Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Dokumenti
svii

hrvatska baština danas Sarvaš, sv. Ivan Krstitelj Poglavlje I - Opće odredbe o zaštiti Članak 1. - Definicije spomenika kulture Suglasno cilju ove Konvencije, spomenicima kulture se smatraju, bilo kakvo da je njihovo porijeklo ili njihov vlasnik: 1) pokretni i nepokretni spomenici koji su od velikog značenja za kulturnu baštinu svakog naroda, kao: spomenici arhitekture, umjetnosti ili povijesti, vjerski ili laički, arheološka mjesta, skup građevina koje su kao cjelina od povijesnog ili umjetničkog interesa, umjetnička djela, rukopisi, knjige i drugi predmeti umjetničkog, povijesnog ili arheološkog interesa, kao i naučne zbirke te važne kolekcije knjiga, arhiva ili reprodukcije prije navedenih spomenika: 2) zgrade čija je glavna i efektivna namjena čuvanje ili izlaganje pokretnih spomenika kulture navedenih pod 1), kao muzeji, velike biblioteke, arheološka skladišta, kao i skladišta određena za sklanjanje pokretnih spomenika kulture navedenih pod 1) u slučaju oružanog sukoba; 3) središta u kojima se nalazi značajan broj spomenika kulture, koji su navedeni pod 1) i 2), takozvana središta u kojima su sakupljeni spomenici kulture. Poglavlje I - Opće odredbe o zaštiti Članak 5. - Okupacija 1) Ugovorne strane koje okupiraju, potpuno ili djelomice, teritorija druge Ugovorne strane, dužne su, kolikojeto moguće, pomagati napore nadležnih narodnih vlasti na okupiranom teritoriju, kako bi se osigurala zaštita i održavanje spomenika kulture. 2) U slučaju potrebe hitne intervencije radi očuvanja spomenika kulture koji se nalaze na okupiranom teritoriju, a koji su oštećena zbog vojnih operacija i ako nadležne narodne vlasti nisu u mogućnosti poduzimati takve mjere, okupacijska sila će, koliko je to moguće, i u uskoj suradnji s ovim vlastima, poduzeti najpotrebnije mjere za njihovu zaštitu. 3) Svaka Ugovorna strana, čiju vladu članovi otpora shvaćaju kao svoju legitimnu vladu, skrenut će im, ako je to moguće, pozornost na obvezu ispunjavanja onih odredbi Konvencije, koji se odnose na poštivanje spomenika kulture. Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba Poglavlje VI - O primjeni Konvencije Članak 18. - Primjena Konvencije 1) Pored odredbi koje trebaju stupiti na snagu još za vrijeme mira, ova će se Konvencija primjenjivati u slučaju objavljenog rata ili svakog drugog oružanog sukoba koji može izbiti između dvije ili više Ugovornih strana, pa čak i ako ratno stanje nije priznato od jedne ili više njih. 2)Konvencija će se primjenjivati i u svim slučajevima okupacije cijelog ili dijela teritorija Ugovorne strane, čak i ako ova okupacija ne naiđe ni na kakav oružani otpor. 3) Ako jedna od sukobljenih strana ne učestvuje u ovoj Konvenciji, učesnice sukoba ipak ostaju obvezane Konvencijom u svojim međusobnim odnosima. One će, pored toga, biti vezane prema spomenutoj strani ako ova izjavi da prihvaća njene odredbe i ona ih tako dugo primjenjuje. Poglavlje VII - O izvršenju Konvencije Članak 23. - Pomoć UNESCO-a 1) Ugovorne strane mogu od Organizacije ujedinjenih naroda za prosvjetu, nauku i kulturu tražiti tehničku pomoć u svrhu organiziranja zaštite svojih spomenika kulture ili radi svakog drugog problema koji je u svezi s primjenom ove Konvencije i njenog Pravilnika za izvršenje. Organizacija će pomoći u granicama svog programa i svojih mogućnosti. 2) Organizacija je ovlaštena, na svoj poticaj, Ugovornim stranama uputiti prijedloge o ovom predmetu. Poglavlje VII - O izvršenju Konvencije Članak 28. - Sankcije Ugovorne strane se obvezuju da će, u okviru svog sistema kaznenog prava, poduzeti sve potrebne mjere da budu progonjena i podvrgnuta kaznenim i disciplinskim sankcijama osobe, bez obzira na narodnost, koje su učinile ili naredile da se povrijedi ova Konvencija. (Navedeni dijelovi Haške Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba preuzeti iz slijedeće publikacije: Brguljan, Vladimir: Međunarodni sistem zaštite kulturnih i prirodnih dobara, ; Zagreb, Beograd, 1985. godine. Navodi su prevedeni sa srpskog na hrvatski jezik.) i »* *.