ostalo
Vasko Lipovac
Kapetani, vježbači, kupačice i šetači
Vasko Lipovac po temama i motivima spada u najautentičnije slikare mediteranskog podneblja. Njegovi likovi, gradovi, jedrenjaci, more, rađeni su na specifičan i prepoznatljiv način. U njih je utkana vještina majstora i iskustvo znalca koji je prve spoznaje i dojmove pohranio u neiscrpnu memoriju djetinjstva. Iz ugođaja rodnog grada Kotora dograđuje poetiku Mediterana. Za Vaska Lipovca znak u ambijentu hermeneutika je zavičajna, rezonanca što se nastavlja u njegovu stvaralaštvu. Imaginarni povratak oblikuje kroz ljepotu materijala i preciznost izvedbe. Obnavlja duh doma iz kojeg crpi motive, ritam, dinamiku, svjetlo i dimenzije stvari koje se pokreću kao: more, brod, mornari, dokone gospoje, kupačice, sportaši... Lipovac vuče korijene iz civilizirana urbana krajolika Kotora, kultiviranih kapetanskih kuća, iz intime dimenzije neposrednih kontakata sa zdanjima i znanjima koje posjeduju. U njegovim djelima priča se zaustavi, prelomi, ureze pukotinu kroz koju se nastavlja sadržaj. U likovnom smislu novi detalj obnavlja atmosferu: naglašava humoristički ili pomalo ironični ton. Lirska i sentimentalna nota pomiče igru koja nikada nije završena, pretače se u drugi oblik. Kod Lipovca se ističe osjećaj za volumen. Likovi su barokno napetih oplošja, nabijeni suzdržanom energijom, opušteni u gesti ili pozi u kojoj su zatečeni. Odlikuje ih profesionalna mirnoća, staloženost, sabranost u bitnom i karakterističnom. Andriana Škunca Lakoća kojom iskazuju svoj svjetonazor, smisao za koketnost, dodatnu ležernost. Na njima se otčitavaju sudbine, zanimanje, nedoumice, sumnje, radost, rezignacija. Pomireni s posvojenim iskustvom prepuštaju se kratkotrajnim šetnjama, gimnastici, sportu, erotici, zavođenju, čekanju. Između lika i okoline uspostavljena je čvrsta i prisna veza. Dekorativnu pozadinu prožima iluzija razigrane plohe. I platno i skulptura za Lipovca su nostalgično stupnjevana daljina i blizina upamćenog. Neke se stvari mogu imenovati, neke ne mogu, kaže Vasko Lipovac. Do zadnjeg dana uoči izložbe neznate ni broj ni količinu izvedenog. Strah me je pretencioznih imena. Zadrške koje čovjek ima nekad su opravdane, a nekad nisu. Iskušavam se u mogućnosti oblikovanja: brda, oblaka, mora, broda, kapetana. Skulpturu gledam u čitavom krugu, reljef zadržava dvodimenzionalnost. Kao stoje Vasko Lipovac Biciklisti, instalacija u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu Gore: /z c/M»a Doživljaji mora i sunca, perforirani reljef Desno: Žena koja sjedi, drvo akvarel veza između slike i crteža, tako je reljef veza između slike i skulpture. Najprije se javlja želja za crtežom, pa akvarelom, potom slikom. Onda poželim sve to pretvoriti u neki trajniji materijal. Perforirane, otvorene, šuplje reljefe Lipovac je počeo raditi početkom 1993. kao spoj kiparskog i slikarskog elementa. Boja je ostala sastavni dio njegova svjetonazora. Na taj način zadovoljava bitni interes za sve vidove posla kojim se bavi. Oslikani drveni reljef, prazna pozadina koja se naslanja na zid i bjelina tog zida skupljaju svjetlo, sažimaju sjenu. Plavo, zelena, crvena, bijela, crna, potenciraju promjene u pokretu, u kadru. U Lipovčevu opusu razgrađuje se iluzija prostora: otvoreno-zatvoreno, istaknuto-prikriveno, naglašeno-suspregnuto. Otvorene