ostalo
Ruski futurizam i David Burljuk
Otac ruskoga futurizma
IZLOŽBE U SVIJ ETU Natalija Sergeevna Gončarova, Biciklist, 1913., ulje na platnu, 78x105 cm Wuppertal, Von der Heydt Museum, 17.9.-26.11.2000. narodnim korijenima. Vodeći primitivisti jesu Michael Larionov i Natalija Gončarova. U umjetničkom udruženju KARO-BUBE spajaju zapadnoeuropsku inovaciju s ruskom nacionalnom tradicijom. Mnogi iz grupe Karo-Bube priklonit će se futurizmu. Umjetnička scena u doba uoči Prvoga svjetskoga rata bila je u Rusiji vrlo živa: umjetnici su se udruživali, napuštali grupe, teoretizirali, svađali i mirili se. Futurizam je u Rusiji u prvome redu literarni pokret. Preostalo je mnogo tekstova koji se moraju još znanstveno vrjednovati. Sami su se nazivali futuristimaBudetljane. Za razliku od talijanskih futurista, ruski se plaše velegrada. Kod njih je snažnije zastupljen folklorizam (čest motiv St.Petersburg imao je prvi muzej danas -Državni muzejposvećen avangardnoj umjetnosti. Zahvaljujući dobrim vezama muzeja St.Petersburg a i Wuppertala prvi je put izvan Rusije bilo izloženo 150 djela (slike, skulpture, grafike, plakati, umjetni obrt, ilustrirane knjige, nacrti za kazališne kostime, uzorci za tkanine...) ruskih futurista. Više od šezdeset godina bila su ta djela zaključana u depou Državnoga muzeja. Težište izložbe bilo je na djelu Davida Davidovića Burljuka (1882.-1967.) i njegova prerano - na istočnome frontu - preminula brata Vladimira (1886.-1917.). Od Vladmira Burljuka -navodno talentiranijeg od dvojice braće - ostalo je vrlo malo sačuvanih slika. Talijanski futurizam vrlo je dobro poznat za razliku od ruskog, koji poznaje vrlo malen krug eksperata i to samo na temelju vrlo oskudnoga materijala. U katalogu izložbe piše Evgenija Petrova, vicedirektorica Državnoga muzeja u Sankt Petersburgu: U Rusiji do danas nije održana još niti jedna izložba likovne umjetnosti posvećena futurizmu; nisu objavljene knjige u kojima bi bio predstavljen domet te kulture i u cjelini analiziran. Ruski futurizam u likovnoj umjetnosti do danas je u skrivenosti. Samo pojedinačna djela majstora poput Natalije Gončarove (Biciklist, 1913.) ili Kazimira Maljeviča (portret Ivana Knjuna, 1913.) ušla su već prije duljeg vremena u enciklopedije europskog futurizma. Početkom $10.st. u traženju novog umjetničkog izraza nastaje estetika ruskih divjih- koji se vraćaju David Burljuk, Mali Rusi, 1912, ulje na platnu, 36,5x55,5 cm IZLOŽBE U SVIJETU jest konj). Važnu ulogu imaju umjetnice (Elena Guro, Rozanova, Aleksandra Ekster, Ljubov Popova, N.A. Udalcova-najviše pod utjecajem francuskoga kubizma) kojima je uzor N. Gončarova. Njen je Biciklist! inkunabula ruskoga futurizma. Poput talijanskih futurista, pozivaju na rušenje stare umjetnosti. Veza je (i utjecaji) s umjetnicima Zapada očita je. Elemente Cezanneova slikarstva kombiniraju s ruskim folklorom. Dok im je s dadaistima zajednička provokacija. Poput pravih gurua hodali su ulicama maskirani, našminkani, u dugim zelenim košuljama provocirajući građane. Rado su se udruživali u grupe. Knjige su štampali na tapetama. Ilustracijom knjiga bavili su se u uvjerenju da stvaraju samo za trenutak, a ne za vječnost. Revolucionarne ambicije izražavaju na tanjurima i tabletima. Za razliku od