ostalo
Ivica Šiško
Osunčana i neosunčana strana raja
Proces nastanka, rasta i umnožavanja stvaralačkih ciklusa Ivice Šiška kao da je podređen prirodnim zakonitostima klijanja - dugotrajno i mukotrpno traga za pravom i prikladnom vrstom sjemena, temeljito pripremi i preore njegove mogućnosti i potencijale da bi na kraju sve urodilo bogatim kreativnim prinosima. Upravo na taj način doživljavam i sadašnju visoku razbuktalost njegova posljednjeg ciklusa Rajski vrt, izloženog u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, popraćenom ne samo reprezentativnim katalogom s uvodnim tekstovima ravnatelja Vladimira Malekovića i Jean Louisa Depierrisa, nego i tvrdoukoričenom i DARKO bogato ilustriranom monografijom iz pera istaknutog francuskog povjesnika umjetnosti Jean Jacques Levequea. Imajući privilegiju prisustvovati već prethodnom izlagačkom istupu nešto suženijeg odabira ciklusa Rajski vrt u opatijskom umjetničkom paviljonu Juraj Šporer (1995) sa zadovoljstvom mogu konstatirati daje ovaj Šiškov ciklus predstavljen zagrebačkoj likovnoj publici u trenutku najintenzivnijeg zrenja tako da ga sa sigurnošću možemo procijeniti kao izuzetno važnu etapu u cjelokupnom umjetničkom stvaralaštvu ovog već potvrđeno darovitog i plodnog autora. Budući je neprijeporno riječ o zrelom ostvarenju već etabliranog umjetnika (Šiško je rođen 1946., a GLAVAN diplomirao je na slikarskom odjelu zagrebačke Akademije likovne umjetnosti 1974. godine, gdje je trenutno izvanredni profesor) u njemu se vrlo jasno zrcale osnovne odlike njegove složene poetike koja je već odavno prepoznata kao sretno dinamičko troglasje crteža, grafike i slikarstva; Šiškov je crtež najavljivao Šiškovo slikarstvo, paleta, namazi boje prineseni grafizmu najavljivali su suzdržanu strogost u pikSvečana //, 1996., acrylic na platnu, 70x100 cm Marina orhideja, acrylic i ulje na platnu, 34,5x35 cm Pejsaž, 1996., acry!ic na papiru, 53x59 cm S NASLOVNICE turalnom postupku koji se razbuktava u grafizmu i ne nosi toliko boju do njezina intenziteta koliko do općeg sklada - nadahnuto će primijetiti Jean Jacques LevequeAko postoji izraz, stanje živosti koja se ushićuje u slikarstvu, nije to stoga što tjera boju k njezinim bljeskovima, dok je vrtloženje tek u crtežu. Naprotiv, boja možda teži smiriti mu naglost, obuzdati zanos, ispraviti pucanj. Ona se poigrava sa svojom ljestvicom, ne grči se kao što bi se moglo pretpostaviti iz crteža koji se nudi kao okvir joj izrazu. U monografskom prikazu ovog ciklusa, ove su Levequeove pjesnički precizne primjedbe i zorno posvjedočene iscrpnim odabirom pripremnih crteža koji nam omogućuju dragocjeni uvid u atelierski procede umjetnika, čija je crtačka i grafičarska umjetnostusudili bi se tvrditi - ponekad potiskivala u drugi plan i njegov izrazito slikarski smisao za kolorit. Kristalični, Maleković će čak ustvrditi glacijalni oblici, koji su od ključnog značaja i u slikogradbenim shemama ovog ciklusa Gore: Plavetnilo, 1996, acrylic na papiru, 50x70 cm Lijevo: Drvo II, 1996., acrvlic na platnu, 86x94 cm S NASLOVNICE Rajski vit mi., acrylic na platnu, 200x140 cm automatski navode na isticanje Šiškovog dobro znanog grafičarskog opusa kojime je trajno izborio jednu od čelnih pozicija unutar recentne hrvatske likovne produkcije, no oni su ovog puta podvrgnuti izrazitije slikarskom stvaralačkom postupku. Dok su u dosadašnjim Šiškovim slikarskim istupima prevladavala serijalna (Leveque će upotrijebiti sretno odabran termin laboratorijska) preispitivanja forme, Šiško ovog puta svoj već posvojeni oblikovni svijet prelama kroz intenzivne lomove svjetlosti koje možda na neizravan način možemo dovesti u svezu s kataklizmom njegove domovine. Jednostavnije rečeno, Šiško crtač i Šiško grafičar ovog su puta tek ispomoć Šišku slikaru koji autoritativno preuzima primat i prepoznatljivim crtačkim i grafičkim invencijama pridodaje visokoizražajnu slikarsku glazuru. Upravo zbog toga dolazi do naglašene polarizacije između osunčanih i neosunčanih dijelova Rajskog vrta kojima Šiško postiže dosada najdojmljivije i najizvornije slikarske prikaze lomova svjetlosti i kolorističke bujnosti. Da zaključimo, Šiško slikar konačno je dostignuo vrsnost Šiška crtača i Šiška grafičara. Na kraju ostaje nam ne samo da umjetniku zaželimo i daljnji sretni urod njegova slikarskog Rajskog vrta nego da konačno i Vukovarska vučica, koju je odlučio slikati sve do konačnog oslobođenja tog hrvatskog grada, konačno siđe s njegovih platna i neosunčanih zakutaka Rajskog vrta u panonske šume i na ravnice. Toj pobjedi pravde, naravno na slikarski način, pripomogao je i Ivica ŠiškoIVICA ŠIŠKO Rođen je 24. siječnja 1946. u Livnu. Završio je školu primijenjene umjetnosti (slikarski odjel) 1965. godine u Sarajevu, u klasi profesora Miče Todorović. Akademiju likovnih umjetnosti (grafički odjel) u Zagrebu polazio je od 1969. do 1974. i diplomirao 1974. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1974. do 1978. Završio je postdiplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U vlastitoj nakladi objavio je grafičke mape Pad 1974. , Skice 1976. (bakropisi i akvatinte), Zapisi iz Turopolja sa stihovima Zlate Cundeković 1984. ; Hommage a A. T. Mimara (mezzotinte). U izdanju Mladosti objavljena mu je mapa Moj grob - Ivan Goran Kovačić, s predgovorom Marka Grčića. U izdanju Zbirke Biškupić objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija (biblioteka Iris, sv. 2. u 49 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) 1977, s tekstom - esejem Tonka Maroevića; Contre la mori la Flaque, Uza smrt lokva (biblioteka Arbor, sv. 4, u 57 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte), 1978. s pjesmama JeanLouis Depierrisa, Zimovnik (biblioteka Vid, sv. 2. u 37 primjeraka, u tehnici bakropisa); mapu grafika Teber (6 listova u 23 primjerka, u tehnici bakropisa) 1979. Jedan je od osam autora grafičke mape (bakropisa, akvatinte i suhe igle) Trag (u izdanju Zbirke Biškupić), realizirane 1980. godine. Radi kao izvanredni prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. JEAN-LOUIS DEPIERRIS