i zatvorene škure, raskriveni otoci, otvoreno more, tajanstveni mornari i djevojke u čekanju. Sve što se miče djeluje kao iluzija, koja otječe, vibrira, odjekuje. Reljefi me zanimaju kao spoj između slike i skulpture. Neutralni okvir sabire u sebi elemente iz kojih su izvedeni. To je postupak koji me posebno interesira. Zatim tu je mogućnost vješanja na zid što koji put nije nebitno. Perforirani reljef naizgled je dvodimenzionalan. Uvijek priželjkujem da se taj otvor u reljefu osjeti kao prazan prostor. More je u njegovim djelima uzdignuti horizont, nadvisuje fokus oka. Moćnije je od promatrača. Pokret je često zaustavljen, suzdržan ili nesputan, razigran. Likovi od gledaoca očekuju sućut ili osmijeh, radosnu gestu, sudjelovanje. Brda zaklanjaju šire vidike. Otoci djeluju kao sidrišta i privremena odmorišta, ili odškrinuti prolazi u zaljevu. Pogled prema pučini usmjeren je s obale, terase, balkona ili kroz prozor. On uz iščekivanje potiče želju za putovanje, odlaskom, ali i ostajanjem na rodnom pragu i nečijim povratkom. Izoštreni detalji izdvojeni su i naglašeni. Povećani, bitna su pojedinost na slici ili skulpturi. Uvećan ili smanjeni broj i sve što ga usmjerava skraćeno je ili produženo na dimenziju popratnih rekvizita. Prizori se miješaju, izmjenjuju značenja. Sudbina ljudi i brodova stopljena je s morem i vremenskim mijenama. U suženi prostor sporo dotječe životna promjena. Na kraku tako sažete pučine svakoje uplovljavanje i isplovljavanje najvažniji događaj. To more nije otvoreno, govori Lipovac. U njemu se razaznaju svakodnevne promjene. Završetak tog bokokotorskog kraka bilo je najljepše i najveće more. Dugo nisam volio otvoreno more premda me oduvijek fasciniralo to plavetnilo, širina i udaljeni horizont. U zatvorenu zaljevu vremenske mijene jako su velike. U jednom danu kreću se u rasponu od sivog, uz kišu i grmljavinu koja se u tako zgusnutom lijevku prostora osjećala jače nego drugdje, do bure, sunca, vedrine, drugačijeg plavetnila. Brda netom oprana svjetlucaju sve do noći, zgusnutih oblaka i totalne tmine. Osjeća se težina tih oblaka i mraka. Za vedrih noći zvijezde su se skupile u krug, titrale kao svjetleći ukrasi na nebu. Najkrupnije su kad nema mjeseca. Unutar posvojena svijeta Vasko Lipovac varira teme, iskušava ih u različitim materijalima i tehnikama. Provjerava i dopunja novim, specifičnim detaljima: cvijet, mornarska kapa, lula, stablo, ptica, šešir, lopta, suncobran. Svaki novi ton sadrži osobine onoga tko ih nosi. Na taj način Lipovac održava motivaciju i snagu na živim, poticajnim temeljima. Iz zarotirana kruga izdvajaju se nevidljivo sunce, makija, pučina, nebo, otok, palača, zvonik, jedrenjak. Okomica stabla, tornja, zastave i horizontala obale, broda, trga, terase. Trokut brijega. Nisam pejzažist, ne bavim se direktnim slikanjem pejzaža, kaže Vasko Lipovac. Ali svakodnevna blizina mora i sve što sam akumulirao kroz ovo vrijeme, mislim da su dostatni za doživljaj Mediterana i sunca. Kretanjem uz obalu, šetnjama ili putovanjem čovjek i nesvijesno puni svoje akumulatore. Sunce u mojim radovima nikada nije direktno, ali mislim da se osjeća u vedrini i posebnom ozračju. Igre svjetla i sjene tvorile su raznobojne odraze u moru, a imalo se što odraziti. Od hladnih, plavih, sivih tonova, nasuprot