Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Miljenko Bengez

LIKOVNI POGLEDI Jednostavno dobar osjećaj Uz izložbu najnovijeg ciklusa slika izloženog u Galeriji Studio D tijekom lipnja i srpnja ove godine. R. I. JANKOVIC Nastojeći zaobići pitanja koja se obično postavljaju umjetniku, uključila sam diktafon i prepustila inicijativu Miljenku Bengezu. Ovaj razgovor tako je nastao nizom spontanih asocijacija, najčešće evokacijom ozračja u kojima su se začinjali motivi Bengezovih slika. Ispred nas je stajalo još svježe platno velikog formata koje, kao i njegovi raniji prizori, predstavlja istu poletnu viziju Grada kao mjesta što nastaje nekom spontanom nepravilnom geometrijom; u suglasju melodičnih linearnih spletova i raskošnih kolorita. Na svježe dovršenoj slici, iako nastaloj na prepozntaljiv način uzbibane mreže linija i toplog ozračja boja, minijaturni detalji otkrivali su da ovoga puta nije riječ o najčešćem motivu malih mediteranskih gradova... Slikar se rado prepustio prisjećanju koje ne pretpostavlja priču, no svakako predstavlja nesvakidašnji događaj, događaj topline u gradu gdje ju nije baš tako lako pronaći. BENGEZ: Ako pogledate prema desnom donjem uglu vidjet CO Dolazi jesen, 1996., ulje na platnu, 46x35 cm engeza u vlastitom likovnom razmišljanju ne zaobilaze ni drugačija iskustva. Svoje slike on izvodi u subjektivnoj maniri iskrenog doživljavanja svijeta oko sebe. A taj svijet on interpretira na prepoznatljivoj liniji tradicijske osjećajnosti najvećih majstora hedonističke palete europskog moderniteta, poglavito Cezannea i Kleea. Međutim, rado prihvaća i druge stilove, mudro se oslanjajući na likovnu faktografiju koju pronalazi napose u djelima kubizma, ekspresionizma, poslijeratnog francuskog tašizma, ali i u djelima mnogih značajnih hrvatskih intimnih kolorista poput Tartaglie i Svečnjaka, na primjer. Ovo svjesno odupiranje da podlegne svim mogućim današnjim trendovima i da se tako utopi u masu umjetnika bez identiteta i vlastita podrijetla, Bengezu priskrbljuje dodatnu kvalitativnu poziciju. Naime, njegova neposredna žestina i bujnost vlastitih doživljaja i osjećaja, udružena s vizualnom neponovljivošću domovinskog podneblja, sasvim ga sigurno udomljuje na svim geografskim područjima kao izvornog i autentičnog predstavnika zemlje iz koje dolazi. S takvim prednostima svog duhovnog i likovnog razmišljanja slobodan je prepustiti se stvaralaštvu koje će nedvojbeno osvježiti današnje malaksale umjetničke prostore, a gledateljima iznova vratiti optimističku životnu vedrinu. GORAN BLAGUS ćete natipis Louissiana, no to vjerojatno nije jedini razlog zašto mnogi koji vide ovu sliku i poznaju moj rad od prije ubrzo shvate daje ovoga puta riječ ojednom drugom mjestu. U New Yorku, negdje na granici između Greenwich Villagea i Sohoa nalazi se Houston Street. Greenwich Village danas predstavlja jednu od najkomercijalnijih umjetničkih četvrti New Yorka, gdje se odvija zanimljiv susret juppija i umjetnika.Ali, tu se još mogu pronaći neka zanimljiva mjesta. Ulica koja je siječe je Broadway. Između zidova dviju zgrada nalazi se prolaz koji je netko natkrio, stavio krov i unutra smjestio bar. Na uglu šanka je ogromna skulptura od kaširanog papira: glava vraga, a tu negdje iza je i jedan preparirani krokodil. Na šanku se nalazi nekoliko velikih košara s kikirikijem. Običaj je kad se kikiriki Ijušti da se ljuske bacaju na pod. U jednom trenutku uhvatio sam samog sebe kako uporno stavljam ljuske u pepeljaru, dok nisam shvatio da treba preskočiti odgojne ograde. Vi sigurno niste došli kao juppy? Ne, (smijeh), došao sam zapravo sasvim slučajno. Tri dana prije toga na West Broadwayu, na cesti je svirala jedna zanimljiva skupina svirača s obaveznim šeširom kojim su skupljali novac. Odmah su mi se dopali, izgledali su zanimljivo. Nitko nije odgovarao nikom. Trubač je izgledao poput dečka iz Sesveta, bila je tu jedna mala, malo nezgrapna cura s božanstvenim glasom, i bubnjar koji je izgledao kao karikatura samog sebe. Na kraju, pjevačica je najavila njihov koncert sljedećeg četvrtka u Louissiana baru, 622 Brodway. Tog dana neprekidno je padala kiša, moj prijatelj i ja dugo smo tražili to mjesto, no pokazalo se da nije bilo uzaludno. Kad sam vidio te ljude na ulici u New Yorku, shvatio sam da morate imati beskrajno puno sreće da biste