Razgovarala: ANA PETKOVIĆ BASLETIĆ
Foto postava: BORIS BERC; Fotoportreta: JURAJ VUGLAČ
Mrlja nastaje slučajno, a tvori savršenstvo. U stvaranju grafika težila sam skladu i bogatstvu likovnih elemenata, a ono zapravo postoji u vrlo približenim prikazima zbilje posvuda oko nas
RAZGOVARALI SMO S grafičarkom Vidom Meić povodom samostalne izložbe Strukture mrlja, otvorene 4. lipnja 2020. u galeriji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba je rezultat Nagrade MSU, dodijeljene joj na 34. salonu mladih (2018.).
Ova mlada, uspješna i iznimno produktivna umjetnica diplomirala je 2017. godine grafiku na Nastavničkom odsjeku u klasi Ines Krasić na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je više nagrada među kojima se posebno ističu recentna Nagrada Grafičke zbirke NSK na 8. hrvatskom trijenalu grafike (2019.), 2. Nagrada HPB i Nagrada MSU na 34. salonu mladih (2018.), kao i Erste Grand Prix (2016.). Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi, a samostalno je izlagala u Galeriji Matice hrvatske (2016.) i u Galeriji Kranjčar (2017.).
Unutar heterogenih umjetničkih praksi i kreativnih gibanja sve su brojniji mladi grafičari koji uspostavljaju dijalog s medijem kroz medije. Toj autorefleksivnoj umjetničkoj struji priklanja se i praksa Vide Meić. Poetikom čiste apstrakcije, istraživanjem izražajnog procesualnog postupka različitih tehnika dubokog tiska, otkriva nam magičnost i ljepotu traga materije, ali i uzbudljive mogućnosti kreativne kombinatorike unutar postulata umjetnosti multioriginala. Njezini ciklusi, novim materijalnim iskazima i izvedbenim istraživanjima kolografije, donose nam preobražaje slojevite dinamičke apstraktne forme, odnosno fluidne fenomenološke sheme metamorfoze mrlje.
Izložba Strukture mrlja donosi niz od pedeset grafičkih listova formata 97 x 67 cm nastalih u razdoblju od 2018. do 2020. godine u grafičkoj tehnici kolografije. Iako je kolografija načelno jednostavna tehnika dubokog tiska, kod vas je ipak riječ o zahtjevnoj realizaciji, gdje nerijetko jedan grafički list nastaje otiskivanjem više grafičkih matrica. Možete li nam pojasniti kako gradite matrice i kako nastaju vaše grafike? Imate li unaprijed zacrtanu viziju svakog pojedinog lista koji onda nastojite i realizirati ili se prepuštate eksperimentu?
Gradnja matrice slikovito objašnjava proces mog rada jer, za razliku od klasičnih tehnika dubokog tiska, akvatinte, bakropisa… kod kojih se reljef stvara „uništavanjem“ cinčane ploče, točnije jetkanjem i snižavanjem nivoa cinka, kod kolografije reljef stvaram nadodavanjem raznih ljepila na podlogu, u ovom slučaju ljepenku. Naprosto obožavam eksperimentirati s materijalima, spajati nespojivo i istraživati različite načine nanošenja i sušenja istih, a sve s ciljem dobivanja različitih reljefa, tekstura, struktura i sl. Krenula sam od drvofiksa, da bih s vremenom proširila paletu korištenih proizvoda na ljepila za parkete, kitove za drvo, lakove za razne materijale, zgušnjivače za epoksi ljepila, glet mase, sprejeve i sl. Pažljivo analiziram različite proizvođače istih proizvoda, jer upravo sitne razlike u gustoći i kvaliteti tih ljepila daju posebnost svakoj mrlji. Sve te proizvode pokušala sam međusobno izmiješati i nanositi na razne načine. Jedan od dražih eksperimenata je kuhanje drvofiksa u suncokretovom ulju. Upravo pomoću njega postigla sam mjehurićaste konglomerate. Što se tiče nanošenja ljepila na ljepenku bitan postupak je izravnavanje drvofiksa pomoću najlona, jer zahvaljujući mjehurićima zraka koji ostaju, stvaraju se kružne forme, „otočići“. Naravno, veliku razliku čini debljina najlona, gustoća ljepila te brzina sušenja. Vrlo bitna stavka u stvaranju mrlja je duljina sušenja ljepila na ljepenki. Neke matrice su se postepeno sušile i po mjesec dana, dok sušenje na direktnom suncu stvara zanimljive pukotine i brazde. Nakon što je matrica dobro posušena kreće druga faza, tj. otiskivanje.
