ostalo
Likovna kritika nije istovrsna povijesti umjetnosti
UMJETNIK STVARA, A ZNANOST RAZARA OSJETILNI SVIJET. ZATO JE UMJETNIK EROTIČAN I SEKSUALAN, A ZNANSTVENIK ASEKSUALAN. LIKOVNI KRITIČAR SJEDINJAVA KVALITETE ZNANSTVENIKA S OS JETLJIVOŠČU, ZANOSIMA I SNA

(odlomci iz Ars et Artifex, Studije i eseji, Zagreb, 1941.) Promatranje i ocjena umjetničkog života ne može biti samo jednostavni i jednostrani račun zbrajanja. Matematičke metode dadu se dosljedno provesti u stvaranju statistike događaja ili činjenica, koja je također nekad potrebna - ali tu prestaje kritika. Izdvajanje najuspjelijih tvorevina pojedinih stvaratelja premalo ukazuje o kreatoru i njegovim borbama, a još manje o kompleksnosti zbivanja oko njega i naliči više na postupak povjesnika umjetnosti, monografa koji iz stanovite retrospektive izrađuje portret umjetnika, odabirući sve karakteristično i bitno jednog završenog stvaranja. Pa i tu je nužno uvodno razjašnjenje, evociranje atmosfere iz koje je izrastao kreator i ocrtavanje prilika, traženje utjecaja koji su omogućili umjetniku da se razvije, da se dovine majstorije, da nađe svoj stil. Povijest umjetnosti je znanost koja se pored svih analogija, dodirnih točaka i sličnosti materijala kojim operira, toliko razlikuje od likovne kritike da tvori posebnu disciplinu. Njima je bliska i treća vrsta: teorija umjetnosti, a teoretik nije ni kritik niti povjesnik. Kritika je čarobni spoj dvaju svjetova: stege i neumoljive zakonitosti znanosti (povijesti umjetnosti, op.red.) i samovoljnog procesa umjetničkog stvaranja (kreativna interpretacija umjetničkog stvaranja ili reproduktivna umjetnost, op. red.). Znanost je po sebi ultima linea prava suprotnost ovog čaranja. Umjetnik stvara, a znanost razara osjetilni svijet. Zato je umjetnik erotičan i seksualan, a znanstvenik aseksualan. Optika razbija svijetlo (Weininger). Pravi povjesnici umjetnosti moraju imati u sebi nešto više od erudita - ne možda potpunog umjetnika, ali nešto od dobrog kritika i svoju izrazitu duševnu fizionomiju - osobnost. Unutrašnjom magijom svoje ličnosti kritik mora sjediniti kvalitete znanstvenika s temperamentom, zanosima, prijemljivošću i snagom kreatora. Radi ovako smione harmonizacije heterogenih elemenata ne postoji katedra za ovu profesiju (likovnih kritičara, op. red.), koja nije ni profesija, nego poziv. (Zato su likovni kritičari okupljeni pri udruženju primijenjenih umjetnika, a ne pri društvu povjesničara umjetnosti., op. red.) Naći dobrog kritika tako je teško kao naći totalnog pjesnika. Možda još i teže. Kako umjetničko doživljavanje nije hladno opažanje, nije samo konstatacija, već emotivni proces koji izaziva reakcije, to ni ocjena koja iz tog nemira pro- izlazi, ne može biti neko staloženo mjerničko proračunavanje veličina uz nabrajanje egzaktnih vizualnih spoznaja ili razvijanje doktrinarne parafraze estetskih sudova oko nekog umjetničkog djela. Takav mjemički posao radi bez sumnje svaki muzealac kad registrira i opisuje predmete za novi katalog s komentarima ili kada tumači novu akviziciju galerije. Druga je funkcija umjetničke kritike, umjetničke mogućnosti sutrašnjice. Kritik ne živi u arhivama okružen prošlošću, nego na tlu sadašnjosti i u struji zbivanja. Kritik je okružen simbolima svoga vremena, nečim što tek postaje, što se oblikuje, što će tek biti, on sudjeluje aktivno u stvaVLADISLAV KUŠAN ranju novog izraza kojeg smisao tumači, razrađuje, gonetajući. I kritik proživljuje epohu i na svoj način podliježe nekim utjecajima, osjeća i interpretira suvremenu kaotičnu jurnjavu događaja okružen buntovnim gestama rušenja i protesta, bojažljivim gestama dezorijentacije i traženja, pokušaja ili arijerističkih (nazadnjačkih) traženja, pa između najekstremnijih ideo- logija i naziranja, treba naći svoje mjesto, uspostaviti ravnotežu nutrine i spašavati se od zabluda, pretjerivanja, jednostranosti i uskogrudnosti, a sve svojom nadarenošću, pronicljivošću, umjetničkim instinktom i svim onim što uz erudiciju tvori cjelovitu ličnost. Trajnost sudova zavisi uvelike o prodornosti kritikova pogleda i 0 tome kako on prihvaća, odabire, odbija materijal, kako vodi i izvodi zaključke. Smiješan je i apsurdan zahtjev nekih, da dobar kritik mora od početka do konca svog djelovanja ostati doslijedan svojim sudovima. Ako za deset godina kritik korigira ili izmijeni neka od svojih mišljenja, ako se prema novim problemima orijentira drugačije nego se to moglo predmijevati, onda to ne mora biti ispad, nedoslijednost ili izdaja, već sasvim prirodna posljedica (njegovog osobnog i ukupnog društvenog, op red.) razvoja. Živi umjetnik je uvijek u kretanju. On konstantno napreduje (ili bi barem trebao) u vanjskom (tehničkom), a ponekad i unutrašnjem (idejnom) dijelu svoje umjetnosti. Dokle god umjetnik djeluje postoji mogućnost evolucije. Umjetnička se fizionomija mijenja. Stvaralački proces je veoma zamršen i kod svakog pojedinca obojen individualno i prepun specifično njegovih oznaka. Svako novo djelo mladog kreatora, ako nije plod manire, već doživljaja 1 jačeg zamaha, donosi uz gotove rezultate i nova obećanja, za koje možda ni sam tvorac ne zna, a koja mogu dovesti do pozitivnog preoblikovanja njegove ličnosti. Kritik otkriva ta obećanja i nastoji ga svojim sugestijama pokrenuti, emancipirati od nebitnog, potaknuti na koncentraciju i otkrivanje individualnosti. Cilj dobre kritike nije samo u rušenju i negaciji bezvrijednoga i lažnoga, nego u provođenju razboritog umjetničkog odgoja, u davanju poticaja i ukazivanju na mogućnosti koie bi ioš trebalo iscrpsti, u regulaciji prevelike dinamike neuravnoteženih, u davanju impulsa nepokretnim i tromim, u traženju putova koji vode do samostalnog izraza i do potpune pobjede ličnosti.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026