Image
Cijena: € 0,00

razgovori
TOMISLAV HRŠAK
POD ISTIM NEBOM

JOZEFINA ĆURKOVIĆ
Fotografije: Matija Smuk, Juraj Vuglač

 

Tomislav Hršak − Nebo, Galerija SC, Zagreb, 14. − 30. 6. 2023., Galerija Kranjčar, Zagreb, 30. 6. – 12. 7. 2023.

 

„Djelovati katkad znači naprosto – opstati, ostati na sceni, u izlaganju. Uzmimo da kao mladi kipar želiš napraviti seriju od deset velikih bronci, pitanje je kako to financirati. Ready-made tu zaista dolazi kao medij koji je priuštiv, a konceptualno dobro osmišljen objekt može biti izrazito snažan. Kao i dosta drugih kolega, ideje koje želim razraditi i realizirati financiram izradom narudžbi. U jednome svom radu čak sam se poigrao s tom činjenicom, koristeći se rečenicom ‘Kiparstvo je skupo’.“

 

 

U lipnju se u dvjema zagrebačkim galerijama nakratko nastanilo Nebo. Riječ je o izložbama Tomislava Hrška, čiji su ready-made objekti izloženi najprije u Galeriji Studentskog centra, a odmah potom i u Galeriji Kranjčar. Riječ je o seriji radova koji su nastajali od 2019. godine naovamo, a izložbe su realizirane kao rezultat prošlogodišnjih Erste fragmenata, kada je Hršakov rad Od Vira do Venecije nagrađen Grand Prix-om. Pobjednički se rad se temelji na aproprijaciji arhitektonskog elementa koji je u domaćoj kolektivnoj svijesti, zahvaljujući mnogobrojnim arhitektonskim ostvarenjima na hrvatskoj obali, postao epitomom historicističkog kiča i nekontrolirane apartmanizacije što svojim razmjerima uzburkava duhove struke. S dva naoko slična balustra kojima je pridodao i specifične sirovine, Hršak je uspjelo poentirao, ukazujući pritom na sav apsurd navedene prakse i narav „čovjeka iz naroda”. Na tome tragu nastao je i ciklus radova Nebo. Neki su od tih objekata dokumenti svakodnevice u sferi privatnoga, drugi referiraju na događaje nacionalnog ili globalnog odjeka. Među radovima ima i onih koji zalaze u sferu metafizičkog i povijesti umjetnosti kao takve. Istaknula bih Michelangelovu kožu i Policu za nebo, postavljene u Galeriji Kranjčar u formi diptiha koji inkorporira ovozemaljsko i onozemaljsko; nepokolebljivu tvrdoglavost birokratskih aparata koji vrebaju na nas u gotovo svakoj sferi života i kontinuirano rasipanje i ponovno sastavljanje umjetnika; praktično i racionalno naspram i refleksivnom i iracionalnom. S kiparom sam razgovarala prilikom posjeta izložbi u Galeriji Kranjčar. O svemu pomalo: o njegovu procesu rada, o realizaciji izložaba, o umjetničkom dokumentiranju zbilje i suhom humoru koji se prožima kroz seriju. S obzirom na to da je njegov rad mahom u polju skulpture, činilo se važnim u razgovoru propitati kako se izostanak tradicionalne kiparske modelacije kod gotovih objekata nadoknađuje u prostornoj artikulaciji postava.

„Dugo sam i vrlo pomno skicirao postav i vodio nešto poput dnevnika pripreme izložbi. Galerija Kranjčar zahtijeva pročišćen postav pa sam želio da ovdje radovi i međusobno komuniciraju te sam koncipirao sam postav oko centralne osi galerije. S druge strane, SC dozvoljava „šumu“ radova u kojoj prvenstveno svaki postoji za sebe i koji su postavljeni na zidovima, na podu pa i na SC-ovoj karakterističnoj klupici. No, sve je pažljivo projektirano. U oba slučaja promišljao sam i o paleti boja i planirao gdje je u prostoru najbolje postaviti objekte u primarnim bojama koje će privući oko promatrača.“ – navodi Tomislav Hršak. Osobita je pozornost u postavima posvećena jednom elementu izložbe koji je nerijetko dotrajao, mnogo puta prefabriciran, montiran i demontiran; naime, postamentu. Sve postamente na izložbama izradio je Hršak specifično za objekte kojima ih je namijenio, ponajprije kao ekstenziju radova koja svojim dimenzijama dodaje transformaciji uporabnih ili otpadnih predmeta u objets d’art.

