Razgovarala: JELENA TAMINDŽIJA
Fotografije: ARHIVA G. RESCHA
Magnus Resch svježe je ime na sceni hrvatskog kulturnog menadžmenta s kojim smo razgovarali o obrazovnom sustavu te brojnim manjkavostima i rješenjima koja nisu u potpunosti implementirana u školske kurikulume. Resch je profesor na Columbia University, New Yorku te od 2014. godine predaje i u Zagrebu predmete menadžmenta u kulturi na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Predstavlja se i kao poduzetnik u kulturi te iza njega stoji značajan projekt Magnus app te brojne knjige koje su se našle na popisu najprodavanijih knjiga na Amazonu poput Management of Art Galleries i The Art Collector Report. Kako se našao u hrvatskoj prijestolnici i što misli o trenutačnoj hrvatskoj sceni i obrazovanju, neka su od pitanja o kojima smo razgovarali dok smo ga uhvatili u Hrvatskoj.
Dragi Magnus, trenutačno predajete predmet Marketing umjetnosti (Marketing the Arts) na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Kako ste odlučili doći i predavati u Hrvatsku?
ZŠEM održava nekoliko partnerstva sa sveučilištima u cijelom svijetom. Dok sam radio na svom doktoratu u Švicarskoj upoznao sam nekoliko studenata s ZŠEM-a. Kada su mi pričali o svom sveučilištu, ostavio je na mene veoma jak dojam. Morao sam to vidjeti. Dekan me zatim pitao želim li održavati predavanja ovdje u Zagrebu. Bilo mi je drago prihvatiti ovu ponudu i od 2014. godine predajem u Hrvatskoj.
Možete li nam reći nešto više o predmetu koji predajte, što studenti točno uče?
Umjetničko tržište nije primamljivo kao što izgleda. Zapravo, u groznom je stanju. Većina umjetnika i galerija uopće ne zarađuju. Tržištem dominira nekolicina igrača. Studenti uče o ovome tijekom sata – kako bi mogli imati nepristran, realističan pogled na tržište i kako bi se znali kretati u njemu. Kada bih trebao sažeti tri najvažnija područja učenja, rekao bih: pregled najvažnijih igrača u tržištu umjetnina, realističan pogled na izazove sudionika ovog umjetničkog tržišta te predviđanje budućeg kretanja umjetničkog tržišta - ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu.
Smatrate li da su javna sveučilišta pretroma u prilagodbi kurikuluma brzom ritmu izmjena svijeta suvremene umjetnosti? Kakvo je vaše iskustvo rada u okviru hrvatskog obrazovnog sustava?
Slažem se u potpunosti. Posebice u mom području, šokantno je vidjeti kako se umjetnici pripremaju za svoju karijeru. Na akademijama i fakultetima diljem svijeta, umjetnici uče kako slikati, ali ne uče ništa o umjetničkom tržištu. Problem je zaista ozbiljan jer moja istraživanja pokazuju kako ukoliko netko želi postati uspješan umjetnik, umrežavanje se pokazuje važnijim nego znanje o upotrebi kista. Umjetnici su poduzetnici – moraju naučiti kako voditi svoj posao. Ako akademije i fakulteti nemaju predmete menadžmenta u svojim kurikulima, sve više i više umjetnika će griješiti. ZŠEM u Hrvatskoj je zapravo primjer kako fakultet treba biti vođen, iznimno je dinamičan te neprestano prilagođava kurikulum kako bi pratio ritam stalno mijenjanjuće okoline i uvjeta tržišta.
Vaše knjige Management of Art Galleries i The Art Collector Report našle su se na popisu najprodavanijih knjiga u mnogim državama, u Europi i u SAD-u. Na što ste posebice stavili naglasak u ovim knjigama za one koji ih još nisu pročitali?
U mojim knjigama i istraživanju pristupam tržištu s neutralnim, racionalnim i provjerenim podatcima. U Management of Art Galleries analiziram što čini galerije uspješnima. Napravio sam istraživanje na više od 8000 galerija u cijelom svijetu kako bih stvorio relevantan popis podataka koje obrađuje moja knjiga. U The Art Collector Report slijedim sličan pristup. Ovdje je moj tim analizirao svjetski najrelevantnije kolekcionare umjetnosti. Ovo je korisno ako želite saznati više o tome tko upravlja skuplja umjetnost, koja je njihova pozadina, odakle dolaze i sl.
Smatrate li da postoji veliki problem u kulturnom sektoru među muzejskim profesionalnim osobljem kao što su kustosi, pisci, novinari, ravnatelji, kojima nedostaje menadžerskih osobina i koji biste savjet dali svojim kolegama?
Da, trebamo imati više menadžera u umjetnosti jer su se zahtjevi za obavljanje ovog posla dramatično promijenili. Dok je poznavanje umjetnosti ili tzv. connoisseurship prije 60 godina bilo dovoljno, danas su ključni marketing, uspostavljanje cijena, prodaja i partnerstva. Najuspješniji današnji profesionalci u umjetničkom svijetu zapravo su trgovci i ljudi koji se bave marketingom, koji znaju prodati. Kada se ulazi u umjetničko tržište, mladi profesionalci moraju biti svjesnih potrebe ovog novog seta sposobnosti.
Lansirali ste Magnus app 2016. godine, tzv. Shazam za umjetnost gdje je čak Leonardo di Caprio na popisu investitora. Jeste li zadovoljni uspjehom ove aplikacije ili je ovo još uvijek projekt u nastajanju? Koliko je zapravo teško raditi na ovom projektu budući da morate imati odobrena autorska prava za svaku fotografiju?
Tko zapravo ne poznaje onaj osjećaj kada stojite ispred umjetničkog djela i nemate pojma tko je umjetnik? Moja aplikacija rješava ovaj problem. Sve što trebate napraviti je fotografirati i aplikacija će vam reći o kome se radi. Ljudi diljem svijeta preuzimaju ovu aplikaciju i oduševljeni su. Besplatna je i zabavna. Autorska prava nisu problem. Mi radimo na sličnom principu kao Instagram. Sve su fotografije generirane od strane korisnika. Slijedimo postojeći zakon i sva pravila autorskih prava.
Možete li nam reći nešto više o vašoj novoj knjizi 100 Secrets of the Art World te koja je vaša ciljana publika bila tijekom pisanja ove knjige, kolekcionari ili muzejski i galerijski profesionalci?
To je stvarno knjiga za svakoga tko voli umjetnost. Pitali smo 100 ljudi iz umjetničkog svijeta: Koja je vaša tajna? I ljudi poput Jeffa Koonsa, Larryja Gagosiana, Picassove unuke i mnogi drugi odgovorili su na ovo pitanje. To je vjerojatno odakle dolazi njihov uspjeh. Ljudi jednostavno uživaju čitajući ovu knjigu jer je praktična, cijenom prihvatljiva i zanimljiva. Tiskali smo već tri puta ovo izdanje, a MoMA New York je svakako naša najprodavanija lokacija.