ostalo
Allegro, ma non troppo
3 0 1
DOGAĐANJA 25. Salon mladih, više galerija i lokacija, Zagreb, 11. 10.- 8. 11. ožda je još prerano za donošenje radikalnijih zaključaka, ali moguće je naslutiti da će ova godina ostati obilježena i zapamćena po održavanju dva Salona: 33. Zagrebačkog i 25. Salona mladih. Ako je Zagrebački salon značio legaliziranje nekih u nas zanemarenih oblika umjetničkoga djelovanja i usklađivanje (makar i sa znatnim zakašnjenjem) sa svjetskom suvremenom scenom, onda je Salon mladih predstav- jyfl p ljao pokušaje selektora da se to na vrijeme ispravi, prepoznavanjem onih segmenata u radu mladih koji korespondiraju s globalnom situacijom. Neosporivo ozračje dinamičnosti oko ovogodišnjega Salona mladih rezultat je i drukčijeg formalnog okvira, budući da se Salon ove godine nije ograničio isključivo na likovni izričaj nego je ravnopravno uključio i sve druge oblike umjetničkoga izraza što osim neosporne živosti oko Salona omogućava cjeloviti uvid u kreativnu klimu općenito. Obilježjem koncepcijskih mijena nazočnost je nekolicine autora-gostiju iz inozemstva. TKO SE BOJI RADIKALNE UMJETNOSTI? U usputnoj usporedbi domaćih djela s onima iz inozemstva možda se može primijetiti tek jedna razlika, koja JANKOVIĆ se ne mora nuzno shvatiti i kao mana. Može se, naime, primijetiti daje većina radova nastala u vrlo jeftinom materijalu. No, ako je umjetnost zrcalo stvarnosti onda bi i tu uzgrednu napomenu koja, bilo da je rezultat svjesne umjetničke namjere ili ne, valjalo shvatiti sasvim ozbiljno, kao našu domaću situaciju arte povera. Nekolicina radova, ne samo materijalom, nego i idejom zadire upravo u širi socijalni ili politički kontekst. One koji iz bilo kojeg razloga i J-t Jf y a_sj Alen Floričić Kategorija A - likovna umjetnost, urbane intervencije, instalacije, objekti žiri: Mirjana Vodopija i Janka Vukmir 1. nagrada - Tomislav Brajnović 2. nagrada - Srećko Strahinja Kategorija B - film, fotografija, video, animirani film, eksperimentalni film, multimedija, video instalacije žiri: Dalibor Martinis i Ivan Paić 1. nagrada - Lila Draganeva i Lucia Macari 2. nagrada - Ivan Marušić Kategorija C - strip, ilustracija, karikatura žiri: Edvin Salihović /strip/ i Blaženko Karešin /ilustracija i karikatura/ 1. nagrada za stripSebastijan Čamagajevac /suradnik Dalibor Talajić/ 2. nagrada za strip - Andrej Rehan 1. nagrada za ilustraciju i karikaturuIva Višošević 2. nagrada za ilustraciju i karikaturuJavor Jeić Kategorija D - grafički i industrijski dizajn žiri: Sandra Križić-Roban Nagrada za grafički i produkt dizajnIvana Vučić Nagrada za najbolje tehnički izvedenu Web stranicu - Ivan Kraljević i Andrej Rehak Kategorija E - arhitektura žiri: Makoto Sei Watanaba 1. nagrada - Lovorka Prpić -J» 2. nagrada - Maja Furlan Zimmermann priznanja: Tomislav Perković i Ana Šverko Kategorija F - moda žiri: Tonči Vladisavić 1. nagrada - Tomislav Jerčić 2. nagrada - Željka Gradski Kategorija G - glazba žiri: Sanja Plesa, liko Čulić, Boris Kuk 1. nagrada - Pun kufer 2. nagrada - The Schizoid Wiklers Nagrada Studia 25 u selekciji Jazz/ambijentalna glazba - snimanje koncerta u B. P. Clubu i izrada mastera na CD-u priređenom za Posebne nagrade Nagrada Artresor studija autora iz područja likovnih umjetnosti, dizajna, performanca, proširenih medija žiri: Ante Rašic. Dalibor Jelavić, Oleg Hržić, Damir Fabijanić novčana nagrada u iznosu od 3.000,00 KnDuško Čikara