Image
Cijena: € 1,33

osvrt
VIENNA GLORIOSA

Što još reći o Beču, o gradu koji tako divno zarađuje, prodajući svoju prošlost i sjećanja. Što reći masi novoprobudenih i novoosvještenih kulturnjaka Lijepe naše Sto cvile za Bečkom kulturom i dobrim starim vremenima, o onom Beču nevidljivom za galopirajuće mase turista. Nešto utješno i posve obično: Beč je u svojoj svakodnevnici vrlo sličan Zagrebu! Dragi moji Bistrice i Dobrice, sigurno ste posjetili izložbu Beč u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu, a ako i niste, ne očajavajte, jer niste ništa izgubili, pošto je izložba bila suviše informativnog karaktera za vaš visoko potencirani nivo znanja. Uz mnogo lijepih fotki i slajdova popraćenih lepršavim melodijama Mozarta, Straussa i ostalih velikana bečke glazbe, mogli ste - u poprilično neobaveznoj atmosferi - skužiti što je to Beč. Toj neobaveznoj atmosferi pridonosila je i ogromna maketa najužeg dijela Beča kojom ste se mogli pomladiti za dobrih petnaest godina igrajući se tipkama i lampicama, kao fol tragajući za reprezentativnim građevinama. Isto tako, mogli ste saznati koje su to veze bile između Beča i Zagreba u doba Habsburške monarhije, kada su se naše bake pet dana kloparale prašnjavom kočijom do Beča da bi mogle popiti kavu u otmjenoj Hawelki, ili prisustvovati na jednom od balova koji su se obavezno održavali svake godine od Silvesterova do Pepelnice ujutro. Zagreb je, zahvaljujući Bečanima, najviše profitirao na području kulture. Po uzoru na bečke trgove, Zagreb je dobio Središnji trg (danas Jelačićev trg), zatim trg Franje Josipa . Pogotovo od sredine 19. st. bečki umjetnici dali su si truda da od Zagreba, marginalnog gradića Habzburškog carstva, naprave pravi lijepi, evropski grad. Franjo Klein i Herman Bolle bacili su se u projektiranje, a Anton Dominik Fernkorn izradio je Marijin kip za Markov trg (danas je postavljen ispred Katedrale), popularni konjanički spomenik bana Jelačića, te kip sv. Jurja koji ubija zmaja . Mogli ste saznati i to kako je nastao Beč; da je nastao na raskršću jantarskog i dunavskog puta - još prije 30000 godina - i da je čak imao prave lovce na mamute, pa Kelte, pa onda Rimljane i Avare. Tek 881. grad se pod imenom Wenia prvi puta spominje u pisanim dokumentima, ali tada je još bio malešan, nikakav i neugledan na rubu postkarolinškog carstva. Tek kompletnom izgradnjom katedrale sv. Stjepana u 16. st., dvostrukom uspješnom obranom od Turaka (1529. i 1683.), te pobjedom protureformacije nad protestantizmom, Beč je postao metropola - Vienna Gloriosa. Dva najznačajnija bečka arhitekta baroka dala su Beču remek-djela njegova sjaja; Fischer von Erlach Karlovu crkvu i Hofburg, a arhitekt Hildenbrant Gornji i Donji Belvedere (danas muzej austrijske umjetnosti). To je bilo sjajno vrijeme, vrijeme poleta, muzike, izgradnje, vrijeme u kojem je Beč započeo život metropole. Simbol tog poleta i zanosa bio je valcer koji je rođen od Landleraseoskog plesa iz predalpskih provincija, a sredinom 19. st. urbanizirali su ga Joseph Lenner i obitelj Strauss. 