* m Mfe onvencija pred kušnjom savjesti Jednostranom Deklaracijom Savezno Izvršno Vijeće je 20. studenog 1954. godine usvojilo Konvenciju za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, te je Konvenciju 12. siječnja 1955. godine proslijedilo UNESCO-u. Od tada se FNRJ nalazi na popisu zemalja potpisnica Haške konvencije. Šibenik, sv. Jakov U knjizi Vladimira Brguljana nalazi se objašnjenje da se ne radi o pravnom,već o političkom aktu, te obveze iz Deklaracije nisu pravnog, već političkog karaktera. Cijela Deklaracija, a posebno tumačenje u uvodu spomenutog autora, polazi s pozicije zaštite jugoslavenske baštine. Iz takve političke postavke proizlazi, iako zvuči karikirano, da su primjerice šibensku katedralu izgradili jugoslavenski graditelji, te su se stotinama godina u njenim skutima pokoljenja Jugoslavena u tihoj molitvi obraćala Bogu. Danas savezna vojska, kao vjerni sluga sablasne federacije, razara to isto nasljeđe, jer je ono, unatoč svemu, oduvijek bilo najdragocjeniji dokument kulturnog i nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, a samim tim i baština Europe, otvorena cijelome svijetu. Okrutna je priča što neki žele tu baštinu prisvojiti sebi pod okriljem jugoslavenstva. Na žalost, krinka Jugoslavije, iza koje se sramno skrivalo groteskno lice velikosrpske ekspanzije, rasprsnula se na ubojite komade od kojih krvari cijela Hrvatska. U spomenutoj Deklaraciji nalazi se sljedeće opravdanje za zločinačke postupke. Sjedne se strane smještaj i stupanj vidljivosti zaštitnih znakova prepušta ocjeni vojnih vlasti, a s druge strane, u slučaju vojne okupacije, okupacijska sila (u slučaju da je to JNA) držati će se postojećih propisa o zaštiti spomenika kulture, ako se tome izričito ne protive razlozi vojne bezbednosti. Vojska, ovisno o okolnostima i svojoj prosudbi, može staviti znak Haške konvencije na spomenik kulture, ali ako je u pitanju njena bezbednost, vojska taj isti spomenik kulture ima pravo zbrisati s lica zemlje. Tako smo i na području zaštite spomenika kulture uhvaćeni u paklenu zamku Jugoslavije, a u postojećim međunarodnim konvencijama o Hrvatskoj nema ni spomena, kao ni o njenom kulturnom blagu. Uostalom, pravna, odnosno politička Deklaracija FNRJ iz 1954. Zagreb, Gornji grad Gospić, Navještenje blažene djevice Marije godine zamišljena je kao poluga u službi samo jedne, jedine politike. S druge se strane postavlja pitanje da li kršenje Konvencije od strane okupatorskih snaga i sistematsko uništavanje svih oblika kulturnih dobara navedenih u Definiciji spomenika kulture, povlači ikakve posljedice od strane drugih, nezarađenih potpisnica Haške konvencije. S ratom nametnutim Republici Hrvatskoj upoznat je cijeli svijet putem mass-medija.Uzto, upozorenja o razaranjima umjetnina u Hrvatskoj i brojne apele europskim i svjetskim institucijama i odgovornim osobama uputilo je Hrvatsko društvo povjesničara umjetnosti, Ministarstvo kulture, kao i ostala Zadar, Kapetanova kula Osijek, bolnica Kapucinera »*. > Osijek, Pejačevićeva 1 Zadar, Kopnena vrata srodna udruženja, ustanove i pojedinci. Mnogobrojni adresirani odgovorili su pismima potpore i zabrinutosti, na čemu im zahvaljujemo, ali nama to, nažalost, nije dovoljno. Unatoč tome što je interes pojedinih zemalja uistinu velik i konstantan, on ne pruža Hrvatskoj nikakva rješenja. A mi i dalje s pravom očekujemo od međunarodnog sistema zaštite da nas i zaštiti. Možda naša zabluda leži baš u tome. Očito je da nadležne međunarodne institucije ne djeluju samostalno, po zakonima svoje struke, i nemaju odriješene ruke u svom poslu. Činjenica je daje Haška konvencija, kao i Deklaracija FNRJ, politički, a ne pravni akt, te je njena realizacija provediva samo ako je u skladu i ne remeti postojeće političke odnose snaga u svijetu. Sve dok Republika Hrvatska ne bude priznata kao država i ne postane međunarodni subjekt, očito je da nam ova Konvencija neće pomoći. DRAGANA RATKOVIĆ Osijek, zgrada ugostiteljske škole ***; r *»


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026