ostalo
Značaj likovnih kritičara u Konturi
likovnih kritičara

BRANKA HLEVNJAK Stvaranje Konture je proces, trajni rad na prikupljanju informacija o likovnoj umjetnosti, slika, o njihovom oblikovanju, tiskanju, rasparčavanju, nakon čega slijedi, dragi čitetalji, vaš udio u njezinu razvoju kroz zanimanje, kupnju, gledanje i čitanje Konture. Za ovaj posljednji, čitalački dio, s naše je strane potrebno daleko više truda od pukog prikupljana informacija. Kontura je dvomjesečni časopis i po logici stvari ne može imati svježinu dnevnih novina. Ali zato ima svoju tematsku isključivost vezanu uz likovnu umjetnost i njezinu stvarnost. A ta je stvarnost s jedne strane lijepa, uzbudljiva, tajanstvena, filozofska i proročka (slikarska, kiparska, grafička, filmska, predstavIjačka, izlagačka, gradbena), a s druge puna problema: autorskih, institucionalnih i društvenih. Umjetnost sama po sebi ne pripada prolaznim novinskim aktualnostima; ona se izložbama, nagradama i natjecanjima samo očituje javnosti, no ona traje i izvan izložbenih termina, postoji u djelima i trajno tinja svojom duhovnošću. U svakodnevici, ipak, umjetnost je ukliještena u četverokutni odnos: autordruštvo - komunikacija - gospodarstvo. U tim se relacijama zbivaju mnogi zapleti i stvaraju problemi koji nipošto nisu nerazriješivi. Naprotiv. Već samo uočavanje problema postaje društveni izazov koji teži razrješenju. Vjerujemo da je ispravnim postavljanjem prijepornih pitanja prijeđeno pola puta do njihovog prebrođivanja. Za taj su dio poslova u Konturi potrebni suradnici različitih profila i dakako likovni kritičari, lako se likovni kritičari regrutiraju iz diplomiranih povjesničara umjetnosti, likovna je kritika specifičan poziv i ne poklapa se s brojnim specijalnostima povjesničara umjetnosti. Njome se pored povjesničara umjetnosti ponekad bave i novinari, uglavnom površno, a u njezine se tokove rado uključuju pisci, pjesnici i književnici. Razlika između književnika koji pišu likovnu kritiku i likovnih kritičara je u tome što je književnicima umjetničko djelo tek poticaj vlastitim razmišljanjima, a likovnim je kritičarima umjetničko djelo svetinja. 0 njemu pišu, tumače ga i iščitavaju (R. Ivančević). Posebnosti likovne kritike pojasnio je Vladislav Kušan u izvrsnom eseju koji i nakon šezdeset godina zvuči jednako aktualno te ga stoga izvlačimo iz zaborava, što više podvlačimo crvenim. Naime, u šezdeset se godina ništa bitna nije promijenilo u odnosu umjetnika i javnosti prema likovnoj kritici te se na nju rado okomljuju i danas, kao i nekad, miješajući pri tome često kruške i jabuke. UMJETNICI KOJI PRIGOVARAJU LIKOVNOJ KRITICI DA JE ŽABOKREČNA, SERVILNA, LOŠA ILI DA JE NAPROSTO NEMA, PRIŽELJKUJU ONU KOJA ĆE FAVORIZIRATI ISKLJUČIVO NJIH OSOBNO I NJIHOVO DJELO TE SE OKOMITI NA DRUGE. Likovna kritika i likovni kritičari neophodni su medijski prevoditelji slike u riječi. Često im se osporava oštrina, to jest kritičnost, a pri tome se brkaju prosudba i zajedljivost, kritičar i kritikant. Umjetnici koji preziru likovnu kritiku ili joj spočitavaju površnost, priželjkujući neku drugu, suvisliju, ponašaju se licemjerno. Jer objektivno svi umjetnici bez obzira na istinsku kvalitetu njihova djela, prigovarajući likovnoj kritici da je žabokrečna, servilna, loša ili da je naprosto nema, priželjkuju radikalnu kritiku koja će favorizirati isključivo njih osobno i njihovo djelo, možda uz vrlo usku skupinu najbližih prijatelja - istomišljenika (ako nisu i za to suviše tašti), i okomljuju se na one druge izvan njihove grupe, na konkurenciju, zaboravljajući pri tome da u samoj umjetnosti ne postoji konkurencija. Svako je različito umjetničko djelo svojevrsna osobnost, svaki je takmac usporedna originalnost. Sto ih je više, to je umjetnička stvarnost jača , to je zemlja bogatija duhovnim tvorevinama, to je nacionalna baština snažnija, to je mogućnost internacionalnog ugleda veća. Dok umjetnici imaju pravo na svoj osobni radikalizam koji originalnošću oplođuje njihovo stvaralaštvo, nepopustljivost i nedostupnost te isključivost i neosjetljivost na autorske, stilske, vremenske, kulturne i civilizacijske različitosti pogubne su za povijest umjetnosti u znanstvenom smislu. A na nju se dobrim dijelom oslanja tekuća likovna kritika. Doslijedno i nepopustljivo branjenje jednog određenog pravca u suvremenoj umjetnosti, koju već dugo odlikuje individualna raznovrsnost, značilo bi uvođenje likovnog jednoumlja. Dok umjetnik stvara svoj radikalni svijet, on je jedan od mogućih izbora publici, no ako likovna kritika zastrani i napusti znanstvenu objektivnost povijesti umjetnosti, ona će nužno lagati svojoj publici o stanju stvari i pokazivati tek djelić bogatog života umjetnosti. Napustit će dakle svoju temeljnu misiju da obavještava, tumači i prevodi slike u riječi u različitim sredstvima masovne komunikacije (od radija, televizije i filma do kataloga, knjiga, novina i časopisa). Upravo stoga Kontura se odlučila za ravnomjerno, svestrano i objektivno izvještavanje, za prikaze različitih umjetničkih mišljenja, stavova, djela i djelovanja, za poglede i osvrte s raznih strana i različitih kutova. Svjesni smo činjenice da su se danas i sami umjetnici odrekli svoje skupne izložbe poput Zagrebačkog salona koja je osmišljena kao selektirana smotra stvaralačkih individualnosti, naivno vjerujući u brži i kraći put do vrha. Zamijenili su je autorskim koncepcijama likovnih kritičara koji su se našli u ulozi kreatora ambijenata umjetničkim djelima drugih autora (tj. umjetnika). Za razliku od jednog Brace Dimitrijevića, koji u svoje smjele ambijentalne instalacije uključuje klasična umjetnička djela, i time postiže vrhunski doživljaj ugođajnog sjedinjenja starog i novog, konceptualni autori likovne kritike ilustriraju tek svoje stavove. Ove izmijenjene uloge poput kraljevića i prosjaka, stvaratelja i tumača, obogaćuju iskustvo jednih i drugih, ali ne pogoduju njihovim temeljnim pozivima. Jer život umjetnosti je simbol duhovnih sloboda, oblikovnih beskraja čistog razbora i predosjećaja, dok je likovna kritika njezina prva pratilja, širitelj njezine ljepote, tumač potreba za njom. I tu smo, dragi čitatelji, ponovo kod vas. Prihvaćate li Konturu sa zanimanjem, postigli smo svoj cilj.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026