s naslovnice
Duje Jurić
S NAS LOVNI CE :. 0 *u I S NASLOVNICE m . B. N., 1997., akril na zidu, 454x1113 cm SNIMIO: FEDOR VUČEMILOVIĆ i tf i: Kao slikar kontraverznoga apstraktno-geometrijskog idioma, Duje Jurić pripada onoj skupini umjetnika čiji opus teško možemo definirati jednostranim terminološkim oznakama. Upravo zbunjujuee ponekad djeluju slikarevi naoko jasni i logično zaokruženi mrežni sustavi linearnih jednadžbi. Privid strogoće njegovih naslikanih cjelina često narušava diskretna naznaka, ili bolje reći, iluzija perspektivnog otvaranja kao metafore onog transcendentnog prostora kojim suvereno vlada originalna autorova misao. Pri tome nužno dolazi i do hijerarhizaeije različitih umjetnikovih simbola i znakova, pa na taj način dvodimenzionalna forma ovoga slikarstva postaje konceptualnim poligonom za manifestaciju sasvim konkretnih i opipljivih sadržaja. Duje Jurić kao autentični baštinik tradicije Gorgone i Fluxusa ironijom i svojstvenim mu suptilnim humorom u svim područjima svog umjetničkog bavljenja (performansima, asamblažu i prostornom instalacijom), a ne dakle samo u slikarstvu, postiže maksimum kreativne punoće i invencije. Stoga i ne treba čuditi što se on danas profilirao u umjetnika od kojega s punim pravom očekujemo da u sljedećem razdoblju, putem svojih sve učestalijih i značajnijih izložbenih nastupa, približi Hrvatsku najvišim svjetskim umjetničkim dosezima. Često se kroz tekstove o tebi provlači teza kako si u početku svog slikarskog djelovanja polemizirao s nekim prethodnim umjetničkim stilovima, primjerice enformelom. Slikarstvo ti se temeljilo na citatu, parafrazi i ironiji, da bi tek kasnije uozbiljio i pročistio svoj rukopis. Navodim sve ovo da bih te potaknuo da nam sam nešto kažeš o tome kako gledaš na svoj vlastiti umjetnički razvoj. % Mijene i transformacije mog ranijeg izraza vjerojatno su normalna pojava kod svakog mlađeg umjetnika koji traži svoj način izražavanja, uobličava svoj izričaj. Rezultirale su naposljetku mirnijim ciklusom slika geometrijske provenijencije ili - ako hoćemo dati neku stilsku odrednicu - sintezom različitih geometrijskih obrazaca. Enformel ili neki drugi umjetnički stilovi interesirali su me samo u pojedinim segmentima, a ne izvorno. To je valjda normalno, ja naime ne pripadam generaciji jednog Burrija, Tapiesa ili Gattina. Crpio sam ponešto iz različitih eksperimenata s materijalima koje su spomenuti umjetnici koristili, zanimale su me zapravo različite vrste tekstura i struktura, efekti koji nastaju grebanjem, drippingom, kolažiranjem, dekolažiranjem, montažom i si., da ne nabrajam unedogled. Moja prva izložba nastala je na tragovima tih iskustava. S NASLOVNICE B. N., 1999., akril na platnu, 150x150 cm SNIMIO: DRAŽEN KALINIĆ Suprotna stranica: B. N., 1997., akril na platnu, 180x140 cm SNIMIO: FEDOR VUČEMILOVIĆ Autocenzura i ironija su konstante koje se provlače od početka mog razmišljanja i rada u umjetnosti. Projekt izložbe u Galeriji Studentskog centra nosio je naslov Apsurdne slike. Ironijom sudbine, produkti mog rada i jesu bili apsurdni jer ih ja kao podstanar nisam mogao nigdje pohraniti, a sredina, gradske institucije, nisu pokazivale bilo kakav interes, pa su mnoga djela takvim stjecajem okolnosti stradala, što me kasnije, indignirana, navelo da radim izložbu Autodestrukcije, gdje sam javno uništavao svoje radove. Sjećam se tvoje izložbe u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir, gdje je mjesto destrukcije prepušteno jednoj posvemašnjoj apstinenciji od slikanja. Međutim, ipak sam na toj izložbi imao osjećaj kao da sam se našao u središtu nekakvog kulta - prostor galerije organiziran je kao svojevrsna kapelica, sve je maksimalno sakralizirano i u službi je tvog dubokog naklona ikonama suvremene umjetnosti. Je li slikarstvo doista tvoja jedina važeća religija ili si izložbom i performanceom koji si tom prilikom izveo pomalo