Image
Cijena: € 1,33

s naslovnice
MLADEN VEŽA
S NASLOVNICE

RETROSPEKTIVA 1934-1994/, Palača Milezzi, 2.10.-17.10.1995., Split MLADEN VEŽA, Dolenjski muzej Novo Mesto, studeni 1995., Novo Mesto MLADEN VEŽA, Galerija Studio D , 23.11.-10.12.1995., Zagreb ŠAŠA PAVKOVIĆ Foto: LUKA MJEDA Brojčano okrugle godišnjice nečijeg života ili rada uvijek su pametna prigoda za okretanje pogleda unatrag, za ocjenjivanje i rezimiranje. Agilna splitska galerija Brešan odlučila je stoga pažnju posvetiti Mladenu Veži, slikaru Dalmacije, rodom iz Brista, koji uskoro slavi osamdeset godina. Da bi sve bilo obljetnički zaokruženo, izložba postavljena u splitskom Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU, nazvana je Retrospektiva 19341994. a organizacijski je bila uklopljena u Tjedan knjige mediteranske tematike (Knjiga Mediterana 95). Gotovo devedeset izloženih radova, u najvećoj mjeri ulja, predstavili su izbor iz obiteljskog fundusa, zbirke Franjevačkog samostana u Zaostrogu i Galerije umjetnina u Splitu. Tako velik vremenski raspon koji je ova mala retrospektiva pokušala pokriti utjecao je da izložba pokaže gotovo sve etape likovnog razvoja profesora Mladena Veže, više desetljeća likovnog pedagoga Pedagoške akademije i profesora Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. Mrtva priroda, 1995, Umjetnikov opus prije Drugog ulje/platno 63 x 70 cm svjetskog rata zastupa desetak radova skromnijih tehnika, uglavnom studija i portreta, među kojima se posebno ističe Portret starca (ulje na juti iz 1935. godine) koji asocira Račićevsko nasljeđe, i rad u tušu (portretno viđenje Vežinog kolege Slavka Kopača, s kojim je podijelio radost prvog izlaganja, kada su 1938. godine pokazali svoje mladenačke radove u Salonu Ulrich). Vežin boravak u Parizu početkom pedesetih daje obol izložbi trima slikama koje pokazuju grad svjetlosti koji polako gubi svoju artističku auru. Pedesete i šezdesete godine koncentriraju slikarev interes na intimno najdražu inspiraciju - rodni podbiokovski kraj u njegovom statičkom (putem prikaza pejzaža), i dinamičkom izdanju - pokazanom kroz trajni ciklus Otisci iz djetinjstva u kojem ornamentalnim likovnim izrazom progovara o narodu svog kraja, o od zaborava izbavljenoj pučkoj tradiciji koja oživljava u stiliziranoj ikonografiji proširene tematike domaćeg ognjišta. Ciklus je inače postao stalni postav Franjevačkog samostana u Zaostrogu i danas je svakako najznačajnija cjelina suvremenog slikarstva u tom malom dalmatinskom mjestu. Mrtva priroda, još jedna Vežina omiljena tema na splitskoj je izložbi sve prisutnija kako slijed ide prema sedamdesetim i osamdesetim godinama, a svako likovno desetljeće pokazuje i novu verziju posvete još jednoj tradicionalnoj inspiraciji - deblu stare masline koje uvijek iznova izaziva umjetnika da se uhvati uborbu s prikazom njenog vijugavog i čvorovitog oblika. Veža u osamdesetim godinama portretno bilježi i našeg književnog klasika Ranka Marinkovića i povjesničara umjetnosti Vladimira Malekovića a najnoviji radovi iz devedesetih ponovno donose mediteranske i mrtvoprirodne motive. Toliki niz likovnih godina, čitav jedan slikarski život teško je predstaviti i s mnogo većim brojem radova nego ih je pokazala splitska izložba, no ovaj je izbor svakako vrlo informativan. Još 1980. godine je zagrebački Umjetnički paviljon Veži priredio veliku retrospektivu a pet godina potom Muzej za umjetnost i obrt odgovorio je velikom retrospektivom ilustracija, još jednog likovnog žanra kojem je profesor Veža posvetio cijeli svoj umjetnički vijek, od davne 1933. kada ilustrira knjigu Dostojevski za