Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Prije kraja vremena

Rasprave o kraju umjetnosti najčešće su se bavile sumnjom u mogućnost preživljavanja predmeta umjetnosti, tj. stvarnim smislom objekta umjetnosti koji je doveden do formalne perfekcije u reprezentacijskim praksama ili do ukinuća subjekta u radikalnim oblicima performativnih umjetnosti. Nakon što se kraj umjetnosti već nekoliko puta dogodio, uzbudljivost eshatološke dimenzije predmeta umjetnosti ostala je uzbuđivati još samo one koji ionako nisu nikada vjerovali u njezin kraj. Postmoderno doba amortizira ekstazu, otupljujući vrhove emocija i svodeći ju na kontinuirano stanje transa. To smo već znali. Ali, može li ecstasy biti perverzni surogat izgubljenih ideala moderne? Mogu li njegovi uživatelji biti nastavljači velikog projekta zato što su sposobni za snažne doživljaje, kao što je to bio sposoban Jackson Pollock u svojoj ekspresivnoj gesti ili John Baldessari u minimalističkoj usredotočenosti svog video-performansa / am making a/t iz 1971 ? U ovom broju Konture bavimo se trajanjem, vremenom koje mora proteći kako bi se prostor između ideje i faktografije umjetničkog djela ispunio dostatnom količinom značenja da o njemu možemo povesti raspravu. Ono što je zajedničko svim umjetnicima o kojima pišemo jest prezir prema kraju umjetnosti, prema zamišljenom idealu, bez obzira je li taj ideal čak u potpunosti nepredmetan. Oni žive u permanentnoj sadašnjosti čiji je najvažniji procesualni karakter onaj relativiziranja memorije. Fenomen televizijskih serija jedan je od najboljih primjera reverzibilnog vremena-bez-protjecanja, nakon što se kraj povijesti već dogodio. Prijatelji su lako probavljivi proizvod estetike događaja koja je u svojoj ranoj, još romantičnoj televizijskoj fazi fabulizirala lik jednog Jacka Killiana, koji je u realnom vremenu pedesetminutnih epizoda uspio u križati još nespretne pokušaje reality-show estetike s klasičnom američkom idejom heroja na strani pravde. Prijatelji žive taj neprekinuti prezent u kojemu nema razlike između noći i dana, dok Killian svaku epizodu završava s Good night America, wherever you are; oni su čak i prostorno indiferentni, kulise njihovih teatarskih inscenacija podnijele bi i smanjenu gravitaciju Marsa. Kada bi se Hitna služba počela emitirati od zadnje epizode prema prvoj, da li bi temporalni karakter radnje bio doveden u pitanje? Ako možemo razumjeti svaku pojedinačnu epizodu, zašto bi nas trebao zanimati vremenski razvoj, odnosi među likovima, što je bilo prije, a što poslije? Da li nas kod Kniferovih slika i crteža zanima koji su nastali prije, a koji poslije? Jedini razvoj koji kod njega možemo utemeljiti jest čista materijalizacija vremena. Njegov gorgonaški idealizam je autentično moderan, ali serijalnost njegova opusa preskočila je jednu epohu da bi postala dijelom vremena koje se nikada ne završava. A ako se i završi, to je samo privremeno, jer može ponovo početi u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu. Nakon što je modernizam sahranio svoje ekstatične predstavnike, u postmodernom vremenu serijalnosti ostali su živjeti samo oni koji su svoja djela oslobodili od emotivnog balasta i vjere u socijalne i političke simulakrume. Oni su, poput On Kaware, likovi Zvjezdanih staza, u čiju priču nemamo potrebe vjerovati jer njihov terapeutski učinak na publiku proizlazi iz nultog stupnja identifikacije u prostoru nepojmljivih koordinata i u vremenu bez kraja. And now for something completely different. Vrijeme je sadašnje, mjesto je Rijeka, Hrvatska. U ovom broju posvetili smo značajan prostor izložbi EmergingArtists, postavljenoj u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u spomenutom gradu. Izložba problematizira već pomalo zaboravljenu i naizgled demodiranu praksu inventure lokalnih umjetničkih potencijala, koja u vremenu smanjivanja prostornih udaljenosti i raspada ideoloških dogmi pomalo podsjeća na vrijeme jasno postavljenih granica politike, umjetnosti i svakodnevnog života. Ali, nije tako. Emerging Artists etabliraju ideju autentičnog duha mjesta koji ne želi biti potvrdom naše samoizolacije, nego prvenstveno promotorom jednog grada u jednom vremenu. Moram li spomenuti da je to kod nas vrlo težak zadatak?


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026