ironizirao dio svog naslijeđa? Tvoj je dojam kao receptora te izložbe vrlo zanimljiv, iako je moja ideja ili, ako hoćeš, motivacija bila sasvim drugačija. Izložba u Galeriji Zvonimir nastala je za mog bivanja u vojsci. U ideji sam htio biti dosljedan; ako ste vojnik, ne slikate! Izložio sam slike - bijele monokrome kao površine za meditaciju dok su imena umjetnika kojima su ti monokromi bili okruženi sugerirala genezu jednog umjetničkog iskustva, ali su trebala sugerirati i mentalnu projekciju onih radova koji su vam najdublje urezani u memoriju. Možda sam te prethodnim pitanjem više želio isprovocirati da kažeš nešto o tome kako steći potrebnu dozu samopouzdanja za bavljenje umjetničkim poslom. Ili preciznije, koliko smatraš da je slikarstvo danas opravdano u kontekstu suvremenih umjetničkih pojava? 0 Gledano iz mog rakursa, čini mi se nejasnim da odgovor na to pitanje nije razumljiv sam po sebi. Vjerojatno je logično i normalno da ja, kao djelatnik te prakse, na slikarstvo gledam kao na integralni i neodvojivi segment umjetnosti uopće. U široj umjetničkoj praksi, daleko od kritičarsko-teoretskih i kustosko-galerijskih opservacija i često manipulacija, postoje, rekao bih, različiti umjetnički slikarski svjetovi: nenametljivi, postojani, životni. Barem ja osobno to tako doživljavam... Slikarstvo je najrelevantnija odrednica mog života. Možda to zvuči patetično, ali je to u mom slučaju doista tako, pa sigurno mogu reći da ima presudan značaj na moj odnos prema umjetnosti i svijetu uopće. Možda ne u smislu doslovnog misaonog » «.;., i j i wm I I I Jili S NASLOVNICE tniti f : mi :: -: B. N., 1999., akril na platnu, 70x60 cm SNIMIO: DRAŽEN KALINIĆ angažmana nad pojedinačnim ljudskim sudbinama, što ne znači da su mi otupjeli osjećaji za socijalne i ine ljudske probleme, dapače, estetika i etika su jedinstveni, u čemu se potpuno slažem s Wittgensteinom. A umjetnik je činjenica ili akter, i ako ima što reći, može reći... To je kompleksno područje slobode i volje djelovanja u općim kulturološkim i civilizacijskim smjernicama, ali mislim da time zadiremo u jednu novu temu... Moja se mentalna ideja o umjetnosti, pretpostavljam, razlikuje od kolektivnog umjetničkog doživljaja i iskustva. Ništa ne treba doživljavati kao definitivno ili dovršeno, kao ni sam život. Tako je i kreativni proces podređen ritmu nastajanja i nestajanja. Slikarstvo je medij u kojem se najbolje izražavam i ne smatram da to što radim treba pojašnjavati na drugačiji način. Van Gogh je već davno imao jednu interesantnu misao na tu temu koja mi je bliska: U životu pa i u slikarstvu mogu biti bez Boga. Ali ne mogu, mada sam bolestan, biti bez nečeg što je veće od mene, što je moj život, a to je... stvaralačka moć. S NASLOVNICE Kada već razgovaramo o pozadini tvoje umjetničke djelatnosti, moram te još pitati za osobe i djela koje ti doista u umjetnosti cijeniš. Postoji li među njima nešto što je na tebe snažno utjecalo? Možda je u pitanju i kakva književnost ili glazba? 0 Ima tu vrlo poticajnih i snažnih osobnosti: Aristotel, Freud, Lacan, Wittgenstein, Duchamp, Mondrian, Maljevič... U konglomeratu utjecaja koji su me formirali i koji još uvijek utječu na mene ne mogu nikoga posebno istaknuti. U jednom razdoblju svog života bio si vrlo blizak Juliju Kniferu. Kako je izgledala ta vaša suradnja i kakav je tvoj senzibilitet spram njegove umjetnosti? 0 Julija Knifera ubrajam među umjetnike koje posebno cijenim. Suradnja s njim započela je u Zagrebu, u Galeriji Proširenih medija, gdje sam mu pomagao pri izvedbi velikih murala. Nakon toga zvao me u Zenevu, gdje sam mu također pomagao u izvedbi velikih zidnih meandara za izložbu Passages. Pomagao sam mu u Dijonu na izložbi Knifer - Lohse, surađivali smo u Seteu... Je li te on nečemu konkretno naučio, možda te uputio na neke ljude koji su ti eventualno kasnije postali važni? Jesi li Knifera promatrao samo u kontekstu njegove tadašnje suvremenosti ili ti je tijekom druženja evocirao i svoje uspomene iz razdoblja Gorgone? Je li te uvjerio u svoju filozofiju apsurda? 