Image
Cijena: € 1,33

perspektive
PODRŠKA ILI ODLAZAK
LEO LINAC

Nakon međunarodnog priznanja državnosti Republike Hrvatske, Hrvatska su umjetnost i kultura sada u mogućnosti da se nesputano priključe korporativnoj i globalnoj art mašineriji, jer više nitko ne može kvariti uspješnu export-import komunikaciju relevantne hrvatske kulture s ostatkom svijeta. No sada, s ovakvom novom međudržavnom konstelacijom, hrvatski se umjetnici i kulturnjaci lišavaju i alibija kojim su vlastitu neprofesionalnost, aljkavost, diletantatizam, arhaičnost i nezainteresantnost mogli prikrivati isprikama da nam oni ne daju da se predstavimo svijetu, jer su zavidni na našu tisućljetnu kulturusvetu mantru ispraznih retoričara koji ju uvijek potežu kada ne znaju smisliti ništa pametnije. Nema više vremena za pripremanje i čekanje, treba djelovati brzo i efikasno: Hrvatska kontinuitet svog višestoljetnog umjetničkog i kulturnog života može najbolje potvrditi dobro organiziranom i osmišljenom prezentacijom aktualne kulturne i art scene, upakovanom u suvremenu markentinšku opravu. Hrvatska mora njegovati svoju baštinu i što ju češće pokazivati svijetu, jer taj svijet počesto nema pojma kakve sve duhovne i materijalne vrijednosti posjeduje hrvatski kulturni prostor. Velike tematske izložbe, značajne retrospektive, suvremene muzeološke i arhitektonske prezentacije kojima se pokazuje prošlost umjetnosti i kulture potekle s ovog tla, bit će svijetu dragocjene informacije, a u boljim slučajevima i prilika za senzacionalna otkrića i oduševljene komentare. No, pretjeranim se inzistiranjem na prošlosti ne drži pravi korak sa sadašnjosti, a pogotovo se ne otvaraju putevi ka budućnosti. Hrvatska, stoga, ukoliko zaista želi zadiviti i fascinirati svijet, mora smjelo pružiti podršku najmlađim generacijama umjetnika svih vrsta. Stara i istinita tvrdnja glasi da jedino po čemu je ova zemlja zaista ravnopravna i potpuno sukladna svjetskim kriterijima jesu najmlađe generacije. Srednjoškolac ili student iz Zagreba izgleda poput onoga u Parizu ili Berlinu, a često je DAMIR BABIC DOLINA SPOMENIKA, 1991 informiraniji i obrazovaniji od svog evropskog pandana. Ista je stvar i s mladim umjetnicima, dok se , primjerice, u kategorijama sredovječnih političara i ekonomista ne bi baš moglo reći da smo na istoj razini s Evropom i svijetom. Stvarajući u shizofrenoj situaciji, bez tržišta, financijske potpore i medijske pažnje, mladi hrvatski evro-umjetnik mora preskočiti brojne prepreke do kakve-takve afirmacije, pa je paradoksalno da je gotovo lakše uspjeti u bijelom svijetu nego doma. Ako su inozemni fenomenolozi fascinirani osuvremenjenošću duha i looka mladih hrvatskih ratnika, o čemu svjedoči publicistički tekst profesorice Vere Horvat Pintarić, inozemna bi se publika također mogla fascinirati osvješćivanjem činjenice da su i hrvatski umjetnici sposobni biti u toku s recentnim zbivanjima na širokom spektru art-dogadanja. A onih koji su u toku ima kod nas vrlo mnogo. Montažstroj Theatre već su bili tekstualno obrađeni u Konturi, pa ne bih ponovo išao u dublje analize, već bih samo napomenuo da me ne bi začudio niti njihov komercijalni inozemni uspjeh, jer su primjer intelegentnog euroameričkog street senzibiliteta. Skulptori Sandro Dukić i Damir Babić svojim bi se artefaktima lako mogli uklopiti u bilo koju evropsku galeriju, ista ocjena vrijedi za još jedan autorski par, Dražena Grubišića i Nedjeljka Mikca. Skupina Imitacija života već se potvrdila u inozemstvu (Slovenija), jer su kontinuirano radili design za možda ponajbolje kazalište ovog dijela Evrope (SNG Maribor), ostvarujući pri tom značajnu produkciju i na drugim područjima svog rada. Fotograf Ozren Drobnjaković već ima inozemnih iskustava, u Londonu je surađivao s kultnim W. Burroughsom, dok je jedan od njegovih zagrebačkih modela bio i Emil Matešić, dečko koji je brzo shvatio limitiranosti ovdašnje kazališne scene, otišao u Pariz i danas ga možemo gledati u satelitski emitiranom video spotu. Igor Kelčec bi također mogao postati dio evropske fotografske elite, dok se već renomiranog fashion artistu Alana Hranitelja više nitko ni ne sjeća kao zagrebačkog djeteta, jer je podršku za evropski iskok dobio, naravno, u Ljubljani. Uglavnom će i nadalje mladi i nadobudni, u trenutku kada shvate ograničenost ovdašnjih promotivnih mehanizama, uzimati svoja djela i odlaziti u Evropu ili Ameriku s odlukom da pokušaju uspjeti sasvim sami. To i jest bit tržišnog zakona ponude i potražnje, no bila bi potpuno pogrešna kulturna politika ove države kada ona ne bi pomogla bar nekome od tih svojih perspektivnih sinova. Hrvatska, ukoliko doista želi biti suverena i suvremena, mora se prezentirati upravo svojom suvremenošću, a tu umjetnost može biti jak argument. Svatko može poput mene sastaviti svoj spisak perspektivnih mladih ljudi koji mogu najbolje pokazati kvalitet i aktualnost ovdašnje umjetnosti i kulture, ukusi su konačno osobna stvar, no da bi ljudi koji se bave ili će se tek baviti izvozom naše umjetnosti morali dati šansu i potporu barem nekolicini tih perspektivnih, to, nadam se, nije nikome sporno. U odnosu na patetična prozivanja Evrope i ništa duhovitija samozavaravajuća dodvoravanja toj istoj Evropi, takva bi pametna investicija konačno bila jedan egzaktan dokaz potpune evropeizacije Hrvatske.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026