narančastih, crvenih odsjaja. Parobrod je u svakom slučaju svagda bio najveći događaj. Ljudi su imali naviku čekati ga čak i onda kad im nitko nije dolazio u posjetu. Naprosto, čekanje broda bila je prava svečanost. Bio je veza sa svijetom. Manji brodovi bili su komunikacija unutar bokkotorskog zaljeva. Moja je kuća izvan zidina, kilometar udaljena od obale. Veći putnički brod koji bi uplovljavao jednim dijelom zauzeo bi cijeli prostor. Na dolasku i odlasku čula se brodska sirena, specifični zvuk. Pozdravljala je one koji su čekali i one koji su odlazili. Uplovljavali su i veliki brodovi koji su se sidrili usred zaljeva. Ljudi su barkama išli prema njemu da dozive tu veličinu, da zagledaju putnike koji će odatle otići, otploviti u neka druga mora. U Lipovčevu se opusu miješaju mediteranska oporost, trpkost i slatkoća, melankoličnost. Samozatajnost, statika i pomičnost, čistoća i jednostavnost. Bujnost i dinamizam, askeza i minimalizam. Najveću draž tvori odmak od doslovnosti i svakovrsne pretjeranosti. Odmjerenost je odlika ovog nadarenog umjetnika. Njegovo je stvaralaštvo asocijativno, poziva na igru i sudjelovanje, ali i na sućut i tiho promatranje. Želja da se isto pokaže u različitim materijalima, usavrši do najsitnije potankosti, oslobađa od stega. Lipovčeve kušnje pritisak su na onu koja drži zatvoreni krug. Zbilji dodaje ono što se skriva, podvlači pod masku prividna ravnodušja. Svoje figure oblikuje u čunjaste, kružne, oble. U kupolastu jezgru iz koje bujnim rasponima dosiže mjeru. I crtež i slika i skulptura i reljef imaju za uzor oblost brda, broda, oblutka. Krug ili polukrug, oklop ili ljuska, napetost i bodrost, pune se iznutra, u ispupčen oblik jedra, u njegovu udubljenu i izbočenu stranu. U izmjenični ritam punine i praznine. Lipovac se rado poigrava sa svojim likom. Oblači ih u različita dojmljiva i svečana odijela, kiti cvijećem, pokriva raznolikim kapama i šeširima. Razgovara s njima, blago im se podruguje, navodi na dvosmislene šaljive poze, opscene igre, geste. Bodri ih, gura u rekreativne i strastvene kretnje. Prati za šetnje, na kupalištu i gimnastičkoj dvorani. Sportskom terenu, ulici, igralištu, parku. Sve oko njega vrvi skakačima, trkačima, biciklistima, vježbačima, nogometašima. Zašto čovjek sebi ne bi napravio malo kazalište, veli Lipovac. Lomim se između želja. Osjećam manjak vremena. Za neke stvari postoje tehničke, tehnološke predradnje koje vam ne dozvoljavaju brži hod. Mene skulptura zanima apsolutno, možda na prvom mjestu. Zanimaju me i slike, boja. Pa i ono izvorno i možda najljepše - crtež. U svakom od tih izražaja postoje podvrste. Crtež može biti pero, tempera, akvarel, pastel, olovka. Skulptura u bronci i kamenu, stoje vrlo često nedostupno. Drvo je dostupnije i možete ga manje više obrađivati u ateljeu. Drvo posjeduje taktilnost, miris, mogućnost dorade do kraja. Mogućnost bojanja, patiniranja. Stupovi su me inspirirali da skulptura ima povišeni postament, da sve dobije i treću dimenziju, kao npr. aktovi, kupačice, turisti. Ne bi trebalo izostaviti ni taj erotski naboj. Želio bih napraviti erotski ciklus, nastaviti sportski ciklus. Interes za njih nije trenutačan. I pred sedam, osam godina u crtežima je bilo tih motiva. Zanimaju me i mornari, ocvale dame, kapetani. Hoću reći da mi motivi ne nedostaju, nedostaje mi vrijeme. U središtu Lipovčeva stvaranja ljudski je lik. Od čovjekalutke, svedene na osnovne elemente. Valjak, stožac, kugla, do obilja mogućih kombinacija. Iz njih zrači optimizam, i blaga ironija. Obojeni su u intenzivnu gamu živih boja, ili nježno razlivenih do akvarelne prozirnosti. Izložba biciklista pod nazivom Cvclus, tijekom rujna i listopada 1995. