ostalo
KAKO LIKOVNO PREDSTAVITI HRVATSKU?
Piše: ZVONKO MAKOVIC Snimio: Igor C.C. Kelčec
a pitanje kako Hrvatsku najbolje predstaviti likovnim sredstvima ima, dakako, veoma mnogo odgovora. Najopćenitiji, ali i zadovoljavajući odgovor bio bi da je svako sredstvo podesno. Naravno, samo onda ako se to sredstvo upotrijebi na pravilan način i na adekvatnom mjestu. To bi značilo da se i visokom umjetnošću, i onom primijenjenom, baš kao i videom i filmom može mnogo toga reći o našoj domovini.Problemje samo u tome da se to iskaže na zanimljiv način, da se postave jasni kriteriji koji moraju biti u cjelokupnom smislu europski. To je jedini način da se Hrvatska prepozna kao europska država, a što ona nedvojbeno jest. Njena bogata i duga europska tradicija mora postati integralnim dijelom cjelokupnog europskoga sustava. Hrvatska je istodobno i mediteranska i srednjoeuropska zemlja. To je njezina dragocjena prednost na kojoj se mora inzistirati u stvaranju njezina imagea. Primjeri susjednih zemalja - Austrije i Italije - mogu nam poslužiti kao neki orijentir, a što nikako ne bi značilo preuzimanje (:plagiranje) tuđih predložaka. Baš suprotno tome. Mora se isticati naša posebnost, naša bliskost sa susjedima, ali istodobno i naše razlike. Još prije samo petnaest godina Austrija je bila provincijalna europska zemlja bez jasno prepoznatljivog identiteta. Osim onoga stereotipnog što joj baš i nije davalo neku osobitu prednost. Dapače. Pa ipak, smišljenom i radikalno postavljenom strategijom Austrija je izborila visoko mjesto u Europi, u svijetu. Mjesto moderne europske zemlje kojoj tradicija i tradicionalnost (:blagi oblik konzervatizma!) može biti samo prednost. Hrvatska bi imala sličan potencijal, obogaćen još faktorom izrazite raznolikosti. Mediteran i Panonija nipošto se ne smiju isključivati. Baš suprotno. Te razlike valja neprestano držati kao neraskidiv antitetički par koji određuje naš nacionalni, kulturni, civilizacijski identitet. U praktičnom smislu to bi značilo da se moramo predstavljati kao zemlja koja se ponosi svojim bogatstvom u razlikama, razlikama koje se ne potiru, već dopunjuju. Isticati, naprimjer, činjenicu kako je Hrvatska najistočnija zemlja u kojoj su se gradile katedrale - a koje su simbol Zapada. Kako je Hrvatska zemlja koja na svojem krajnjem jugu obiluje spomenikom Srednje Europe (Lokrum), zemlja katoličanstva i dijelom protestantizma, čiji folklor predstavlja najbogatiju riznicu kakvu nema niti jedna druga zemlja, čija je arhitektura i osobito kultura grada - od Istre do Dubrovnika, od Stona do Osijeka - u svakom povijesnom razdoblju obogaćivala europsku baštinu. Isticati neprestano našu uraslost u europsko tlo i otkrivati u svemu impulse europskih središta koji su se na hrvatskoj zemlji modificirali i stvarali nov, lokalni kvalitet. Lokalnu mjeru shvaćati (i nametati) kao imperativ, a pri tom inzistirati na čvrstom srodstvu lokalnog s europskim univerzalnim. Kako se izraziti? Izložbama svih vrsta (od neolitske građe do suvremene), plakatima i prospektima, fotografijama i razglednicama, knjigama i bedževima, odjećom i suvenirima, filmom i video spotovima... Dakle, zaista, zaista svime. No, nije problem u tome čime se predstaviti, već kako se predstavljati. To bi značilo da se u svakom segmentu mora inzistirati na najstrožem primjenjivanju europskih standarda. Od dizajna, do reprodukcija, od kvalitete papira, do kvalitete tkanine, od materijala, do ideja. Sigurno da se za ovo nabrajanje može reći kako je odveć općenito. Ono to ipak nije. Zašto? Zato što sve zavisi od osnovne činjenice, a taje da čitav ovaj veliki i važni projekt zavisi od ljudi koji ga provode. Prema tome, da bi se Hrvatska predstavila likovnim sredstvima kao moderna, lijepa, europska (srednjoeuropska i mediteranska) zemlja, moraju na tome raditi oni ljudi koji europski, a to će reći i suvremeno i kozmopolitski misle i osjećaju, koji modernu europsku Hrvatsku vide ne površno, ne kroz spektakle, ne kao jeftinu etiketu, već strukturalno. Oni, drugim riječima, koji poštujući i ljubeći svoju prošlost i tradiciju gledaju prije svega u budućnost. Slovenija je u tome dosta učinila, u određivanju svog identiteta kao suvremene europske države. Hrvatska, nažalost, veoma malo, unatoč znatno bogatijim resursima. I tradicijom, dakle prošlošću, i sadašnjicom imamo mnogo više potencijala kojeg moramo iskoristiti. Prvenstveno je tu potrebno postaviti adekvatne kriterije (:norme), a nakon toga sve postaje jednostavnije. Pri tome se ne smije zatvarati, isključivati, već suprotno tome: gledati otvorenim očima i zdravom pameću te, dakako, s potrebnim obrazovanjem na svaki poticaj izvana i znati ga upotrijebiti na dobar način na pravom mjestu.