Već prilikom stvaranja reljefa matrica nastaje imaginarna slika, vizija budućeg otiska; razvija se plan s kojom bojom počinjem i s kojim bojama nastavljam graditi mrlju, s koliko slojeva bi pojedina grafika trebala biti otisnuta... Velika je razlika otiskujem li istu na istu matricu, ili sam za jednu mrlju stvorila više matrica. Otiskivanje također varira zbog gustoće boje, kvalitete pigmenta, stupnja osušenosti papira, jačine pritiska pod prešom i debljine filca prilikom otiskivanja. No, iako u većini slučaja slijedim plan, ima onih matrica koje nikako da stvore zamišljeni prikaz, ali i onih koje me i prije završetka iznenade i oduševe, i upravo one su mi i najzanimljivije. Ljepota (a ponekad baš suprotno) upravo je u tome što katkad ne uspijem ostvariti zamišljeno, već nešto novo, neočekivano i sasvim drugačije. Slično mi se zna dogoditi i prilikom sušenja matrica – nerijetko su tijekom sušenja mravi prešli preko zaglađene plohe ili se zbog loše kvalitete drvofix posušio onako kako nisam planirala.
Različitim postupcima i uslojavanjima boja, materijala i matrica oblikujete haptičke listove bliske slikarstvu, gotovo slikarskoenformelističkih evokacija. Što vam je najzanimljivije kod ove grafičke tehnike i po čemu se ona izdvaja od ostalih?
Izdvaja se svojim jednostavnim i izravnim procesom stvaranja te zamišljanjem završnog plošnog prikaza upravom dodirivanjem reljefa. Potpuno „izvrnuti“ proces. Najzanimljivija mi je ta jačina, direktnost, izražajnost likovnih elemenata. Mogućnost traženja novih materijala u svrhu istraživanja izražajnih mogućnosti.
Kako biste opisali suodnos slučajnosti i namjernih grešaka te strogih i kontroliranih grafičkih procesa pojedine tehnike. Gdje je granica između slučajnog i planiranog? Da li se može kontrolirati slučajnost?
Upravo je to jedna od primarnih tema o kojima razmišljam prilikom otiskivanja grafika, jer je granica tanka... Mrlje nastaju na razne načine, no mahom se uvijek dogode slučajno. Pokušavajući precrtati ili na bilo koji način ponoviti postojeće mrlje, rezultati su bili razočaravajući; oblici moraju biti spontani i živi kako bi posjedovali postojeću dozu harmonije i sklada. Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da su svi oblici i mrlje nastale slučajno. Prilikom rada teško je točno odrediti gdje je granica između slučajnog i planiranog. Slučajnost se svakako pokazala korisnom i potrebnom, posebno prilikom pogrešaka koje sam postepeno počela prihvaćati kao dobrodošao poticaj i vizualni izazov. Kao što potrošnost materijala iz zbilje omogućuje beskonačan raspon mrlja, tako i potrošnost i erozija grafičke ploče omogućuju nastanak mrlja u grafici.
S kolografijama ste započeli još za studentskih dana te ste ih izlagali tijekom 2016. godine na samostalnoj izložbi u Galeriji Matice hrvatske pod nazivom Kompozicije, a u segmentu i na 6. hrvatskom trijenalu grafike u Kabinetu grafike HAZU u sklopu studentske dionice, ali umjesto naslova koristili ste se brojčanim nizom. Od tih ranijih vizualnih objektivizacija formalističkih i metodoloških procesa metjerskog eksperimenta do ovih izloženih na izložbi Strukture mrlja zamjetno je nekoliko razlika. Osim sazrijevanja likovne misli kao i dorađenosti tehničkog perfekcionizma, pojavljuje se i objedinjujući tematski narativ koji izložene kolografije grupira u koherentni niz apstraktnih reprezentacija metamorfoza mrlje, koje likovna kritičarka i kustosica izložbe Leila Topić u katalogu objedinjava pod naslov Misteriji mrlje. Zašto vam je fenomen mrlje zanimljiv?
Tijekom prvih kolografija još uvijek nisam osvijestila što toliko plijeni moju pažnju, no u brojčanom nazivu tadašnjih mrlja vidljiva je ista tendencija, želja za nesugestivnošću. Mrlja je zapravo savršena pojava. Nastaje slučajno, a tvori savršenstvo. U stvaranju grafika težila sam skladu i bogatstvu likovnih elemenata, a ono zapravo postoji u vrlo približenim prikazima zbilje posvuda oko nas. U grafikama ne donosim mrlje iz stvarnosti jer bi se takvim načinom izgubila sloboda i sklad prikaza, već prenosim zakonitosti modela iz zbilje na grafičku matricu, oponašajući postupke iz zbilje stvaram nove mrlje u grafici, koje prije svega moraju posjedovati tu slobodu, sklad i harmoniju, bilo u ružnom ili lijepom.
Temu mrlja uveli ste u ciklusu Atlas mrlja, kojeg ste izlagali u Galeriji Kranjčar (2017.). Mrlja kao tema priziva nam nešto poznato, ali opet dovoljno apstraktno da promatrača ne ometa u njegovim slobodnim opažanjima. U kojoj mjeri su vaši radovi određeni, a u kojoj mjeri omeđeni temom?
