ostalo
IZLOŽBE U HRVATSKOJ
U čast 900-godišnjice grada Zagreba, Gliptotekaje - u okviru Petog trijenala hrvatskog kiparstva - priredila i tematsku izložbu, izdvojivši jedan segment gradske javne plastike. Izložbom BISTE SA ZRINJEVCA priređivači su htjeli pokrenuti cijeli niz pitanja, od toga zašto se u Gradskoj upravi stalo s daljnjim narudžbama, zašto Zagrepčani ni nakon sto godina ne znaju prepoznati tko su isklesani velikani, zašto cijeli niz uglednika nije našao svoje mjesto u zagrebačkom javnom prostoru, o primjerenosti nekih budućih lokacija u te svrhe, do problema zaštite i restauracije takvih spomenika. Mišljenja o spomenutim problemima su podijeljena. Jedni su bili odmah za to da Zagreb dobije oca domovine Antu Starčevića, dok je zamjenik gradonačelnika Bozo Biškupić bio skloniji da Zagreb na prvom mjestu dobije kip oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Inače, izložena poprsja istaknutih ličnosti, iščupana iz konteksta parka, doimaju se pomalo zastrašujuće, a zbog neprimjerenog postava (žablje perspektive) unutar izložbene galerije. U isti je stiješnjeni prostor Gliptoteka iz svojih depoa izvukla dobro čuvane raritete. Skice i modeli s javnog Natječaja 1941/42. za spomenik Anti Starčeviću trebale bi otvoriti još veći niz pitanja. Ocu domovine sudbina nije namijenila da ikada bude ovjekovječen u obliku spomenika na javnom mjestu, osim nadgrobnog spomenika. Inicijativu da se na zagrebačkom Trgu Ante Starčevića postavi kip pokrenula su Braća Hrvatskog Zmaja još 1935. godine. Novce su dugo skupljali, te unatoč tome što je i Maček podržavao takvu inicijativu, na natječaj se moralo čekati do 1941. Tada su se odazvala sva eminentnija imena hrvatskog kiparstva, od Antuna Augustinčića i njegovih suradnika iz zemljaških dana Frane Kršinića i Vanje Radauša, padovišeakademiziranihlveKerdića, Rudolfa Ivankovića, Frane Cote i Dragutina Filipovića. Do realizacije modela u javnnu plastiku, tj. do izvedbe nije nikada došlo, jer prva nagrada nije dodijeljena. Ponovni natječaj Braća Hrvatskog Zmaja vjerovatno su odgodila za neka bolja vremena. A/EM GUBIĆ U čast 900-godišnjice grada Zagreba, Gliptoteka je - u okviru Petog trijenala hrvatskog kiparstva - priredila i tematsku izložbu, izdvojivši jedan segment gradske javne plastike. Uslijed promjene političke klime poslije 45-te nije više bilo mjesta ni za Oca Domovine ni za Braću Hrvatskog Zmaja, ali je ostao interes za kipare. Oni su bili potrebniji više nego ikad. NDH je prekratko trajala da bi uspjela biti generator nekog novog totalitarizma u likovnoj umjetnosti. Što Natječaj za spomenik Starčeviću i pokazuje - kipari su ostali na liniji herojskog i patetičnog stila kojeg su već ranije usvojili izvedbom monumentalnih spomenika u Kraljevini Jugoslaviji. Samo su za novonastale prilike ponegdje dodali hrvatski pleter. Tako Radaušev Starčević izgleda poput Mojsija, snažnog iskoraka i otvorene knjige kao prvog božanskog Zakonika. Rudolf Švagel-Lesić je isklesao glavu Starčevića u kamenoj stijeni, očigledno se inspirirajući sličnim portretima u stijeni američkih otaca Lincolna i Washingtona. Cotin pak lik sa zamahom ruke u vis i stisnutom šakom više odgovara pozi nekog proletera-revolucionara. Kerdić je napravio nekoliko modela, od kojih se najzanimljiviji čini Starčević kao Cezar-imperator u rimskoj togi, s golim prsima, antičke herojske poze. Kršinićeva bista Ante Starčevića izlivena je u bronci i sada se nalazi u auli Predsjedničkih dvora, pa je Predsjednik dobio Oca Domovine, a da nije morao raspisati novi natječaj. Predsjednikovi savjetnici ovaj put nisu pogriješili, jer Kršinićeva bista po reljefnoj i rustikalnoj obradi površine djeluje iznimno moderno. Paradigma angažiranog umjetnika - Antun Augustinčićje autor modela s krupnim herojskim iskorakom, podignutom rukom, uperenog prsta i pogleda daleko u budućnost. S negodovanjem su neki primijetili da Augustinčićev Ante Starčević, odliven u bronci, isuviše podsjeća na njegov spomenik Titu u Kumrovcu. Unatoč tome, HDZ je prije nekoliko godina otkupila Augustinčićeva Starčevića od privatne osobe i sada je u vlasništvu stranke. Kustosica Božena Kličinović s pravom ističe kako je ova tema i izložba za hrvatsku skulpturu značajna ne zato što bi nam otkrila nešto novo, već da bi pokazala kontinuitet u radu kipara kao što su Kršinić, Augustinčić i Radauš. Izložba skica i modela za spomenik Anti Starčeviću 1941/42. lijep je primjer kako su se države i režimi na ovim prostorima mijenjali, a neki umjetnici to ugodno proživljavali. Dok polemike o etičkoj dimenziji angažmana umjetnika u totalitarnim režimima u inozemstvu traju desetljećima, kod nas prava, ozbiljna rasprava tek treba za početi. Ivo Kerdić, Skica za spomenik Ante Starčevića