Talijana karakterističan je i stav prema ratu. Dok N. Gončarova slika anđele koji pokušavaju rukama zadržati bombe, talijanski futuristi sudjeluju u dAnnuzzijevu pohodu na Rijeku. Te iste 1914. god. posjetio je Marinetti na Kulbinov poziv Rusiju. Oduševljeno izjavljuje Marinetti: Ovo je zemlja futurizma. Strašni je teret prošlosti, na kojem se guše zemlje Europe otresen. Rusija je mlada, puna snage i čvrsto sam uvjeren da će mnogo dati budućoj kulturi. I u tome je imao pravo. Među ruskim futuristima bilo je mnogo svestranih talenata. Istodobno pjesnici i likovni umjetnici (Velimir Hlabnikov, Vladimir Majakovski, David Burljuk, Aleksej Kruconvch, Elena Guro) likovni umjetnici i glazbenici (Nikolaj Kulćbin, Vladimir Baranov-Rossin, Michael Matjusin). Organizirali su izložbe u Moskvi i u St. Petersburgu na kojima su sudjelovali i francuski i njemački umjetnici. Stilistički se njihovo slikarstvo razvijalo između Cezanneova nasljedstva, ranog analitičkog kubizma i velikog zanimanja za fovizam i za njemački ekspresionizam. 0 modernome francuskome slikarstvu bili su informirani zahvaljujući izvrsnim moskovskim zbirkama Scukina i Morosoffa. Ne smije se zaboraviti ni stalna razmjena umjetnosti i umjetnika (prije Prvoga svjetskoga rata) između Moskve, Muenchena, Pariza. Mnogi ruski slikari pripadali su Ecole de Pariš. Pred tom pozadinom nastali su mnogobrojni smjerovi: kubizam, primitivizam, simbolizam, futurizam, ravonizam, supremitizam...sve smjerovi koji su bili slični jedan drugomu, a ipak su se razlikovali. Značenje su braća Burljuk stekla i svojom ulogom koju su imali u Plavome jahaču . Izlagali su na prvoj legendarnoj izložbi 1911. god.u Munchenu. U Almanahu Plavoga jahača objavljuje David Burljuk članak pod naslovom Divlji Rusije (Die Wilden Russlands). U Almanahu Der blaue Reiter (Piper, 1912./1965.) stoji daje David Burljuk nakon studija na Umjetničkoj akademiji u St. Petersburgu i Odesi studirao i 1903.god. među inim u Munchenu kod Azbea. (Poznati slovenski umjetnik i pedagog bio je učitelj i Josipa Račića!). Vrativši se u Rusiju postao je jedan od vodećih umjetnika avangarde. 1918. god. napušta Rusiju. David D. Burljuk vrlo je volio Japan, gdje su njegova djela nailazila na veliko oduševljenje (prodao je više od dvije stotine slika). Njegova djela imala su veliki utjecaj na japansku umjetnost. Od 1920.-1922. bio je dvorski slikar japanskoga cara, a imao je i mnogo prijatelja iz visokoga japanskoga društva. U Americi, kamo odlazi nakon Japana, vrlo dugo trebalo je njemu i obitelji dok su se snašli (u velikoj mjeri i zato jer su govorili samo ruski i japanski). Na Long Islandu u New Yorku umire 15. siječnja 1967. god. 24. svibnja iste godine imenuje ga American Academv of Arts and Letters svojim članom. Danas se njegova djela nalaze u ruskim, japanskim, američkim i njemačkim zbirkama. Ova jedinstvena izložba, koja je predstavila 34 umjetnika ruskoga futurizma - velikim dijelom još nepoznatih i neopravdano zaboravljenih - naišla je na velik odjek u medijima i na vrlo velik odaziv publike. Bogato opremljen katalog ostat će kao vrijedan i koristan priručnik. Olga Vladimirovna Rozanova, Pisaći sto/, 1916, ulje na platnu, 66x49 cm Aristarch Vasilevič Lentulov, Samostan, ulje na kartonu, 101,5x98 cm