Image
Cijena: € 1,33

podvučeno crvenim
TKO SMO TO Ml?

ZVONKO MAKOVIĆ Međutim, neki nisu stigli u diplomaciju, a prodaju istu egzotiku ovdje. U samoj Hrvatskoj. I tu egzotiku proglašavaju za istinsku nacionalnu vrijednost, uguravajući je u samo srce Ovog ljeta u Copenhagenu je predstavljena hrvatska metropola u okviru velikog projekta nazvanog Nova Europa. Zagreb je bio prvi od brojnih drugih gradova koji će se tijekom narednih godina predstaviti u danskoj prijestolnici. Dakako, legitimacija kojom se Zagreb predstavio, a što će kasnije učiniti još Barcelona, Glasgow, Budimpešta, St. Petersbourg i Marseilles, tiče se kulture. Zaista, ima li adekvatnijeg načina za predstavljanje, ako ne onoga što pripada kulturi neke sredine? Brojni organizatori i selektori zagrebačke umjetničke scene željeli su se predstaviti, a u tome su i uspjeli, poštujući aktualno vrijeme, ali i ono što pripada tradiciji, što će reći i lokalnoj posebnosti. Likovne umjetnosti, ples, glazba, fotografija, sve ono što današnji Zagreb čini zanimljivim i razumljivim drugome, pa tako upravo i Dancima. Ovu manifestaciju prati vrlo opsežan katalog s kraćim i kurtoaznim predgovorom našeg gradonačelnika g. Branka Mikše, koji je i sam bio nazočan otvorenju ovog, nama nedvojbeno važnog izleta u svijet. Vrativši se iz Copenhagena, G. Mikša je gostovao u vrlo gledanoj televizijskoj emisiji i tom prigodom govorio upravo o Novoj Europi, to će reći i Zagrebu u Copenhagenu. Iz njegova je izlaganja na uvijen način izbijalo nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo čime? Onim čime je Zagreb izašao van. No, dobro. Taj dojam što sam ga ja stekao ne mora biti sasvim točan. Nadajmo se. Gostovanje hrvatske metropole u danskoj metropoli vrlo iscrpno i u više navrata pratila je lokalna zagrebačka televizija, popularna OTV. Urednik kulture na OTV i ugodan domaćin, koji je ugošćavao autore i aktiviste manifestacije Zagreb u Copenhagenu, Branko Kuzele, i te je večeri kroz razgovor s nekoliko organizatora nastojao reći što više o ovoj izložbi i svim pratećim kulturno-umjetničkim događanjima u Danskoj. Taj razgovor popraćen je i snimkaima s otvorenja, gdje su posjetitelji iznosili svoje dojmove o viđenom. Medu otiima koji su iznosili svoje dojmove bilo je i lice još nedavno često viđene dopisnice iz Skandinavije, stanovite gospode Dolores Meić. Dotična nas je gospod, i početkom 992. o tome što Švedan ernjaci misle i čir upravo dirljivo, al iznenadna briga I mišljenja tamo nekih sjevernjaka. Bilo je to tim upadljivije nije imala dopisi Yorku, da ne kaž pak Bruxellesu. ] pomalo vulgarno niče odjednom nestalo s ekrana. I onda ga, odjednom, na Copenhagenu. O dama u nekom bugarskom ili turskom ljetovalištu, gospoda ex dopisnica iznosila je svoje mišljenje o kulturnoj prezentaciji Zagre Gospoda nipošto čime se Zagreb, la u dalekoj Danskoj, lije zadovoljna onim ja tako i Hrvatska, predstavlja Ćopi premoderno, kaže to sviđa, ali to nije ni hrvatska kultu ni ne trepnuvši pr siranim umjetnim Dakako da nišan prođe tek tako. Si je gospoda Meić vatskoj ambasad zemljama. Da. Ni su gospodine ma dvojbeni, o tom p Umjetničkom pav vremene umjetno sigurno ne razliki od Studija za suvr sigurno ne zna štc Peščenica, to je pri je ionako svejedi negdje krajem 1991. edovito izvještavala i, Danci i drugi sjeve za nas. Bilo je to i zagonetno, odakle rvatske televizije za kada ista televizija ika u jednom New em Washingtonu ili kasnije je egzotično, lice dotične dopisazimo ovih dana u ijevena kao animir nhagenu. To je sve ona. Istina, publici se ni prava zagrebačka, a. Danas. Kaže ona, ltom svojim loše fiktrepavicama. dopustio da stvar znao sam, naime, da isoki činovnik u hru skandinavskim manje, ni više. To što ire i ukus vrlo, vrlo )tom. To što ona sasvim sigurno nikada nije bila u jednom lljonu ili Muzeju šuti, to što ona sasvim je Muzički biennale emeni ples, Glazbeni zavod od Teatra &:td, to što ona sasvim je Crnomerec, a što blem. Ne njezin. Njoj o. Ona daje ocjene. Ona je na visokom položaju u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova. U ambasadi. Da ne kažem veleposlanstvu. To je problem svih nas, da ne kažem onih koji su nas svojim djelom zastupali u Danskoj. Za Novu Europu. I koji su dotičnu gospodu morali gledati i slušati uživo. Zajedno s Dancima i inim Novoeuropljanima. Gospoda Dolores Meić, naravno, nevažna je i beznačajna osoba. Ona bi to i bila da nema nekih drugih kojima ona nije tako nevažna i koji čine sve da njezinu upravo dirljivu egzotičnost pretvore u reprezentanta svih nas. Čitave Hrvatske. Bože blagi, čak i samog Zagreba. Nažalost, spomenuta je gospoda postala općim mjestom hrvatske, neću reći diplomacije, već hrvatskog kulturnog establišmenta. Vulgarnost i primitivizam, neznanje i diletantizam nastoje se inaugurirati u istinsku ikonu današnje Hrvatske. Gospoda Meić naivno priznaje kako se Dancima to sviđa što se njoj ne sviđa. Čudnih li Danaca. Novoeuropljana. Međutim, neki nisu stigli u diplomaciju, a prodaju istu egzotiku ovdje. U samoj Hrvatskoj. I tu egzotiku proglašavaju za istinsku nacionalnu vrijednost, uguravajući je u samo srce države. Jeste li gledali predsjednika Tuđmana kada se obraća novinarima? I vidjeli onaj dugi mural iza njegovih leda? To svakako treba vidjeti. Osoba koja je to naslikala ima neko egzotično ime ili nadimak koga se trenutno ne mogu sjetiti. Jer su i ime i nadimak objektivno nepostojeće vrijednosti u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Ali dotično je Ime i Nadimak promovirano u nacionalnu vrijednost. Činili su to isti oni kojima pripada i već spominjana skandinavska gospoda. I vojska sličnih. Koji prodajući svoj diletantizam i primitivizam, prodaju, ustvari samu Naciju. Samu državu kojoj ovakvoj zaista nije mjesto u nekoj Novoj Europi, pa bila ta Nova Europa tek vrijedan kulturni projekt. Q


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026