ostalo
BEZ REVOLUCIONARNIH OBRATA
lako je šira publika nezadovoljna izložbom Documente XII, otvorene 16. lipnja, a sponzori mrmljaju u negodovanju zbog suviše neglamuroznog i aseptičnog izdanja ovogodišnje kasselske izložbe, dio profesionalne publike koja poznaje dosadašnji opus umjetničkog voditelja Documente XII Rogera M. Buergela nije bila iznenađena, a što je bilo očito i prilikom otvorenja izložbe. Naime, on je upamćen po kreiranju serija izložbi zajednički nazvanih Vladavina iz 2005. koje su predstavljene u Austriji, Švedskoj, Španjolskoj i SAD-u. Tada je kao polazišnu točku izložbenih ciklusa preuzeo alegoriju pravedne vladavine koju je naslikao Ambrogio Lorenzetti na zidu Palazzo Pubblico u Sieni u prvoj polovini 14. stoljeća. DocumentaXII, koju uz Burgela, potpisuje i njegova dugogodišnja partnerica, predavačica na bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti Ruth Noack, polazi od sličnih premisa. Središnji motivi labavo su povezani, a sadrže teme svakodnevnog života, nasljeđe modernizma i edukaciju, dakle široki raspon tema koje nikoga ne obavezuju. Kako bilo, ne mogu se oteti dojmu da se od kustoskog dvojca Noack-Buergel očekivalo više, a što potvrđuje i negodovanje te nezainteresiranost domaćih kritičara oko osvrta na kasselsku izložbu za ovaj broj Konture. I dok je Buergelova koncepcija bila i suviše aseptična, Storrov se, pak, Bijenale pokazao odviše politički korektan da bi pretstavljao izazov tekstopiscima. Stoga, umjesto zaključka, valja se pomiriti s činjenicom da revolucionarnih obrata u tretiranju izložbe kao medija nije bilo, a što je i razvidno iz tekstova Darka Glavana, Jasminke Babić i Eveline Turković. U očekivanju novog Szeemanna međunarodne scene, zadovoljili smo se i više no bogatom ponudom domaćih projekata.