Nagrada AGM za likovnu umjetnost žiri: Bože Čović /predsjednik/, Ljerka Šibenik, Zvonko Maković Organizacija samostalne izložbe u Galeriji Nova s pratećim katalogom - Ines Krasić Nagrada Galerije Vladimir Nazor žiri: Danijel Kovač Organizacija samostalne izložbe s pratećim katalogom u Galeriji Vladimir Nazor- Erbosvn Meldebekov Nagrada Galerije Matice hrvatske žiri: Vanja Babić umnožavanje G2 - nagrada u kategoriji mladi skladateljiSanda Majurec Kategorija H - kazalište, scenski pokret, ples, performance žiri: Ivica Buljan i Gordana Vnuk nagrada /koprodukcija novog projekta na kazališnom festivalu Eurokaz/ - Nezavisni kazališni projekt Hodač Kategorija I - književnost žiri: Branko Čegec Nagrada /objava knjige u izdanju Matice hrvatske/ - Ivica Prtenjača Organizacija samostalne izložbe s pratećim katalogom u Galeriji Matice hrvatske, dodjeljuje se umjetniku rođenom nakon 1970. godinePablo Helguera Nagrada međunarodnog arhitektonskog natječaja Solution žiri: Makoto Sei Walanabe Nagrade dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata, tri jednako vrijedne nagrade - Dalila Perosa, Ljubljana, Slovenija - Cristina Diaz Moreno, Efren Ga Grinda, Madrid, Španjolska - Chantanee Wongkham, Kamonwan Tippoyasawel Maneetanu, Šutec Vilaschaiharonen, Sanpachai Tippayasawel, Bangkok, Tajland Tri priznanja: Guillermo Vabguez-Bergantino Denis Ambruš i Damir Vrban, Osijek, Hrvatska Taro Matuishi, Kvoto, Japan DOGAĐANJA J-: v- - , ? »trmm m mm TKO ŠŠ F-tC- @ OCEKUJ: Grand Prix 25. Salona mladih, Alen Floričić, Bez naziva, dio ambijenta Igor Grubić, Prijevod, 1998. Ranko Ćerić, Oskudica, detalji iste instalacije Dejan Vekić (BiH), G. C. G., fotografija zaziru ili se skanjuju od takva načina umjetničkog promišljanja moguće je utješiti činjenicom daje to u nekim, nama susjednim europskim zemljama, a da se o Americi i ne govori, već sasvim uobičajena i učestala pojava. Nastojeći amortizirati provalu umjetničkih radova društveno angažirana predznaka revni kritičari i povjesničari umjetnosti pokrili su je frazom: radikalno je u modi, ili sintagmom radikal schik. No, pokazalo se nedavno na primjeru Crnog peristila, da se zbog nerazumijevanja suvremene umjetničke prakse, ovdje još uvijek zbog umjetnosti može završiti iza rešetaka. Rad Igora Grubića i ovoga je puta provokativan, tek nešto diskretniji u postupku. Doslovnim prijevodom rada poznate američke konceptualne umjetnice Barbare Kruger, Grubić ispituje može li rad prevođenjem (isti tekst na hrvatskom, na podlozi hrvatske zastave) i prebacivanjem u drugi kontekst imati jednaki učinak. To je samo jedan od izrazitijih primjera, ali ne i jedini. Prva nagrada je dodijeljena umjetniku Tomislavu Brajnoviću {Poslije TitaTito). Konceptualan, minimalistički u izrazu, rad problematizira poziciju umjetnika u društvu. Sličnom se preokupacijom duhovito i autoironično, mijenjanjem košulja koje su sve pretijesne, bavi i dobitnik Grand Prixa - Alen Floričić. Mnogi odabrani radovi od strane selektorskog dvojca Vukmir-Vodopija upravo su oni koji se odnose na širi društveni ili politički kontekst: od duhovitih vudu krpenih lutaka s prepoznatljivim licima iz svijeta politike u Kupujmo hrvatsko (koje su na otvorenju izazvale najviše zanimanja i uspješno se prodavale za 30 kuna), do mučnog prizora kao što je, primjerice, ispražnjena polica na kojoj se nalaze samo tri predmeta: model ljudske ruke u vakumiranom omotu, konzerva-citat