ostalo
Zbirka Martekovih eseja
Zagreb, Mala knjižnica Matice hrvatske U knjizi Neprilagođeni, s podnaslovom Eseji iz likovnosti (Mala knjižnica Matice hrvatske, urednica Jelena Hekman, Zagreb, 2005.), Vlado Martek je sabrao svoje tekstove, mahom objavljene u domaćoj publicistici. Knjiga je posvećena Gorgonašima, a obuhvaća eseje o Ivanu Kozaricu, Juliju Kniferu, Mangeolsu, Grupi šestorice autora, Borisu Demuru, Željku Jermanu, Borisu Cvjetanoviću, Vlasti Delimar, Marijanu Molnaru, Tafilu Musoviću. Svrha ukoričenja tih tekstova, čini se, nije upozoravanje na slučajeve i posebnosti autora koji su u fokusu Martekova zanimanja i prema kojima osjeća i očituje iznimnu duhovnu bliskost, srodne moralne i estetske (svjeto)nazore, socijalno-statusnu i ideološku sličnost, pa donekle i generacijsku pripadnost, nego da među njima pronađe i predstavi nam postojeće nedvojbeno zajedništvo (u mnogo čemu!). To su, među ostalim, pored umjetničke prakse, umjetničkog ponašanja, materijalnih realizacija i metijera, prostori slobode koji su oni individualno, svaki za sebe, uzurpirali, kako bi unutar tih prostora mogli očitovati vlastite stavove, ponašanja, nedorečenosti i neprestano proizvoditi subverziju, koja je naglašeno ugrađena u sve pojedinačne poetike svih autora kojima se Martek zaokupio. Valja znati da su svi autori o kojima on ovdje govori Martekovi prijatelji, što svjedoči bliskost, solidarnost, posvetu, ali i piščevu kompetenciju. Dirljivo je koliko je pišući ove eseje Martek krotio i zatomljivao Narcisa u sebi i u kojoj je mjeri svladavao za umjetnika nakovit autizam, koliko u njegovu analitičkom naporu ima unesenosti i zanimanja za druge autore. Knjiga je Martekovo sub ektivno viđenje hrvatske umjetničke proizvodnje u zadnjih deset godina, a svu je tu produkciju objedinio nazivom knjige Neprilagođeni, zacijelo po istoimenoj izložbi The Misfits Tihomira Milovca iz 2002. Naziv Neprilagođeni u sebi možda sadrži i paradoks, budući da su umjetnici o kojima Martek zbori i te kako prilagođeni vremenu u kojemu stvaraju i izazovima što ih naše doba stavlja pred umjetnika. Oni su, dakle, prilagođeni jer su otvoreni za izazove vremena i jer uočavaju probleme svoga vremena, ali u konačnici Vlado Martek, Neprilagođeni, Eseji iz likovnosti, u izdanju Male knjižnice Matice Hrvatske, Zagreb, 2005. problematiziraju i ono ontološko - materijalni i nadasve konačni smisao umjetničkog djelovanja. Pred čitateljima je knjiga koja je - posebice u ovoj ediciji i u ovoj izdavačkoj kući - dosad rijetko viđana i koja je napisana iz pera jedinstvenoga neprofesionalca, čime se nadaje viđenje suvremene hrvatske umjetnosti iz kuta (arte mia), kako tu vizuru u predgovoru naziva Jerko Denegri. Martek u autorima, čije djelovanje sumira, vidi heroje koji - dok proizvode umjetnost - gorljivo ističu svoju poziciju, a kako i njegov vlastiti rad u određenoj mjeri i na različite načine korespondira s opusima odabranih umjetnika, kroz priču o njimaotvoreno i još opširnije i elokventnije - analizira i sebe kao stvaralački subjekt. Na taj smo način dobili pogled na središnju liniju naše umjetnosti u posljednjih desetak godina. Čitatelj će, međutim, morati biti jako strpljiv jer ovdje nije samo riječ o rečenim autorima, nego i razotkrivanju samoga Marteka (njime samim), a strpljenje je potrebno da bi se razdvojili ti subjekti. Bez obzira u kolikoj je mjeri cijelo vrijeme pisanja Marteka o samome Marteku i koliko su njegovi tekstovi zapravo subjektivno navijanje za određenu vrstu likovne i multimedijalne umjetnosti, strpljivi će čitatelj iz ove knjige ponijeti cijeli niz spoznaja, vrijednosnih sudova i činjenica o odabranim autorima, pa tako i o suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Saznat će i daje suvremenoj likovnoj umjetnosti - ispod njezine epidermeimanentno ono za što su drugi mediji i izričaji u većoj ili manjoj mjeri uskraćeni, a to su, među ostalim, dekonstrukcija, ironija, samoironija, demontaža. Ivica Župan