1857. car Franjo Josip I naredio je da se sruše srednjovjekovni bedemi i na njima sagradi divot ulica. Rezultat je bio Ringstrasse (prsten) koji je omogućio spajanje grada s predgrađima i rast grada. Krajem 19. i početkom 20. st. u Beču se pojavila još jedna sjajna generacija umjetnika, nosilaca novog umjetničkog pravca - secesije. Otto Wagner radio je na oblikovanju Karlova trga, uređenju gradske željeznice, regulaciji rijeke Wan. Na prijelazu stoljeća izgradio je dvije stambene zgrade na lijevoj obali rijeke Wien (Linke V/ienzelte), zatim poštansku štedionicu i crkvu Am Steinhof. Svi ti objekti spadaju u sjajne primjere secesije. Joseph Olbrich je sagradio Secession, danas muzej secesije sa reprezentativnim primjerima zidnog friza najznačajnijeg slikara bečke secesije, Gustava Klimta. Kada posjetite Beč, iznenaditi će vas ogroman broj malih žutih koji sumanuto tragaju za umjetničkim blagom Beča i naslikavaju ga svojim Sony kamerama. Ostaćete osupnuti, ali ubrzo ćete shvatiti da to i nije tako čudno, s obzirom na toliko razvikanu, isprofaniziranu secesiju i Klimta ( u kojoj ima i njihovih kulturnih korijena). Vjerovatno će vas iznenaditi i oduševiti i Hundertv/asserova eko kuća, totalno otkačena izgleda, izgrađena 1985. Njene fasade vrište od intenziteta boje i pozlate. Nema ravne plohe, svi uglovi su zaobljeni, podovi valoviti, a ravne linije prelomljene. Miješaju se umjetnički stilovi, kraj televizijske antene isfurane su zlatne kupole poput onih iz najslađih perzijskih bajki, diveće raste s terasa, proviruje iz prozora u nekim grčevitim, spiralnim formama, u borbi da dođe do malo svjetla. Sve je u toj kući nekako ludo i zgodno i dok ste tamo morate se smijati i biti sretni. U toj kući nalazi se i dobar birc, ali po mom ukusu sa previše konvencionalnih turista koji mi se nikako ne uklapaju u tu atmosferu. I što još reći o Beču, o gradu koji tako divno zarađuje, prodajući svoju prošlost i sjećanja. Što reći masi novoprobudenih i novoosvještenih kulturnjaka Lijepe naše što cvile za Bečkom kulturom i dobrim starim vremenima, o onom Beču nevidljivom za galopirajuće mase turista. Nešto utješno i posve obično: Beč je u svojoj svakodnevnici vrlo sličan Zagrebu! Jedina je razlika što se u Beču malo više radi i zarađuje. Ostalo je sve isto. I tamo vas vaši stanodavci izrabljuju i žele iz vas što brže izvući i posljednji dinar služeći se raznim smicalicama i plaćanjima unaprijed. Ako skuže da imate strane tablice na tutaču, namjerno će vas napucati jer imaju pravo dobiti lovu od osiguranja. Prijatelje stječete samo ako vas trebaju. I njihove tržnice pune su socijalaca i obojenih. Ako dođete u dućan kupiti ploču, to neće ići baš tako jednostavno. Prvo ćete se morati učlaniti u njihov klub, a pošto ste se tamo negdje pogrešno parkirali, nećete imati vremena za otkrivanje zamki koje vam nudi taj klub. Brzopleto ćete kupiti ploču, baciti svoj potpis i tek onda ste se pravo zeznuli. Naime, upravo sada će vam klubaši uvaljati nekakvu bezveze - obaveznu kupnju (nešio poput našeg Društva prijatelja knjiga) i opet ćete morati platiti ceh. Studentski život je sličan našem, samo si oni mogu priuštiti malo više putovanja, pa i nešto duže studiraju. Čak su i tulumi slični. I nešto za oproštajno servus, ne tako strašno. Ako dođete u Beč, obavezno posjetite Cafe Stein kraj Votiv Kirche (neogotika) ili Dusenbergsimpatičnu, mračnu rupu na Stubenringu, jer se tamo skupljaju studoši, kulturnjaci, alternativci ili kako vam paše. Dakle, škvadra poput vas. Kućiš Kristina


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026