Omeđeni su temom koja ne ograničava i ne određuje opažaj. Mrlje ni na koji način ne sugeriraju o kojem poznatom likovnom motivu je na grafici riječ, što obično naslovi čine. Ipak, to zaista jesu mrlje, stoga su i tematski određeni. Svjesnost da je riječ o mrljama zapravo bi nas trebala voditi u neke druge sfere, upozoriti na ljepotu i savršenstvo slučajno nastalog trenutka, na savršenstvo jednostavnih likovnih elemenata, na naviku oka da izbjegava takve prizore u zbilji i sl.…
Kako ovom, tako i s prethodne dvije samostalne izložbe, pokazali ste iznimnu grafičku vještinu i umjetničku produktivnost propitujući mogućnosti tehnika dubokog tiska i njihovih novih izražajnih dosega. Koliko vam je važno ostati unutar poligona tradicionalnih grafičkih tehnika? Da li postoji želja za proširenjem iskaza upotrebom novih tehnologija, kojima umjetnici danas teško odolijevaju?
Ne bih rekla da mi je važno ostati unutar polja tradicionalne grafike, nego me ono zasad najviše privlači i interesira, još uvijek vidim bezbroj mogućnosti koje želim isprobati… Ne smatram lošim odlazak u nove tehnologije, dapače, imam neke ideje za proširenjem u druge medije, no zasad su još uvijek samo ideje.
Likovni kritičari i povjesničari umjetnosti ne mogu se oteti dojmu da u vašim djelima prepoznaju odjeke pojedinih prethodnika kao i umjetničkih stilova. Možete li izdvojiti neko djelo, pravac ili osobu kao osobnog (duhovnog) uzora i koliko je to značajno za nastanak vaših radova i zašto?
Iako imam umjetnike koje preferiram, koje radije proučavam i koji su mi zanimljiviji, zaista se ne bih usudila reći da su mi uzori, jer prije svega za nastanak i razvoj mojih trenutnih radova su zaslužne mrlje iz zbilje te procesi stvaranja mrlja iz zbilje, no umjetnici koji me najviše fasciniraju su Ivana Franke, Zimoun, Richard Serra.
Diplomirali ste grafiku 2017. godine na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ines Krasić, profesorice zavidnog znanja o grafičkim tehnikama. Koliko je vaša mentorica kao i školovanje na Akademiji bilo važno za vaše umjetničko formiranje? Ima li nešto što biste posebno izdvojili?
Iznimno bitno. Nisam ni bila svjesna koliko volim grafički proces dok nisam upisala diplomski i krenula učiti od Ines Krasić i Igora Čabraje. Sve znanje koje imam dugujem njima. Uložili su ogroman trud i sate i sate razgovora o tehnikama, ali i o koncepciji rada. Prepoznali su što plijeni moju pažnju kada ni sama toga nisam bila svjesna te me usmjerili prema onom što me najviše zanima.
S obzirom da znamo kako je grafika posebna likovna disciplina koja uz jaku likovnu misao zahtijeva i iznimnu metjersku vještinu, pogotovo kada se radi o složenijim grafičkim tehnika, zašto ste se opredijelili baš za grafiku?
Smatram da je procesualnost u bilo kojem mediju bitnija od samog produkta, stoga mi je upravo taj kompleksan postupak otvarao vrata za širinu istraživanja procesa. Prije upisa na Akademiju zanimala me analogna fotografija također zbog procesa samog razvijanja, svih komadićaka prašine koji „uništavaju“ čistu fotografiju i čine ju zanimljivijom. Tek kasnije sam prepoznala sličnost i spoznala da mi proces mjerenja kemikalija, kuhanja različitih osnova, čitanja starih recepata pruža veliko zadovoljstvo. U grafičkom procesu pronalazim prostor za istraživanje i eksperimentiranje, kako u tehničkom tako i u misaonom procesu.
Kao grafičarka i pripadnica mlađe generacije umjetnika suvremene umjetničke scene, zanima me kako gledate na mogućnosti grafičkog medija i njegovu recepciju danas?
S obzirom na moje oduševljenje grafičkim procesom naravno da bih voljela da je medij grafike zastupljeniji na sceni, no ni najmanje nisam zabrinuta na budućnost grafike, posebice kada se u obzir uzme širina mogućnosti grafičkog medija…
Što dalje možemo očekivati od vas? Ustrajno nastavljate s daljnjim istraživanjima mrlja kroz grafički medij ili slijede neka nova iskustva koja će dovesti do iznenadnog zaokreta?
Zasad me još uvijek u potpunosti zanimaju mrlje te vidim brojne pravce u različitim medijima u kojima bih ih još željela istraživati. No zaista ne mogu garantirati, da već sutra neću krenuti u potpuno drugom smjeru, ali dokle god ću imati interes za mrlje, svakako ću ih nastaviti proučavati.
Draga Vida, mnogo toga smo se dotakle i puno toga rekle. Zahvaljujem na ugodnom razgovoru i želim vam puno uspjeha u daljnjem radu.