„Izradom postamenta specifično za neki objekt događa se ta posljednja faza pretvorbe u umjetnički rad. Postament u nekim slučajevima postaje i sastavnim dijelom rada, odnosno veoma utječe na njegovu prezentaciju. Primjerice, rad Mali spomenik podsjeća na, recimo, Bakićeve skulpture, njegove svjetlonosne forme. I kako su te skulpture monumentalne, tu sam skulpturicu postavio na postament visine 168 centimetara, što je u odnosu na njezinu veličinu predimenzionirano. Na taj sam je način istaknuo u mnoštvu radova koji su se tamo nalazili“ – objasnio je Hršak, dometnuvši kako ga u posljednje vrijeme zaokuplja upravo geneza spomenika kao forme javne skulpture. Izvrtanje normi u pogledu dinamike središnjih i „pomoćnih“ objekata unutar postava doseže svoj vrhunac u Galeriji Kranjčar, gdje i konstruktivni element građevine postaje radom. Autor predgovora izložbe Vanja Babić ocijenio je ovu gestu kao „svojevrsnu apsurdnim ludizmom prožetu minimalističku prostornu intervenciju“, a dodala bih da ta intervencija daje naslutiti i komentar na sam sustav proizvodnje i distribucije umjetnosti.

„Kako su postav dosta odredili nosivi stupovi unutar Galerije – oko središnja tri organizirao sam i dio postava – činilo mi se kako bi bilo zanimljivo napraviti nešto s jednim stupom koji je ‘izoliran’ u drugome dijelu. Budući da sam priču s postamentom u ovim izložbama dosta razradio, zaključio sam da bih mogao cijelu Galeriju postaviti na postament, simbolički. Dakle, i sama izložba je rad za sebe. Pomalo u smjeru – nije samo Galerija dala meni priliku za izlaganje, nego sam i ja izložio nju. Zapravo, tako scena i funkcionira.“ Nastavno na to, kao okosnica Hrškove umjetničke prakse kristaliziraju se ironijski odmak, neposredan i nepretenciozan komentar društvene zbilje te uronjenost u svakodnevicu i njezino očuđenje. Potonje je osobito zanimljivo u kontekstu odnosa prema radu i radniku. Na prvi pogled humorni objekti naziva Fali zidara egzaktno ocrtavaju problematiku nereguliranog tržišta rada u kojemu je kvalificiranost za posao postala tek dodana vrijednost, a ne osnovni uvjet za obavljanje rada. Hršak se dotiče i fenomena radnih migracija, ponajprije u radu Imigrant. Riječ je o generičkom vrtnom patuljku čiji je inkarnat obojen u tamniju boju. Makar sam taj čin bojenja osobno prepoznala kao potencijalno problematičan, čini se da je Imigrant postao zaštitnim licem izložbe u medijima.

„Moja je namjera bila kreirati objekt koji će biti neki simbol dobrodošlice i otvorenosti prema migrantskim radnicima. Iz toga je razloga i postavljen na početku izložbe. To je moja posveta svim tim novopridošlim ljudima. Sve proizlazi iz osobnog iskustva, budući da sam i sam vidio u kakvim uvjetima često žive i rade i svjedočio lošem odnosu lokalnih ljudi prema njima“ – objašnjava. A mobilnost i nepredvidivost nerijetko su ključne odrednice umjetničkog rada, o čijim se slijepim pjegama i na lokalnoj i na globalnoj razini sve više raspravlja i piše. U tome pogledu, princip prisvajanja gotovih objekata može se, možda, čitati i kao autoironijski pragmatičan otklon prema nekoj vrsti arte povera. U tome svjetlu ilustrativna je Hrškova egida „Djelovati unutar mogućega”. Stoga smo svoj razgovor priveli kraju s pitanjem: kako izgleda to moguće, i što znači unutar njega djelovati?

„Djelovati katkad znači naprosto – opstati, ostati na sceni, u izlaganju. Uzmimo da kao mladi kipar želiš napraviti seriju od deset velikih bronci, pitanje je kako to financirati. Ready-made tu zaista dolazi kao medij koji je priuštiv, a konceptualno dobro osmiš-ljen objekt može biti izrazito snažan. Kao i dosta drugih kolega, ideje koje želim razraditi i realizirati financiram izradom narudžbi. U jednome svom radu sam se poigrao s tom činjenicom, koristeći se rečenicom „Kiparstvo je skupo“. No, vodim se mišlju da, naprosto, ako se želiš izraziti, ako imaš tu potrebu, da ćeš naći način. Tako da, ‘djelovati unutar mogućega’ je trenutno – jedina moguća opcija.“

 

Fotogalerija
Image
Image
ODE GODINA 2021. izložba Nebo, Galerija Kranjčar
Image
MALI SPOMENIK 2020. Izložba Nebo, Glaerija SC
Image
Pogled na postav izložbe Galerija SC
Image
IMIGRANT 2019. Izložba Nebo, Galerija Kranjčar


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026