Image
Cijena: € 1,33

ostalo
UMJETNOST I ZNANOST U DOBA MREŽE - TEZE ZA PROMIŠLJANJE

Tamo davno, 60-ih godina prošlog stoljeća, ljetovao sam kod slikara Krstulovića u Dubrovniku, njegovi su mi sinovi bili prijatelji od studija na ETF-u, a Eugen je imao atelje u stanu iznad Straduna. Kroz razgovore slikara koji su se tu okupljali - Gliha, Masle, Pulitika, dolazio je i Gamulin - zavolio sam slikarstvo i naučio gledati slike. Tu negdje je i započelo moje kolekcionarstvo slika u prolazu, a zbirka stalno ima oko 250, uglavnom papira; nešto ulja i skulptura. Za mene je slika doživljaj ljepote! Bile su to godine početka moje sveučilišne karijere u području telekomunikacija i informatike. Bile su to godine najvećeg uzleta hrvatskog slikarstva. Nedostajalo je brige za europsku afirmaciju, recimo, grupna izložba u Parizu; hrvatsko slikarstvo je poravnavano unutar izlaganja Jugoslavije. U međuvremenu smo mi tehničari oslonjeni na američku literaturu, izgrađivali Informacijsku mrežu. Ja sam predavao teoriju digitalnih automata, odnosno primijenjenu matematiku utemeljenu na algebri Boolea koja je omogućavala pretvaranje ljudskih odluka i logičkih promišljaja u algoritme Mreže. Javlja se Internet! Kada danas, 45 godina kasnije, gledaju na proteklo razdoblje razvoja civilizacije, ljudi mogu konstatirati kako je primijenjena znanost stvorila temelje jedne nove inteligencije, izgradila je globalnu mrežu, a da se je razvoj umjetnosti često gubio u nametnutim šablonama apstrakcije. Za mene muški pisoar ne može biti vrh umjetnost kraja prošlog tisućljeća!! U vremenima iza nas bili smo obasuti teorijama o kraju povijesti, kraju slikarstva, kraju evolucije, a možda smo samo civilizacijski završili doba djetinjstva. Mreža će možda, kroz narednih 15 godina, u mnogo čemu po inteligenciji biti na razini ljudi, ali samo ljudi mogu uživati u ljepoti planeta, ljepoti žena, Adame moj! Jako dobro pamtim noć u ateljeu Eugena Krstulovića, gledali smo prve korake čovjeka na Mjesecu, a jedan od prisutnih slikara priupita: A što bi ja gori slika!? Ne dam ovo naše more!! U trenutku kada se razmišlja o dovođenju Guggenheim galerije u Dubrovnik, možda i o ukrašavanju krune Minčete s Warhol konzervama, hrvatsko slikarstvo mora agresivno izaći na scenu. Kultura nas spašava i od gusaka u maglama raznim. U trenutku kada Mreža preuzima u svoje okrilje produkciju slika slikomatima, moramo se vratiti istraživanju onog osjećaja slikara kada sjedne pred bijelo platno ili papir. Vraćam se u sjećanju u 1967. godinu, išli smo po vino na Sipan, sinovi su se iskrcali, a Eugen Krstulović, srčani bolesnik, i ja ostadosmo u hladu barke pod borovima. I krene umjetnik u produkciju akvarela... Na mali, suši!. Ukočeno, pogled, a ruka radi... dvadesetak komada - bio je u formi - jedan imam i danas, početak je to moje zbirke. Imam Šimunovićeve Čemprese iz 1936. Frane mi reče da je s bračnog putovanja na Lopud, podloga za ulje u Modernoj. A meni je ta kombinirana tempera bolja od ulja. Dapojasni mi Frane - papir je trenutna ushićenost, a ulje često vrhunski zanat! Imam Krležu na štakama kako ispraća Vaništu, Reiserove naznake ljepote žena, kolekciju slika i skulptura Slavka Stolnika iz tih 60-ih... sve tamo do Babićevog akvarela iz Španjolske, druge verzije naslovnice Republike iz 1921. I to su za mene slike; pune iskrenih doživljavanja ljepote. A Mrežu treba držati pod kontrolorom! Da ne postane špijun naših intima. Mreža treba biti nacionalna. Posebno imajući u vidu lavinski prodor multimedije. U znak podrške Mihočincima i Nikoli odazivam se pozivu da započnemo razgovore o Umjetnosti u doba Mreže i velikog razvoja Znanosti. Kontura, časopis i Aukcijska kuća, u ovome mogu odigrati važnu ulogu! Posebno istaknuti profesor FER-a. Prof. Dr. Se. Mladen Tkalić Zagreb, 4. 6. 2009.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026