perspektive
KARINA SLADOVIĆ
OPTUŽENA SAM ZA AMATERSTVO
Razgovarao SASA PAVKOVIĆ KARINA S. Prošla godina za Karinu Sladović bila je godina osobnog i artističkog pročišćenja, godina potpune afirmacije i izuzetne produktivnosti, godina rušenja dotad postojećih zabrana i konvencija. Kako da pjevušim finim grafičkim linijama poetične bakropisne pjesmice? Rat je! Urlam bojama, param kistom - reagiram iz najdublje ranjenog dijela moje umjetničke duše. Četiri samostalne izložbe, ljeto u Parizu koje je donijelo novu inspiraciju i novu raznovrsnost slikarskih tehnika, dobrovoljni povratak iz evropske metropole u košmar domovinskog rata, još dramatičnija i ekspresivnija djela koja potom nastaju kao komentar ili kao umjetnikovo suprotstavljanje užasu rata, sve je to Karini Sladović stalo u samo jednu godinu, u Hrvatskoj obilježenoj krvlju i smrću, s jedne, i ljubavlju i solidarnošću, s druge strane. Božanstveni Pariz, Seine - biser, Beaubourg - crnci, bijelci svebojekošc i u ljubavnom prepletu! Cap - uključim France teleevo čime se brani hrvatska zemlja neki seljak pokazuje u ruci pucu bezveznicu razdor u mom biću postaje apsurdan, umjesto da uživam u zasluženo dodijeljenom atelieru koji gleda na stražnji dio Notre Dame, povezavši ses francuskim medijima shvaćam svoje porijeklo iz fuge. I onda: Uzalud klasično obrazovanje, fini roditelji, učtiv odgoj: Pada mrak na oči!, a vidjeti Pariz iz takve perspektii >e znači otfi i rat i iz finih filmovagrafike - umjetnosti, iz i za više slojeve. Napunjena sjajnim utiscima najviših dometa svjetske kulture, sabranih u jednom gradu, vraćam se u krvavu Croatiu, radim... Nakon ljetne pariške idile, gdje Karina i u tehnici ulja dokazuje da može odgovoriti na slikarske izazove koje grad svjetlosti pruža svakom mladom umjetniku, slikajući pariške panorame, obogaćene fragmentarnom naracijom detalja koji obogaćuju platna, slijedi povratak u Zagreb i novi izazov. Muzejsko-galerijski centar nudi Karini mogućnost izlaganja u sklopu projekta Oči istine, projekta koji hoće pokazati kakva je, umjetnički interpretirana, istina o ovome što nam se zbiva. A ovaj rat Karinu i kao svjedoka uvlači duboko u deveti krug ratnog besmisla. Dijete mješovita braka, višenacionalnih korijena, položenih upravo u hrvatskim gradovima mučenicima (Vukovar, Dubrovnik), s prijateljima koji ju razočaravaju, jer bježe, ili rastužuju jer pogibaju, jasno je da se Karina našla u vrtlogu ambivalentnih osjećaja. Situacija za nju nije crno-bijela, no nije niti izmiješano siva, njena stvarnost koju tako dramatično prenosi na papir i platno postaje jarka, uskovitlana, stravična. Poznavaoci njenog prethodnog, suptilnog grafičarskog iskaza, prepoznatljivog po apstraktno figurativnoj bestijarijskoj ikonici i poetskom imenovanju radova (Preplet čudesa, Podzemni svijet, Sunčani poslanici, Zvuk u vodi, Titranje i dodiri, Morska utroba, Hram u stijeni, Zarobljena leptirima, Čar, Vrt), možda su u prvi mah mogli biti iznenađeni onim što je Karina izložila u MGC-u. Nježni koraci mojih finih prijatelja naviklih na tepanje mojih proteklih nastojanja u grafičkom maniru, promijenili su brzinu. I to, okrenuvši se na petamarekavši mi u lice - vrati se grafici. Lica su im bila prestraše) la! Monstrumi na mojim muzejsko-jezuitskim slikama ih nisu baš veselili. Niti mene rat )ie veseli. Pa to i kažem - umjetničkim sredstvima. Piva provokacija na koju posjetitelj izložbe nailazi jest različitost tehnika kojom se Karina , inače specijalizirana grafičarka, služi. Karina slika uljem, akvarelom, pastelom, tušem,kombinira tehnike, kolažira. Ona je i ranije grafike obogaćivala bojom, ali ovo sada je suvereno poigravanje i žestoko potiranje bojom, s ciljem da koloristička eksplozija pokuša dočarati mralo krv i propast koji se kotrljaju bojištima, tvekranima i senzibilnom dušom i maštom mlade umjetnice. Nazivi radova gube poetičnost i postaju surovo egzaktni: Veliki prožclrljivac, Srpska me majka rodila;(otac bijaše Hrvat), Tri ratna druga, Figure veneris, ratna poza, Dezerteri, Kopcima su glave pale, Pomračeni um generala zaduženog za dubrovački resor, Bešćutni pregovarači - naslovi su koje u prvi mah možemo procijeniti odveć patetičnima. No, tko zna Karinu, znat će i da takva tematika nije nikakva artistička poza, već da je sve navedeno duboko proživljena sadržina umjetničina života. Dirnuta dramom njoj dragih gradova, vlastite porodice i čitave domovine, smrću prijatelja i ignorancijom svijeta, iz kojeg je netom stigla, prema sudbini Hrvatske, Karina mora izbacivati djela koja prikazuju novovrsni bestijarij s ljudskim kosturima na mjestu životinja, figuralnih formi koje se deformiraju grčem, strahom, mržnjom. Slikarstvo je to emocionalne žestine, uznemirenih površina bogate pikturalnosti, strasne vezanosti uz djelo koje je i svojevrsni obrat u njenoj umjetnosti...nadahnuto definira njen rad Stanko Špoljarić u katalogu izložbe. Taj obrat, jer se vrsna grafičarka otputila izazovima slikarskih tehnika, konzervativni profesorski krug s Akademije dočekuje niskim udarcima. To dovoljno govori o zavisti i malicioznosti koje vladaju našim likovnim podnebljem. Najbolniji trenutak mog prikazivanja javnosti bilo je suočenje s ogromnom razlikom pozitivnih i negativnih mišljenja koja su se strastveno, u obliku ukrštenih kopalja na najvišim komponentnim nivoima, ukazala na mom umjetničkom horizontu. Na jednoj strani je frakcija koja je za i šalje dio tog mog opusa u Beč da bi se finim susjedima pokazala reakcija umjetnika protiv rata. Preko ponora je druga frakcija koja ukazuje na mene kao mladog umjetnika kome su ručice zavrludale ukrivo. Optužena sam za amaterstvo, kič i izdaju nekih ljudi koji garantiraju za mojkvalitet.