI likovi svjedoče o čovjekovoj ambivalentnoj prirodi, ljudskom paradoksu istodobnog bivanja dobrim i zlim. To pokazuju portreti japanskog ubojice i kanibala Isseija Sagawe, nacističkog arhitekta Alberta Speera ili nasmijanog vođe Ku Klux Klana, Josepha Milteera, slikane izblijedjelim bojama u bezazleno dopadljivim pozama. Osobito je uzbudljiv karavađovski dramatičan portret mlade žene, facijalne ekspresije izobličene jezom, u slici naslovljenoj Dvadeset sedamnaest. Naime, kadar je preuzet iz brazilske TV serije u kojem likovi, da bi postali dio imućne manjine, ulaze u riskantnu igru, ishod koje obećava ili bogatstvo ili smrt trovanjem. Tuymans je iskoristio kadar u kojem je protagonistici rečeno da će biti ubijena. Prizor gotovo svakodnevan promatramo li ga u kontekstu televizijske produkcije, ali zahvaljujući slikarevoj mutnoj paleti i kadriranju kompozicije fokusirane na smrtni strah u očima protagonistice, slika postaje odraz suvremenog Angsta, u zlokobnoj jezi ravnopravna Munchovom Kriku.

BROJNE SU SE polemike vodile i oko takozvanog Tuymansovog učinka – sintagme koja označava slikarev stilistički utjecaj na mlađe naraštaje koji koriste sličnu paletu i angažman u pronalaženju eklektičnih fotografskih referenci. Ipak, Tuymansova jedinstvena nejedinstvenost u razdoblju aproprijacija, autentičan je amalgam nevjerice u reprezentacijsku moć fotografije, ograničenosti slikarske mimeze i znalački provedene selekcije motiva. Takvo sljubljivanje povijesti umjetnosti, filma, fotografskih kadrova i pikturalne forme može proizvesti samo slikarski majstor svjestan višeslojnosti djela s razvijenom sviješću da je doslovnost značajka ili ilustracije ili propagande. Šteta što upravo ovaj stav nije dio Tuymansovog učinka jer bi figurativno slikarstvo dolazećih naraštaja bilo znatno zanimljivije.

Fotogalerija
Image
s lijeva na desno: ISSEI SAGAWA 2014., Tate MUTNA VODA 2015., Zbirka Prada, Milano LE MEPRIS 2015., Zbirka Mimi Haas
© Pallazzo Grassi
Image
PLANINE
2016., Zbirka Pinault © Pallazzo Grassi
Image
KORNJAČA
2007., privatna zbirka, ljubaznošću Davida Zwirnera, New York/London © Pallazzo Grassi
Image
s lijeva na desno: MRTVA PRIRODA 2002., zbirka Pinault WILLIAM ROBERTSON 2014., The Broad Art Foundation
© Pallazzo Grassi


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026