0 Knifer i njegovo, i ne samo njegovo, naslijeđe - Gorgona, utjecali su na mene u fazi života kada sam bio najranjiviji, razočaran hipokrizijom i suočen s krizom općih etičko-moralnih, u našem društvu prezentnih normi estetskog vrednovanja te ispraznošću društvenog ukusa naše sredine. Nihilistički impulsi i autoironija inicirali su u meni čišćenje od loših utjecaja sredine u kojoj živim. Pokušao sam se približiti izvorima s kojima se moglo putovati u novo iskustvo preoblikovanja mentalnog ustrojstva i forme. Početkom osamdesetih, kada na tadašnjoj umjetničkoj sceni dolazi do povratka slici, krenuo sam s pokušajem preispitivanja različitih iskustava povijesnih avangardi iz svog osobnog rakursa. Tako su nastale sinteze konstruktivizma, kubofuturizma, suprematizma, neoplasticizma. U taj konglomerat različitih upliva ubacivao sam i neke efekte uličnih grafita. S kim se najčešće voliš družiti na domaćoj likovnoj sceni? Ne pitam te to da bismo sada ovdje nekoga posebno izdvajali, nego iz znatiželje da vidim u kakvom se društvenom kontekstu razvija tvoj rad. Jesu li ti kontakti s drugim umjetnicima bitni i poticajni, ili si i dalje ostao pomalo buntovan i okrenut prema sebi? % Ne zazirem od kontakata i razgovora s kolegama iz svoje i vaše struke, dapače, mnogo puta su poticajni i plodni za moj rad, ali bih se prije mogao nazvati samotnjakom, bolje rečeno solo plaverom. Tako najbolje funkcioniram. Hrvatska moderna umjetnost imala je i svoje uspone i padove. Sigurno ćeš se složiti da ovaj prostor konstantno, tijekom cijelog ovog stoljeća, iznjedruje doista velika umjetnička imena, ali je ta B. N., 1999., akril, platno, lesonit, 40x500 cm SNIMIO: FEDOR VUČEMILOVIĆ * -- čnijc,Kakve JVlislim, Oči.Zatim,Čak,OWazi,RadnjaXrnac,Naposljetku, Razmotrite,Zrna , Kjaž.u,Za1 Ali, Pevetogodišt Č! Cak,Fozsgn,Pa,U, Zvuk, Ali, Zato> C f5 i (NOJ 5 iska.Oktei S* »Liberalizam,PovratakJl iza,Bolj,Onda,Upravljači,Izvanredno, akiJksivnt,Kako, Osam, ladati .Majstorsko, Tri, Svjetlost, Jnezvjeren, pa i ia titorov, Naučna ,Probušen,PosUisno> Glas,]M1 adi nal? Samo, Ponekad, Vesta lski> Odjeci n U M O H cc Dnevno UpravcOvcŽje, Snažan, Ixa, Ako.Uvjerav atit Prttnj ecetio, Sklopljene Četrdeset, mmmm q Al 3 Osim, OtadaPPa,Spto >Uostalom, ivtimene, ;K Ss ;. cg O rala k,Wiska, Crven,Glas,A/aravno, Netko, Cu .Tanka Ubojstvo, Unutra Jedan, Kralj Neka,_Bristtci, Olclo.Pci,Gled.ajuci,Ali? OiuLaku,Onaj,Zastavst,lakstkopter,Ponekad, S NAS LOVNICE naša umjetnost uvijek nekako nedovoljno valorizirana u svijetu. U čemu je problem i imamo li ikakve šanse da se to promijeni? 0 Umjetnost je zona stalnog ulaganja. Živjeli i preživjeli entuzijasti! Kažu da se umjetnost, bez obzira koliko bila apstraktna, uvijek na nešto referira. Ja baš ne vjerujem posve u to, ali evo primjera. Za Petera Halleyja kritičari su uvijek iznosili tumačenje da geometrizira nekakav mikrokozmos računalnih čipova, što je on naposljetku i sam prihvatio. Sada se i za tebe govori da slikarstvom uspostavljaš nekakav red, poredak. 0 Ukoliko čovjek uopće može biti samokritičan, odnosno uspješan u introspekciji vlastitog rada, pokušat ću odgovoriti na tvoje pitanje. Neosporno je da se povijesno i sadašnje likovno umjetničko nasljeđe referiralo na moj rad. Tu bih još spomenuo prisutnost suvremene tehnologije računalnih čipova, cyberspacea... Znači, oslikane plohe mojih platna su slojevi memorije, one su također zaustavljeni kadrovi jedne imaginarne ideje, intencije da se obuhvati jedan širi prostor. Pri svakom postupku alternativa je moguća. Otvorenost, transparentnost sistema sugerira utjecaj ili čak interakciju s videom, filmom, elektronskim medijima, a isto tako sugerira moguću novu pustolovinu u neko novo iskustvo, eksperiment. Slike nastojim