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, označena je po Stanku Špoljariću, piscu kataloga kao najsportskija izložba suvremene hrvatske umjetnosti. U ciklus biciklista, Vasko Lipovac unio je dinamiku, pokretljivost i brzinu. Prisilio gleLijevo: Muškarac i žena, polikromirano drvo Dolje: Iz ciklusa Doživljaji mora i sunca, perforirani reljef k datelje na suradnju, biranje pozicije. Iskazao vrhunac ljubavi prema sportašima, posebno biciklistima, toj razvedenoj formi mase koja se skuplja i širi, ovisno o mjestu s kojeg se *- v»>* > .* sl- Adam i Eva, reljef gleda kolona od šezdeset sudionika. Dinamizira prostor, ispunja ga volumenima i elipsama u pokušaju pretjecanja, naglog kočenja, mijenjanja trake, odmjeravanja i ogledavanja,. Taj ubrzani ritam pokazuje cilj, odbjeglu točku. Kotači okreću svoj vremenski krug, tu varljivu metu, komadić zajedničke sreće. U njima su sublimirani i trkači i skakači j dalj. Športaši kao tema javljaju se davno, opisuje Vasko Lipovac. To je tema koja me i inače već godinama zanima, a javlja se u ciklusima i vremenskim razmacima: bacač kugle, boksač, gimnastičar, motoristički laureat. Skok u vis, dizač utega, skok s motkom, mačevanje. Crteži su također rađeni po temema kao gotovi volumeni. U slikama se vraćam na mornare. Imaju obilježje Mediterana, nadgradnju s kapom, meni osobno dragom. Mornari, kapetani, brodovi, pejzaži, dame u čekanju ili ispraćaju teme su akvarela. Na takav način prenosim jednu životnu temu. Tema biciklista najopsežnija je, ne samo u skupini sportaša. Tema je to koja je u sebi nosila veliki rizik s obzirom na obujam posla, način prezentacije. Biciklisti su me privukli iz više razloga. To je grupa u manje-više istom pokretu, na trenutak multiplicirana figura, stoje predstavljalo malu opasnost. Spoj dva kruga i dva trokuta čine dodatni element koji obogaćuje kompoziciju. S druge strane je šarenilo njihovih dresova, specifičan način odjevanja. Posebno me privukla jednoličnost poze u koju stanu psihološke razlike, motivacije, želje za uspjehom pojedinih sudionika. Te razlike odražavaju se u fizionomijama. Naime, osjeća se bitna razlika između onih koji su se jako trudili da budu prvi, ili barem među prvima, potom onih koji znadu svoje potencijale i mogućnosti i onih koji kroz život samo prošetaju. U Lipovčevu slučaju vrijedi krilatica Manje je više. S minimum zahvata, stilizirana i decentno ukrašena obličja, Lipovac brusi svoj prepoznatljivi znak. Arhitektura, trgovi, umnoženi planovi, uvećani detalji, sugeriraju bujnost i kompozicijsku višeznačnost i slojevitost. Lipovac stvara iz svog bogatog fundusa viđenog i zapamćenog. Prelazi iz slike na skulpturu, iz crteža na reljef. Iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu prostornost. Ishodište je pronašao u sintezi tradicije i moderniteta. Ni jedna tema nije dominantna, kaže Lipovac. Sve su podjednako prisutne, isprepletene: i katedrale, i