ostalo
Arktički pirat
Snimanje lutkarskog animiranog filma Realizaciju lutkarskog animiranog filma u tehnici stop animacije kakvom se bavim mogli bismo uporediti s nekadašnjim snimanjem specijalnih efekata holivudskog tipa, od perioda kultnih uradaka OBriena i Harrvhausena, pa do Phil Tippetta. U eri prije upotrebljive računalne animacije to je bila jedina praktično izvediva opcija. Podsjetimo da se radi o tehnici u kojoj za svaku sekundu filma animator mora ručno lutku/objekt namjestiti i snimiti najmanje 12 puta. Kod takve animacije, današnjom uporabom široke palete računalnih alata možemo svakako bolje kontrolirati kompleksan proces stvaranja filma. Ipak, ostaje činjenica da se i dalje radi o izrazito materijalnoj tehnici, što znači da se svaki kadar U radioni ima svega, ali i nereda neophodne diskusije i razrade u ovoj fazi gotovo su svakodnevni kreativni dijalog na relaciji između mene i moje nabliskije suradnice i koautorice scenarija - Sanje Šantak. Nakon montaže spomenutog animatika - slijedi faza izrade modela/lutaka/ maketa u kojoj se još uvijek mogu ubaciti sitne korekcije dizajna. No sam finalni dizajn, te izrada spomenutih rekvizita do faze bojanja (kad Sanja preuzima na sebe veći dio spomenutog zadatka) izrazito su moj dio posla, koji zahtijeva stanovitu psihičku pripremu. Naime, od autora ideje i scenarija, kao i redatelja, pretvaram se skoro isključivo u Production Designera, ili osobu koja inače koordinira rad art-d i rektora, kostimografa, scenografa i rekvizitera, ali u ovom slučaju utjelovljuje sve ove funkcije u jednoj osobi. Ta izrada modela/lutaka/ maketa na momente je vrlo kreativan ali i Modeliranje odjeće za likove mora fizički proizvesti, a zbog stilske dosljednosti vizuala i svaka lutka, pozadina i predmet koji se nalaze u kadru. Kako je to golem posao, računalna animacija se koristi za pripremnu simulaciju kadrova da bi se u montaži takvog materijala eliminirao svaki nepotreban višak. Pritom govorimo o višku cijelih scena, preko pojedinih kadrova, do napokon čak pojedinačih snimaka. Iz osobnog iskustva stečenog snimanjem mog prvijenca Soldata (2006) možemo uzeti u obzir da je kod nekih kadrova potrebno utrošiti čak i preko sat vremena na precizno pozicioniranje lutke/objekta a u svrhu snimanja samo jedne u nizu slika (od onih minimalno 12 potrebnih za svaku sekundu) i to ne računajući prethodne pripreme. Stoga nije nimalo svejedno koliko će točno kadar trajati, a kamoli hoće li uopće ući u završni film! Bilo bi to rasipanje i vremena i novaca. Tako je i kratki lutkarski film u tehnici stop animacije, Arktički pirat, na kojem trenutačno radim, prošao brojne faze rada i minucioznog planiranja. S obzirom da se radi o narativnom filmiću, tijekom cijelog tog procesa - od bazičnog storyboarda kao polazišne točke, preko izrade spomenute računalne simulacije, takozvanog animatika, sama ideja i priča se konstantno pročišćavaju i preispituju. Takve Neki rekviziti su relativno veliki lijevo: Neki rekviziti su jako mali trnovit izazov, a na momente čista gruba proizvodnja. Bušilice, pile, čekići, šarafi i povijest umjetnosti u konrastu. Dobra je stvar što se jednim odmaram od drugoga. Bilo bi nepravedno reći da smo u tim našim svakodnevnim malim koracima ka konačnom cilju sasvim sami. Slijedom različitih faza filmska ekipa raste, od onih najneophodnijih, producenta Lađe Skorina (3D2D Animatori), preko montažerke Višnje Skorin i animatora računalnih predložaka Kristijana Dulića do suradnika koji će s vremenom postati dio ove male grupe entuzijasta. David Peroš Bonnot, autor filma