koncipirati tako da mogu iz platna iskoračiti u prostor, stvoriti sveobuhvatni, možda je pretjerano reći - totalni ambijent, što mi je u ovom trenutku velika preokupacija. Biti istovremeno u slici i izvan nje. Koliko ti je u svim tim postupcima važna boja? Kao slikaru ona ti je, naravno, osnovno sredstvo izražavanja, ali u tvom slučaju, eto - slikar monokromne i akromatske predmetnosti pretvorio se u posljednjih nekoliko godina u iznimnog koloristu. Kako prepoznatljivu boju ostvariti u svim ovim ostalim medijima o kojima si sada govorio? Q Kromatsko nije presudno u mom radu. Koristio sam ga u nekim segmentima novog ciklusa slika. Interesirali su me potencijalni psihološki i fizički utjecaji boje na receptora. U početku sam premazivao platna čistom industrijskom bojom iz tube, koristeći njihove nazive na različitim europskim jezicima. Tautološki pristup me fascinirao egzotičnošću pojedinih naziva boja jer objašnjava svoje geografsko i materijalno podrijetlo. Nakon te digresije u dotadašnjem radu, uveo sam boju u mrežastu strukturu vertikala, horizontala i meandričnih oblika. Zasićenjem kompozicije htio sam postići proširenje prostorne iluzije. Sto znači da se ne bavim stalno akromatskim, jednostavnije rečeno - crnom i bijelom u svim varijantama koje iz njih mogu proizići, tretiramo li ih u radu studiozno, koristeći sav potencijal koji nam one mogu ponuditi. lako si slikar bespredmetnog svijeta, u svakoj se tvojoj slici nazire nekakav osjenčani, cilindrični objekt. Ima li on za tebe nekakvo posebno značenje? 0 Cilindričan objekt - kako ga ti nazivaš - ili oblica, kako ga je imenovao Mladen Lučić, kustos Muzeja suvremene umjetnosti, u predgovoru jednoj mojoj izložbi, ne mogu ne pridati izvjesno posebno mjesto na svojim slikama. Nametnuo mi se nekako od samog početka mog rada. Ne bih htio mistificirati, ali kad me već pitaš, možemo ga shvatiti kao neku vrstu stupa - nosača, u smislu koji je oduvijek imao, na primjer kao gradbeni element u arhitekturi, životu uopće. Stupu nosaču je kao takvom imanentna čvrstoća, svojstvo nositelja, simbolika postojanosti, on je veza između onoga dolje i gore, neba i zemlje, racionalnog i iracionalnog itd. Možemo tako nabrajati unedogled. Geometrijski izraz, odnosno pravac u umjetnosti, nije lako tumačiti. Njega ne obraduje, kao većinu drugih slikarskih izraza, samo likovna kritika, već je za njega zainteresirano mnogo šire teoretsko područje, od filozofije, lingvistike i semiotike pa do tehnologije. Uspijevaš li pratiti sve to što drugi stalno pišu o vrsti ili stilu umjetnosti kojom se baviš, ili te to nimalo ne opterećuje? 0 Nastojim se ne opterećivati teorijom o onome što radim. Moje je polje rada slikanje. Baviš li se još fotografijom? 0 Fotografija je također medij koji me zanima, ali se njome, pošto iziskuje znatne materijalne troškove, barem u onom vidu koji bi mene zanimao, bavim tek usputno. Čini mi se da u tvom stvaralaštvu verbalno ima izuzetno veliku ulogu. Kako se odlučuješ za ono što ćeš citirati i je li tvoja riječ uvijek samo tautologija ili je i nešto više? 0 Svakom novom izložbom nastojim pokazati novu, proširenu zonu svog rada. U ovom slučaju radi se o ubacivanju teksta u sistem horizontala i vertikala. Geneza ideje rodila se za mog boravka u Parizu 1989. godine, gdje sam lutajući labirintima gradskih ulica nailazio na odbačene knjige nakon zatvaranja buvljaka. Te knjige bih nosio u atelijer. Kako ih nisam mogao čitati jer ni do danas nisam svladao francuski, počeo sam raditi različite montaže, destrukcije, dekonstrukcije. Neke sam od tih radova izlagao na nekim skupnim izložbama i pripadaju radovima digresije u okviru kontinuiteta slikarskog rada. Nastavak te ideje je u novim slikama koje pripremam za izložbu u Galeriji Beck. Koristim tekstove iz knjiga za koje sam na određeni način vezan. Ima tu knjiga beletristike, filozofije, o umjetnosti... BBB ero le eti rt u jezi p