Image
Cijena: € 0,00

tema broja
UDIO U OBLIKOVANJU KONTURE

NEVENKA ŠARČEVIĆ

 

Povodom tridesetogodišnje obljetnice izlaženja Art magazina Konture, u prošlom (154./155.) broju pokazalo se kako je svaki urednik/ca njezinu oblikovanju pristupao/la s vlastitom vizijom. Kao urednik časopisa u kojem je stalni suradnik od 1994. godine, Nikola Albaneže utjecao je na izgled ne samo definiranjem višegodišnjeg sadržaja, nego je doprinio stabilnosti i kontinuitetu kvalitete. Analizirati njegovu uređivačku politiku te s tim u vezi i u tom kontekstu govoriti o utjecaju na umjetničku scenu i likovnu kritiku, itekako ima smisla.

Uređivao je Nikola Konturu plus, svojevrstan časopis u časopisu od 85. do 99. broja (lipanj 2005. – prosinac 2008.) nakon čega je bio urednik Art magazina Konture od 100. do 123. (travanj 2009. – prosinac 2013.) pa onda od 151. do 155. broja (travanj – prosinac 2021.). Premda su mogle sadržavati, uvodne stranice Konture plus ne dočekuju nas s uvodnikom, a već sam sadržaj pokazuje da je atraktivan i danas zbog svoje zanimljive heterogenosti. Analizu brojnih tema dok je uređivao Konturu plus, a onda i Art magazin Konturu, definitivno bi vrijedilo ubuduće temeljito napraviti jer bi nam mogla pomoći preciznije ilustrirati njegove pristupe i uređivačke metode. Tome je u ovom kontekstu trebalo pristupiti selektiv1no kako nas ne bi dovelo do preopširnog i suhog nabrajanja.

Uredničke težnje za obuhvatnošću, ali i vlastiti pomno njegovani afiniteti, uviđaju se kako kroz ustaljene, uobičajene magazinske rubrike, razgovore, prikaze raznih aktualnih izložbi, ili onih što tematiziraju prošla razdoblja, recenzije knjiga, tako i u obradi tema poput muzeologije, zatim osvrte na prošle i najave novih aukcija, isto tako i tema poput Karasova slikarstva. Nikolini su jednostavno pisani uvodnici nerijetko mali eseji, privlače jednostavnošću, jezgrovitim izricanjem kritičkih stavova, poticajima na razmišljanje. Oni itekako pokazuju razmišljanja i razvijene stavove i pristupe prema određenim područjima kojima se jest i nije podrobnije bavio. Premda je u umjetnosti vidio „vječnu promjenjivost istoga“, uočio je da u tim „povratcima uvijek ima dovoljno varijabilnosti i pojedinačnih kreativnosti.“ [1] Drugom prilikom, kad je govorio o žiriranju na velikoj izložbi, istaknuo je: „izbor [je] uvijek subjektivan (ne postoji u tome objektivnost, kako se ponekad može čuti), no važno je da je argumentiran. I iskren, bez predrasuda i kalkulacija.“[2]

Očito zbog ranijih težnji za podijeljenim tematskim fokusima (praćenja aktualnih događaja i umjetničke produkcije naspram primjerice valorizacija tema prošlih razdoblja ili pak muzeoloških projekata), u uvodu Zahvatiti u cjelinu raspolućena tijela, dvobroja 100./101., istaknuo je ukidanje Konture plus označivši to kao „izraz nastojanja za ravnopravnim obuhvatom svekolike raznolikosti.“ Iako „raspolućeno tijelo likovne, odnosno vizualne umjetnosti time neće biti cjelovito (pitanje je da li uopće treba biti), na što upravo ukazuje uporaba tih dvaju termina koja zaslužuje zasebno propitivanje. U rasponu (pa stoga i u dvojbi) između tradicionalne, štafelajne produkcije ili, prema nekima, komercijalne umjetnosti (koja, prema još radikalnijima, nema više što reći) i najaktualnijih umjetničkih trendova, najradikalnijih i beskompromisnih (navodno) stavova, Kontura nastoji popratiti sve iskazane vrijednosti. Takvo donošenje ‘za svakoga ponešto’ jedni će osuditi kao izostanak jasnoga profila, tj. svaštarenje. Međutim, mišljenja smo kako Kontura u ovome trenutku s punim pravom zastupa takvu širinu.“ (uvodnik 100./101. broja, travanj 2009.)

Zbog toga što se i općenito isticao podržavanjem argumentirane rasprave kroz demokratsko njegovanje različitog pa s tim u vezi i drugog i drugačijeg mišljenja i stava, vrijedna je isticanja (nažalost ne dugog vijeka) od ovog broja uvedena rubrika „Pisma čitatelja“ koja donosi njihove reakcije na birane teme. „U sklopu takva poziva na pisma čitatelja, očekujemo komentare, javna očitovanja na razne teme, pa i polemike koje, ukoliko nisu intonirane isključivo ad hominem, zavrjeđuju biti publicirane.“ (uvodnik 100./101. broja, travanj 2009.) Reakcija je bila već u sljedećem (102.) broju, donesena na početku, a uz ranije stalne rubrike poput info, razgovora, one koje predstavljaju velike ili manje izložbe, prigodne aktualne teme, recenzije i dr. U pogledu reakcija, u uvodnom tekstu 104. broja (listopad 2009.) Nikola je naglasio da je za objavu „jedini kriterij argumentiranost, što je napose važno i kod uvrštavanja tekstova, a s kojima se ne mora nužno slagati Uredništvo Konture.“ Vođena je živa polemika od 105. do 110. broja između Alema Korkuta i Vinka Srhoja i to o izboru žirija na 10. trijenalu kiparstva.