preživjeli. LIKOVNI POGLEDI Na većini slika, i na ovoj, moguće je primijetiti tragove prirode, stilizirana stabla? Da, ali ta stabla rastu na neočekivanim mjestima. Jednom sam u NY posjetio prijatelja Milana Trenca koji tamo već duže vrijeme boravi kao uspješan ilustrator u časopisima poput New Yorkera, New Timesa. Mali apartman u Greenwich Villageu, gdje obično organizira tulume na kojima je moguće susresti zaniljive goste, nalazi se na zadnjem katu i ima veliku terasu. Umjesto ograde terasu okružuju prava stabla tako da imaš osjećaj da si u vrtu. Samo treba paziti da se previše ne približiš rubu. Vratimo se na neka konkretna pitanja. Kako u New Yorku prihvaćaju vaše radove? Njima su vjerojatno zanimljive slike u kojima mogu prepoznati Mediteran? Često boravim u New Yorku i nastojim da ljudi moje slike prihvaćaju onako kako ih prihvaćaju ovdje,bez predrasuda, otprilike onako kako djeluje glazba. Da, sviđaju im se. Ljudi emotivno reagiraju na sliku, a to je ono stoje meni najhitnije. Ja ni sam kao umjetnik nekad nisam siguran kad je slika dovršena i kada postaje dobra. Postoji tisuću nedoumica koje su poznate onima koji se bave ovim poslom. Zato mi neposredna i iskrena reakcija znači najviše. Znam daje slika uspjela onda kad stanem pred nju i mogu ponovo vratiti cijeli doživljaj koji me nosio dok sam slikao. Koliko se taj štimung da usporediti s atmosferom ranijih slika, onih na kojima prikazujete vedute naših malih primorskih gradova? To je jednostavno isti dobar osjećaj. Atmosfera je slična onoj kakvu sam posljednjih godina doživljavao na Rabu, Istri, Hvaru... Na Rabu, ponekad u doba zalaza, cijelo društvo bi otišlo na Razglednicu, mjesto najljepšeg pogleda. Sumraci u kolovozu su nezaboravni. Osjećaji nisu isti, ali ista je njihova kvaliteta. Takav zalaz sunca nije moguće doživjeti u New Yorku. U New Yorku je moguće pronaći nešto drugo, primjerice Manhattan pod noćnom rasvjetom. To su prizori koje jednostavno morate doživjeti u zbilji, ne samo preko filmova i razglednica. A i Florida je lijepa, vjerujte mi.Međutim, čitavo vrijeme ipak mi je nešto nedostajalo. Vozeći se cestama i autoputevima primijetio sam tek jedno jedino brdo, bolje rečeno brdašce, visoko najviše pedesetak metara, od smeća koje je ostalo iza posljednjeg uragana. Tako, skupljajući sjećanja na sva ta mjesta koja sam intenzivno doživio tamo u Americi i zadnjih godina kod nas, nastajao je ovaj ciklus... Čitajući vašu biografiju može se zaključiti da put u slikarstvo nije išao na neki uobičajeni način. Uvijek sam nešto crtkarao. Koliko je to bilo bolje ili lošije od drugih klinaca, to ne znam. Onda su to bili kauboji, Indijanci i konji. To se s većim ili manjim intenzitetom protezalo stalno. Kad sam radio kao taksist, vozio sam uglavnom noću. Često mije bilo dosadno. Neki su igrali šah, karte, čitali novine, a ja sam uvijek sa sobom nosio blokić u kojem sam nešto skicirao. Akademiju niste završili? B: Ne, akademiju sam bezuspješno pokušao upisati, ali nitko mi nije objasnio da ako nisi primljen prvi put, ne mora biti katastrofa. Mislio sam ako ne ide od prve, gotovo je, ajmo nekaj drugo. Međutim, tehniku moraš naučiti. Da si sedam puta Michelangelo, ako u ruci ne znaš držati čekić i dlijeto, i da kamen treba udariti onako kako kamen hoće, a ne onako kako bi ga htio raspoloviti...Kasnije, kod Svečnjaka puno Istarski krajolik, 1997., ulje na platnu, 67x82 cm Palmarum, 1994., ulje na platnu, 88x64 cm sam toga naučio. To možeš naučiti na akademiji, ili sam, a takvih je jako malo, ili da ti pokaže netko tko zna, ima volje i znanja. Ono što sam morao naučiti, naučio sam kod Svečnjaka. Promatrajući vaše ranije slike, čini se da se otkrivanje kleeovskog asocijativnog prostora odvijalo spontano? Ma nije to samo spontano. Čovjek ne može pisati ako ne zna abecedu. To je ono što sam ja pokušao shvatiti u cijeloj priči Paula Kleea. Princip, isključivo način mišljenja u kojem je moguće izraziti vlastito viđenje stvarnosti. Ako imaš dovoljno snage da taj način mišljenja izraziš subjektivno, može nastati nešto, a ukoliko ne, ostaješ puki imitator. Pokušavam od te usvojene abecede složiti nešto originalno. Ukoliko želiš napraviti nešto originalno, to ujedno znači da uvijek imaš kamo dalje ići. Kamo ćete dalje? U Južnu Ameriku, u Machu Picchu.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026