ostalo
ANISH KAPOOR
OVDJE I TAMO, 1987.,PJEŠČENJAK, PIGMENT
(Kapoorovo djetinjstvo u Indiji) i kolonizirajuće (njegov dugi boravak u Engleskoj), Istok i Zapad, staro i novo, specifično i univerzalno, sveto i svjetovno, priroda i kultura. U indijskim joga centrima raznobojni prahovi koji se koriste u hinduskim folklornim ritualima razbacani su u hrpama po stolu ili na zemlji. Ona označava unutrašnje božanstvo koje je nazočno svugdje. S obzirom da je u prahu, zapravo nema oblik, tj. čvrstu materijalnost. Može se baciti u zrak i postati maglica ili oblak ili volumen svjetlosti. Upotrebljavanje pigmenta u prahu, da bi se stvar naizgled dematerijalizirala ili učinila kao da lebdi, izraz je hegelovske težnje modernizma prema transcendenciji, nematerijalnosti i čistom duhu. Osim osjećaja duhovnosti boje, Kapoor s klasičnim modernizmom, a pogotovo s apstraktnim ekspresionistima, dijeli i zaokupljenost temom Porijekla, Iskonskog Trenutka i Prvog Svjetla. Kapoorovim ranim radovima prevladavala je ekstremnost, iako je ta eksteriornost bila delikatna, čineći se tako unutrašnjom poput vagine ili maternice izokrenute prema van. Postupno, počevši s Ćupom za nju i HBHHHH Majkom kao planinom, oboje iz 1985., konveksnosti se zavijaju u konkavnost koja nježno nadsvodi unutrašnji volumen i pruža ga na izravno promatranje. je bliže značenju crnoga), sve više možda nekoliko centimetara u kamenu Generativni prostor zatvara se nad stavljao naglasak izravno na crno. Kako i, kako se čini, iznutra prekriveni crnim samim sobom. su se djela ugibala ili savijala da bi u pigmentom u prahu. Još bliže, vidi se Prijelaz rada iz eksteriornosti u inteda su to duboke rupe. Čini se da sežu sebe uključila kao tajnu unutrašnjosti riornost bio je popraćen promjenom ono što je nekoć bilo njihova svijetla sve do najdublje noći: ne može se dnevnih boje u noćne. Kapoor je konvanjština, boje su ih slijedile izvana vidjeti druga strana njihove baršunaste ceptualizirao boje u ranim radovima s pigmentom (poput 1000 imena) kao prema unutra i postajale konzistentno crnine. To kamenje ima noć u sebi. U tamnije i opasnije. Taj prijelaz iz svjetla neku vrstu osnovnog jezika samonjihovoj se unutrašnjosti mogu čuti glasnika. Crveno - znak tijela, krvi, krila gavranova u ponoć. To su skrivene u tamu te izvana prema unutra, može se shvatiti kao prijelaz prema mračnom rođenja, smrti i života - bilo je u središtu. rupe, zatvoreni mrakovi, zapakirane vidu božice Kali prema Strašnoj majci. noći. Pokazuju prazninu kao veliku Shvaćeno je kao da u sebi sadržava druge osnovne boje. Žuto je bilo Prazna polja, 1989-, sastoje se od tamu, iskonsku tamu, tamu maternice i šesnaest kamenova približno kockasstrastveni i izražajni element crvenog, groba, oceana prije izlaska prvog sunca njegov sunčani, plamteći, zaljubljeni tog oblika koji imaju otprilike jedan i nakon rasplinuća svijeta po zalasku. izražaj okrenut prema van. Bijelo je metar sa svake strane. Izvana su kamTama je postala materijalna: samo što je bilo njegova čistoća, njegova čednost enovi ostavljeni onakvima kakvi su ovdje izludujuće odvojena od stigli iz kamenoloma, hrapavi i nekao suprotnost krvnom seksualnom promatrača koji je može vidjeti, ali u crvenom, njegov pokušaj negiranja ili pravilni, s tragovima bušilice. Ali bit je nju ne može ući. bježanja od fluidnih sudbina tijela: u unutrašnjosti. Gotovo fetišističko, Uredno je sadržana u paketu, kao da plavo, na koncu, bilo je duhovni ili svijetlo, sjajno savršenstvo vanjština se radi o crnoj tinti u tintarnici. prahu, od njih je bilo teško odAnish Kapoor je rođen 1954. u Indiji transcendentalni element, koji je zaranih radova ustupilo je pred tamnom, vojiti pogled. Njihove delikatne U Kapoorovom radu ne može se reći (Bombav) od oca Indijca i majke iračke Židovke.Školovao se u Londonu pravo nadilazio tjelesnost - tjelesnost, skoro hirovitom tajnovitošću koji su elementi primarni - hinduski ili prašnjave površine isijavale su život, smrt i rođenje. Plavo je u biti unutrašnjosti. Veliko kamenje tamo stoji modernistički. Primaran je način na iskonsku jednostavnost. (Hornsev College of Art, Chelsea School ispunjavalo onošto je bijelo željelo ili nijemo, a jedinom umjetničkom interkoji djelo izražava svoje poklone raSmirenost kojom su se ti, naizof Art), gdje i danas živi. Kaošto sam značilo - Malevičevo bijelo koje je vencijom čine se grubi crni krugovi na gled uspavani duhovi, prikazali zličitim božanstvima, a da pri tome ne kaže, ne smatra se ni indijskim ni izvan svega, a preklapa ga Van Goghovo svijetu, nastala je ravnotežom gornjim površinama. Iz daljine izgleda izdaje nijedno. U njegovom se radu britanskim umjetnikom - tek umjetnibeskonačno plavo.Plavo je bilo dukao da ti krugovi leže na kamenu, kao kom što živi u Britaniji, budući da napetosti, a ne zato što napetosti može uočiti miješanje kodova kolohovno kao i bijelo, no plodnije, da su naneseni crnom tintom koja se ne bi bilo. Te naizgled jednosnizirane i kolonizirajuće kulture, kao umjetnost ne treba ograničavati naciokreativnije. Kapoor je, tražeći tamnije i lagano upila u pore. Nešto bliže, vidi se tavne vizitacije utjelovljenje su utopijski tračak moguće postmodernnalnim granicama. dublje značenje plavog (značenje koje da su ti krugovi zapravo rupe, udubljene masivna polariteta: kolonizirano ističke budućnosti. Kada je 1980. Kapoor počeo izlagati svoje zaobljene organske oblike koji su bili na podu u aureolama pigmenta u