Manzonijeve Merda dr artista i svežanj novina omotanih u celofan s natpisom Koncepti. BLUP ART Nemoguće je zanemariti još jednu dominantnu sastavnicu Salona: veselu nonšalanciju. Tu je osobinu u pojedinih umjetnika moguće prepoznati kao artikulirani stav ili obilježje generacije 90-tih. Generacije koja je odustala od uzvišenih ili bilo kakvih drugih načela, metafizika ili mistifikacija i priklonila se užitku u poigravanju, duhovitosti i ironiziranju, ukratko odmaku od svega onoga što mladi umjetnici rado nazivaju teški art. Te osobine koje su s Novom slikom ušle na velika vrata još prije više od jednoga desetljeća, u devedesetima, u svim mogućim medijima doživljavaju potpuni klimaks. 0 čemu se radi možda će ilustirirati jedan posve jednostavan primjer. Izloženi balvan, Luke Bunića, neko staro deblo kojemu je izdubljeno središte, samo po sebi ne mora izazvati naročite reakcije. U njemu, u vodi, nalazi se neki neidentificirani komad motora. Stvar, tj. objekt, prošao bi sasvim nezapaženo da se odjednom ne pojavi neko komešanje i zvuk koji bi se jezikom stripa mogao prevesti u glasno blup. I to je sve. Nakon teškog arta, blup art. Siična apsurdna šarmantna duhovitost može se pribrojiti još nekolicini radova poput glazbenih kutijica na ručni pogon, pisoara za pse, istodobnom sukljanju sapunskih balončića i pare i si. Koliko je nerazumijevanje i izostanak svakog smisla za humor pokazalo je traganje novinara za potpisanom firmom (izmišljenom) na pisoarima za pse Luke Vukelića, ne dovodeći ih u vezu s događanjima u HDLU-u. U sekciji fotografije u kojoj je u tematskom odabiru dominirala zaokupljenost urbanim krajolikom nije bilo tako puno radova, ali moglo bi se reći, niti puno radova koji su odskakali od prosjeka. Među radovima bi se po kvaliteti ideje i izvedbe moglo izdvojiti tek nekoliko; izvrstan rad estonskog autora Dariusa Gvrčisa. Osobne stvari: beznačajni predmeti iz svakodnevice, pretvoreni su u opasne stvari kroz čije rupe, rascjepe i otvore pogled lako sklizne. Fotografije praznih sarajevskih ulica Dejana Vekića, govore, pak, same za sebe. KAKO SAKRITI TV? Video instalacije, ove godine odvojene od ostalog dijela produkcije u Gliptoteci i Galeriji Matice hrvatske, pri površnom pogledu doimaju se kao da je osnovna preokupacija autorima bila kako što maštovitije zamaskirati kutiju TV-a u skladu sa sadržajem video snimke. Tako su se TV prijemnici našli opleteni u zamršenim drvenim konstrukcijama, aranžirani suhim lišćem ili slikama, ili zavijeni bolničkim zavojima što ponekad, izvan ambijentalnog konteksta za koji su više-manje zamišljeni, može djelovati i pomalo nesklapno. Možda je osim tehnički uspjele, ali ne i sasvim uvjerljive instalacije dizeldorfskog učenika Kristijana Kožula, vrijedan spomena rad Diane Ramaekers Kroz odškrinuta vrata u kojem se prepoznaje profinjena poetika njezine profesorice Nan Hoover. lako performancea nije bilo previše, ugodno su iznenadili subkulturni attakovci predstavljanjem još jedne žive lutke skupine Bez ambalaže, ovoga puta u liku Krista, omotanog celuloidnim vrpcama. U generalnom pogledu na ovogodišnji Salon mladih očigledno je da je pri selekciji radova naglasak stavljen na senzibiliziranosti autora za suvremenost, i može se zaključiti da je bio mnogo zanimljiviji nego ranijih godina, ali još uvijek u nedovoljnoj mjeri, za što bi razloge bilo sasvim pogrešno isključivo tražiti u potencijalima mladih-