ostalo
Širenje horizonta očekivanja
Krešimir Purgar
U trenutku dok većina od vas bude čitala ove retke bit će aktualna dva događaja čije značenje nadilazi uobičajenu formulaciju o otvorenju ove ili one izložbe. Premda se radi, dakle, upravo o tome - o otvorenju dviju izložbi - Zbirke suvremene umjetnosti Filip Trade u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i o zagrebačkom predstavljanju najnovijih radova Lovre Artukovića - informaciju o ta dva eventa svakako treba prispodobiti socijalnim, svjetonazorskim, pa i mentalitetskim reperkusijama. Od zatvaranja stalnog postava zagrebačke Moderne galerije, pa do još uvijek nepostojećih muzeja suvremene umjetnosti u pravom smislu riječi, neobaviješteni bi interesent za suvremenu umjetnost vjerojatno samo slegnuo ramenima i odlučio pričekati još koju godinu kako bi se konačno ostvarili medijski bombastično najavljivani projekti zagrebačkog i riječkog muzeja. I - pogriješio bi, jer ne zna daje u ovom trenutku, na adresi Križna 18, između nastambi kolektivnog stanovanja zagrebačkog srednjeg sloja i trnjanskih slumova kojima ozbiljno prijeti sindrom Manhattana, udomljena jedina hrvatska zbirka suvremene umjetnosti koju je doista moguće razgledati, u kojoj se slike nalaze na zidovima i skulpture na podu, a ne u nepristupačnim skladištima koja više podsjećaju na ljubomorno čuvanje istine u stilu Ecovog Imena ruže, negoli na baudrillarovsku ekstazu komunikacije na početku trećeg milenija. Ne bih ovoga puta govorio o začudnom fenomenu privatnog kolekcionarstva i o činjenici da je u zemlji, čiji su građani na Eurovizijskom glasanju u stanju dati dvanaest bodova notornom glazbenom kiču istočnog susjeda, uopće moguć koncept suvremenog vizualnog mišljenja od strane predstavnika novčanog kapitala, jer je o toj temi bilo dosta govora već prigodom ranijih predstavljanja Zbirke u Zagrebu i Pragu. Nešto drugo bi me ovdje interesiralo. Kao osoba koju s Tomislavom Kličkom, vlasnikom zbirke, vežu dugogodišnji poslovni i prijateljski odnosi, moram priznati da sam jedno vrijeme njegov interes za modernu i suvremenu hrvatsku umjetnost pripisivao želji za bavljenjem kod nas sasvim specifičnim hobijem, kao što bi negdje drugdje možda bilo sakupljanje raritetnih amazonskih biljki penjačica. Mojoj sumnji u vjerodostojnost njegove želje da bude doista suvremen svakako je pridonosilo Kličkovo rano priklanjanje hrvatskim genijima modernizma, tj. umjetničkim brandovima koji su bili jamci kvalitete osuđeni na uspjeh u bilo kojoj situaciji. Ali, to moram priznati, svoju bezrezervnu podršku u stručnom i moralnom backupu njegove kolekcionarske ambicije bio sam spreman dati tek zadnje dvije godine koje pokazuju da je Zbirka Filip Trade doista relevantno mjesto susreta ne samo danas već historizirane moderne, nego i najnovijih, izrazito suvremenih i, za hrvatsku umjetnost općenito, vrlo netipičnih ironijskih praksi (o kojima u novom katalogu/zborniku Ste / objekt opširnije govorim). U tom, za neke dramatičnom otklonu prema neprihvatljivom, radikalnom prezentu nema, dakako, ničega konsternirajućeg. Prije bi se moglo reći da je stvar išla svojim tokom: kako bi uopće bilo moguće voljeti, primjerice, Gattina i njegovu umjetnost temeljenu na hrabrosti istraživača, a ne dopustiti i sebi samome tu istu hrabrost koju toliko cijenim kod drugoga. OK, da ipak ne pretjeram, čini mi se daje kod Klička, prije nego o hrabrosti, riječ o želji za prijelomom, za konačnim prepuštanjem avanturi ideje koja nadilazi formalne edukacijske zadanosti bavljenja možda nekim manje tvrdim temama. Premda je već u ovom trenutku impresivna, vrijedna, atraktivna itd., čini mi se da je Zbirka zapravo tek sada na početku - ako kao početak prihvatimo prepoznavanje i kreiranje novih trendova, novih načina vizualnog mišljenja, nesvakidašnjih modela socijalizacije umjetničkog djela i, konačno, proširivanje horizonta očekivanja. Izložba Lovre Artukovića, na koju vas pozivamo 29. svibnja u skladište zagrebačkog TKZ-a, jedna je od potvrda da je prošireni horizont očekivanja ovoga puta naišao na zahvalni medij. Najavljen kao prava slikarska senzacija, a uz organizacijsku potporu Zbirke suvremene umjetnosti Filip Trade, Artukovićev ciklus Spremište pokazuje da slikarstvo nije mrtvo sve dok postoje inteligentni kreatori vizualnih kodova. U ovom broju donosimo opširan razgovor s Lovrom Artukovićem koji iz Berlina donosi potpuno originalno slikarstvo kakvo od hrvatskog umjetnika već dugo nismo vidjeli.