djecu. No, ova retrospektivna zaokruženja nisu zaustavila slikareve kičice i boje. I nakon tih velikih izložbi profesor Veža kontinuirano izlaže a u međuvremenu je i proširio djelovanje na području primjenjenih umjetnosti, postavši autor velikog i malog pečata Republike Hrvatske, te idejnih rješenja nekih državnih odličja. Samo mjesec dana nakon splitske retrospektive Mladen Veža predstavlja se i zagrebačkoj publici. U Galeriji Studio D izložiti će dvadesetak novih radova i to će biti već peta njegova izložba u 1995-oj, očito uspješnoj i plodnoj predobljetničkoj godini. Zagrebačka izložba koncentrira se na teme krajolika i mrtve prirode, klasičnih izazova kojima je Veža zaintrigiran sve ove godine. On sve te svoje kuće, masline, stijenje ili pak šipke, cvjetove, zdjele uspjeva iznova vidjeti u novoj kompozicijskoj shemi, s novim odnosima tona i akcenta, širokih ploha i izrađenog detalja. Ostavši čvrsto vezan nakon mnogih kontinentalnih, zagrebačkih godina za duhovni i materijalni prostor Mediterana, Veža u dobro mu poznatom pejzažu otkriva uvijek novi rakurs iz kojeg izrasta novi pogled na rodni Brist, susjednu Podacu, Gradac, Pelješac. U pozadini se spajaju široke plohe mora, neba i stijenja a ispred toga se raspoređuju male pločice kuća i krovova koje znaju zatreptati raznovrsnim kolorističkim akcentima. Prikaz susreta ljudskog - naselja - i prirodnogpejzaža - postaje skladno rješavanje likovnih problema komponiranja, ritmiziranja i dinamike slikanog. Kada još sužava pogled prema krajoliku i platno svodi na krupni plan obale, u srazu mora i kamena koji se usjeca u plavetnilo vode, Veža postiže u figurativnom motivu gotovo apstraktni susret geometrijski preklopljenih planova, i početna jasna slika rasplinjuje se u mitski sukob kopna i mora. Vežine masline također u svojoj preklopljenosti i nagovještenoj kubizaciji pokazuju koliko je suptilna linija razgraničenja između realnog i apstraktnog i kakav je spoj suzdržanosti ali i imaginacije potreban da se uspješno hodi po tom međuprostoru, bez opasnosti da se padne bilo u banalnost očiglednog, bilo u shematiziranost geometrijskog. Sličan odnos dijela i cjeline polučuje Veža i u mrtvim prirodama kada sukobljuje velike plohe stola ili zida a naglašenim deteljima voća, cvijeta, lista. U naizgled monotonom motivu umjetnik polučuje dinamične kolorističke susrete. Dok nas prepoznatljivost motiva uljuljkuje u uspavljujući dojam sklada, inteligentno poigravanje prostornim postavkama budi nemir oka koje pokušava iskustvom prizvati treću dimenziju. No odluka umjetnika da baš tako ustroji mikrokozmos slike odnosi svaku sumnju u mogućnost poigravanja s naizgled već iscrpljenom temom: svaka nova Vežina mrtva priroda jamči da postoji čitav jedan neislikani svijet intimnog, koji će, sudeći po slikarevom radnom elanu, još dugo polako izranjati na budućim radovima. Katkad se u motivu Veža poigra i metanaracijom te cvijeću i posudu pridoda i sliku u slici, bilo da pozadini prikloni kakav omaž omiljenim slikarima, bilo da u sliku uvede vlastitu staru skicu. Neki put pruži i rasute tube boje, spajajući takvom autoreferencijalnom gestom simbolički početak i kraj stvaranja slike. Sve navedeno svjedoči o izuzetnoj Vežinoj imaginaciji koja usprkos slikarevim godinama otkriva novu motivaciju za daljnje slikanje i nove izložbe. Zasigurno je došlo vrijeme i za još jednu veliku retrospektivu, no do tada nam je uživati u komornijim postavkama poput ove koju nam nudi Galerija Studio D Iliiil SSS ::.-:; Vrtovi u Bristu, 1994, ulje/platno, 60 x 73 cm


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026