ostalo
ZAHVATITI CJELINU RASPOLUĆENA TIJELA
NIKOLA ALBANEZE
Kad smo u ljeto prošle godine - Zdravko Mihočinec i moja malenkost - na sajmu knjiga i časopisa u Rijeci predstavljali Konturu, pred uobičajeno malim brojem prisutnih, prišla mi je djevojka i jednostavno rekla: Konturu sam počela pratiti u srednjoj školi i tako je postala važna za moju kasniju odluku čime ću se baviti, uvelike me je odredila. Prije par mjeseci saznao sam od Božice, naše direktorice, za čovjeka koji uporno traga za Konturom br. 5 jer je to jedini broj koji mu nedostaje (ako netko ima primjerak viška neka se javi). Ta dva primjera čine mi se dovoljno indikativnima da u prigodi stotog/ stoprvog broja Konture, dvobroja koji nismo ničim posebno obilježili, iznesem mišljenje o ulozi ovoga Art magazina, o opravdanosti naših nastojanja da čitateljskoj publici približimo likovnu, u širem smislu vizualnu, primarno hrvatsku, ali i međunarodnu scenu. Ukidanje jednoga segmenta časopisa koji je u zadnje četiri godine bio izdvojen pod nazivom Kontura+, ne znači ukidanje prostora za takav vid umjetničke produkcije, već je, naprotiv, izraz nastojanja za ravnopravnim obuhvatom svekolike raznolikosti. Dakako, raspolućeno tijelo likovne, odnosno vizualne umjetnosti time neće biti cjelovito (pitanje je da li uopće i treba biti), na što upravo ukazuje uporaba tih dvaju termina koja zaslužuje zasebno propitivanje. U rasponu (pa stoga i u dvojbi) između tradicionalne, štafelajne produkcije ili, prema nekima, komercijalne umjetnosti (koja, prema još radikalnijima, nema više što reći) i najaktualnijih umjetničkih trendova, najradikalnijih i beskompromisnih (navodno) stavova, Kontura nastoji popratiti sve iskazane vrijednosti. Takvo donošenje za svakoga ponešto jedni će osuditi kao izostanak jasnoga profila, to jest svaštarenje. Međutim, mišljenja smo kako Kontura u ovome trenutku s punim pravom zastupa takvu širinu. Ono pak oko čega nemamo dvojbi jest druga opreka: između njanjanja (tek sam nedavno saznao kako se tim izrazom misli na mediokritetsko, neobvezno nizanje rečenica punih fraza poput suptilnih prikaza, jedinstvenog iskaza osobnosti, propitivanja smisla itd.) i relevantnoga pisanja. Na tom tragu, već od idućeg broja nastojat ćemo ugostiti pojedine stručnjake, osobe koje meritorno obrađuju problematiku, da obrade temu prema svom izboru i predstave je onoliko iscrpno koliko ta tema zahtijeva. Što se tiče dvobroja koji vam je u rukama, skrećem pozornost na do sada najcjelovitiju retrospektivu Josipa Račića koja je bila povod da mu posvetimo trostruku pozornost (Dossier Račić), odnosno da fenomen njegova stvaralaštva koje se smješta u temelje hrvatske moderne propitamo: koliko je ta pozicija doista opravdana? Različitim pogledima na Račićevo djelo ukazujemo na otvaranje prostora i za oprečna, ali argumentirana viđenja. Kako bismo časopis učinili još aktualnijim, pozivamo i vas da reagirate na teme koje vas zanimaju. U sklopu takva poziva na pisma čitatelja, očekujemo komentare, javna očitovanja na razne teme, pa i polemike koje, ukoliko nisu intonirane isključivo ad hominem, zavrjeđuju biti publicirane.