Izlišno je izdvajati pojedine brojeve, ili pak priloge, ali ipak vrijedi spomenuti barem neke, poput u više brojeva pripremljen prilog o Muzeju suvremene umjetnosti nastao povodom useljenja u novu građevinu i to s različitim vizurama i nizom suradnika koji su pripremili razgovore s muzejskim djelatnicima (106./107., ožujak 2010. ). Riječ je o dvobroju objavljenom na čak 153 stranice. Nasuprot tom „pogledu iznutra“, tema Dossiera 108. broja Konture (lipanj 2010.) bio je „pogled izvana“ kako je Nikola napisao u uvodniku Potreba za spektaklom uz opservacije o tržištu umjetnosti.

U pogledu njegovih uvodnika, riječ je o tekstovima kojima se sadržaji ne najavljuju suhoparno, nego svojom smislenošću potiču na razmišljanje; kao kad nagoviješta razgovor s Krešimirom Purgarom i ističe mijene „u kritičkom diskursu o vizualnoj produkciji“ (uvodnik 113. broja, lipanj, 2011.), ili pak o „promjenjivim i upitnim granicama umjetničkog djela, umjetničkog djelovanja/aktivizma, umjetnosti same.“ (uvodnik 116. broja, ožujak 2012.) kada je prikazu Site-specific realizacija posvećen Dossier Konture.

Ukazao je Nikola na „važnost prepoznavanja vrijednosti jer nijedno djelo ne može živjeti samo po sebi.“ (uvodnik 117. broja, lipanj 2012.). Pitao se i: „Koja je svrha superlativa u prikazima umjetničkih ostvarenja i kulturnih dosega? Čemu služi njihova uporaba u ocjeni vrijednosti? Zar je doista potrebno uspostavljati ljestvice koje podsjećaju na one sportskoga predznaka!? Najveći slikar, najveća ovo, najveća ono – ponekad to „naj“ dosiže do grotesknih razmjera (nekako mi se čini da ni etiketiranim subjektima to ne može biti drago bez ostatka); kad bi im značenje bilo kao kod apsolutnog superlativa u latinskom – ni pola problema!“ (uvodnik 118./119. broja, prosinac 2012.)

Premda nerijetko iznose i osobne stavove, stječe se dojam da u uvodnicima nisu izricani s ciljem kako bi nam izravno kazali o autoru, nego da bi se njima neposrednije potaknulo na sagledavanje određenih fenomena, da bi progovorili o univerzalnijem. Uvodni tekstovi odišu Nikolinom staloženošću, atributom kakvim ga je opravdano (u 154./155. broju. prosinac 2021.) opisala i njegova urednička suradnica u Konturi, Leila Topić. Znakovito u tom kontekstu jest istaknuti da govoreći o autorima koji su utjecali na njegovu formaciju, Nikola je u ranije citiranom intervjuu izdvojio Friedricha Nietzschea. „Ono što sam naučio od njega je nedestruktivnost, makar samo poetski iskazana: kada zmija ugrize Zaratustru, on joj kaže ‘vrati svoj otrov, imam svoga dovoljno’. On ne želi uništiti zmiju, a sam je dovoljno otrovan da može uništiti koga želi. Takav stav imam i kada pišem o umjetnosti i kada razmišljam o njoj. Ne mislim da treba bilo koga uništiti, smlaviti kritikom. Umjesto isticanja nečega lošeg, radije izdvajam ono najbolje u pojedinom opusu. No ironijski diskurs si, dakako, dozvoljavam.“[3]

O ulozi Nikole u definiranju Konture, govore godine suradnje na časopisu, već sama količina uređenih magazina, brojni suradnici/ice, a pogotovo sadržaji. Možda se neki neće posve složiti s pojedinim Nikolinim izborima tema, ali način na koji ih je obrađivao pokazuje da su njegovi motivi bili slojeviti, itekako dublji od trendovske pratnje. Ovdje su naznačene tek neke pojedinosti kako bi se stavio barem mali naglasak na njegov upliv u realizaciji časopisa. Svakako bi trebalo više govoriti, ali i ugledati se u Nikolin osvjedočen primjer kako zadržavati dosljednost te kako u mirnoći težiti za potvrdom otvorenosti. Pored toga da unatoč svijesti o nužnoj subjektivnosti, treba imati kriterije čija se snaga temelji na znanju koje vrijedi neprestano razvijati, pristupa zbog kojega nam je Kontura i danas referentna građa za bavljenje temama koje su savjesno obrađivane.

 

1  Feđa Gavrilović, Nikola Albaneže: Svugdje vidim vječnu promjenjivost istoga, Art magazin Kontura, 139., prosinac 2017., (10 –13.), 12., 13.

2  Sonja Švec Španjol, Nikola Albaneže: intervju povodom 5. Međunarodnog trijenala portreta https://perceiveart.com/nikola-albaneze-intervju-povodom-5-medunarodnog-trijenala-autoportreta/; objavljeno 26. 4. 2021., pogledano 14. 4. 2022.

3  Pogledati bilješku 1

 


 

 

 

Fotogalerija
Image
Nikola, 1994. godine
Iz privatnog arhiva
Image
Kontura br. 116


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026