palače i trgovi gdje je vrlo često figura osamljena unutar ambijenta. Nekad sam je izvlačio iz tog prostora, ponekad vraćao. More, jedrenjaci, parobrodi, bivali su mi svakim danom sve bliži. Potom biskupi sa svojim mitrama, mladenke s velovima, mornari s različtim kapama, i bijelim i plavim. Vremešne gospoje s različito ukrašenim šeširima, kupačice, suncobrani, sve su to kasnije bili elementi ili sadržaji slike, poliptiha, reljefa, skulpture, crteža. Bilo je trenutaka kada sam se bojao izać iz tog, nametnutog okvira ili možda začaranog kruga. Lipovac je okupio oko sebe galeriju likova izvučenih iz raznih spomenara, starih fotografija, obiteljskih albuma, iz sjećanja. Iz okružja natopljena humorom, sjetom i melankolijom. Kao da se razdjeljuje na određenoj točki i učvršćuje u izoštrenu sliku. Stoje vremenski nešto udaljenije to je Lipovcu bliže: procesije, vitezovi, Marul, Marko Polo, Blažena Ozana Kotorska, moreplovci, biskupi, svećenici, karnevali. On je posrednik između vremena prošlog i sadašnjeg, zbiljskog i zamišljenog. Posvećen poslu kojim se bavi Lipovac je pravi meštar svog zanata. Volim zanate, dobre zanatlije, njihova iskustva, znanja, i otud možda potiče moj interes za različite materijale i njihovu primjenu. Biram ih prema zamisli, kvaliteti, dimenziji. U stalnom radu šire se interesi, uvećavaju želje, htijenje za većim zahvatima, projektima. Vrlo često ta razmišljanja završe samo na skicama i na maketama. Bez obzira na Kotor i njegovu bogatu povijest, čovjek se i inače mora diviti starim zanatima i zanatlijama. Pitate se kakve su uopće bile njihove mogućnosti, kako mi danas uz sva pomagala, nismo u stanju napraviti takve stvari. A možda za tim nemamo niti potrebe. Jedrenjaci imaju utisnut kaligrafski znak. Nosioci su višeznačnih poruka i simbola, veličanstvenih, dekorativnih i mističnih, zastrašujućih. Zaziv svecima i zaštitnicima života vezan je uz votivne, zavjetne pločice kojih je u Kotoru, kao i većini pomorskih gradova bilo na pretek: od Trsatske Gospe do Gospe od Škrpjela na Otoku. Ako se prisjetim votivnih srebrnih pločica kojih je u Kotoru veliki broj, one su svjedočanstvo teškog i oporog života ljudi koji su plovili morima. Te su pločice rađene od vrsnih majstora, ponekad s primjesom naive, ali uvijek s potrebom onih koji su htjeli iskazati ljubav, a i strah prema debelom moru. Na pločicama je obično motiv broda u velikim valovima s Gospom ili svecem u kutu. Ili brodovi u neveri. U Perastu na Otoku Gospe od Škrpjela silno je bogatstvo u tim pločicama. Duhovno putovanje Vaska Lipovca njegova je izdvojenost, udaljenost od izvornog, rodnog mjesta. I on kao i njegovi likovi živi u odgođenoj emociji i čežnji. Često na Lipovčevim platnima i reljefima između dva brda teče gusto, neprozirno more koje zatvara uzdignuti horizont. Brda su razdjelnice ili čuvari mora, godišnjih doba, uspomena, putovanja. Ako je more glatko, mirno, brdo je izbrazdano, ispucalo od žege, naborano od starosti, isprano kišama. Ako je more nabujalo od valova, vjetra i unutarnjih mreškanja, brda su napeta, sjajna, kliska, jednobojna. Niz njih kaplje svjetlo, otječu odrazi, urušavaju se nevidljivi grumeni soli. Za bonace sve se duboko odražava, udvostručava svoj lik i odslik. Za nevere brišu se odrazi, more preplavljuje palubu, udaljuje se horizont-