rf , < .i rt F »fflffi Nedko Solakov u galeriji Marino Cettina posjetiteljici demonstrira svoj umjetnički rad na CD-u Njegove male intervencije, upadice, priče po zidovima ili podovima, rado su viđene na svim važnijim svjetskim manifestacijama i gotovo da nema niti jednog događaja u svijetu suvremene umjetnosti u posljednjih nekoliko godina na koji Nedko Solakov ne bi bio pozvan: Biennale u Sao Paolo, Manifesta u Rotterdamu, Biennale u Istanbulu, Kwangju, bečka Secession, berlinska Bethanienhaus, P.S. 1 u New Yorku, Venecijanski bijenale, a uskoro i izložba After the Wall koju priređuje Moderna Museet u Stockholmu. Jedan je od onih umjetnika koji se na duhovit način bori protiv konvencija u svome zvanju. Postkonceptualni umjetnički govor nerijetko je okrenut samome sebi i uz to je autoironičan Solakov nikad ne dolazi s posve dovršenim projektom. Kao svaki dobar umjetnik snalazi se i prilagođava u zatečenoj situaciji. Ipak, situacija koju je zatekao u Umagu nije bila osobito ohrabrujuća. U prostor galerije koja se nalazi na teniskom stadionu Stella Marris, zbog potreba teniskog turnira, naglo se i nepredviđeno uselila blagajna za prodaju karata. Solakov se nije dao zbuniti. Svojim je radom naprosto uvažio zbrku koja je nastala. Dao mu je vrlo otvoren naziv Evo kako je to izgledalo: dvije fotografije. Jedna u krupnom planu prikazuje poleđinu vunenog pulovera, a na drugoj se nalazi bršljan. Na zidovima Solakov ispisuje tekst, a na stolu je kompjutor s njegovim najnovijim CD-romom pod nazivom The right one (Onaj pravi). Kao stoje moguće pretpostaviti, generalni naziv ovog projekta upućuje na to da zapravo nema naslova. Da zapravo nema ni konteksta. Nekad je postojala neka priča koju je umjetnik možda došao ispričati, ali ona je u zatečenim okolnostima postala pomalo besmislena i jednostavno je iščeznula. Na zidu se moglo pročitati : ...upravo sada, upravo ovdje, TENIS je nadvladao sve slabije... Zato, molim vas, odite malo naprijed i kupite kartu za slavni turnir.... Kada već sve izgleda posve bezizlazno, ostaje nam ipak mogućnost da pozornost usmjerimo na CD-rom. U trodjelnoj duhovitoj priči Solakov nam slikovito dočarava razvijeni model rigidnog umjetničkog sustava i sve apsurde umjetničkoga tržišta. Stvari su uvijek postavljene naglavce i kao što to često u njegovu radu biva, postavlja pitanje koje vole postavljati djeca: Što bi bilo kada bi bilo. Npr. što bi bilo kada bi kolekcionar bio crnac iz nekog afričkoga plemena, koji je opsjednut sakupljanjem djela europskih umjetnika. Dobro znane priče, 1882-95.. tuš, sepija, akvarel na papiru, serija od 25 crteža, 19x28 cm Hodati kroz vodu za sv. je Kristofora bio težak posao, ali moralo se... IVA R. JANKOVIĆ Iz Dobre vijesti, loše vijesti, 1998., kombinirana tehnika, promjenjive dimenzije, Edsvik Konst Kultur, Stockholm, 1998. WAS r St Sv. Pipo, 1998., kombinirana tehnika na drvetu, 60x42x5 cm. Iz Božičnog slavlja, Galerija arsFutura, Zurich, 1998. Photo: Angel Tzvetanov Sakupljač umjetnina, 1992., akvarel, tuš, kolaž na papiru. Collection Lubinus. Photo: Josif Kiraly Kupovao bi, vjerojatno, Picassa za nekoliko kokosa, a Rauschenberga za nekoliko koža antilope. Njegova svekrva, kako bi mu omogućila uspjeh u novom poslu izrađuje vudu lutkice u obliku najpoznatijih europskih kolekcionara, npr. Saachija ili barunice Von Tissen, i potom ih bocka iglicama. Žena mu šije šarene prekrivače i na njima izvezuje potpise poznatih europskih umjetnika. U drugom dijelu priče (Kradljivac umjetnina), lopov koji nečujno krade po velikim svjetskim muzejima snježno je čudovište Yeti, ljubitelj lijepih stvari. U priči Molim Vas, gospodine kustos, duhovi slavnih umjetnika rade zbrku na kuratorovom stolu i međusobno se prepucavaju, jer se postavilo pitanje čije će djelo biti postavljeno na oltaru Besmrtnih. Njegova umjetnost, kao stoje moguće primijetiti vrvi od malih priča, koje u vidu sitnih slova odasvud izviru poput mravljih kolona. U Umagu, umjetnik je predstavio i katalog, malu retrospektivu posljednjih radova. U njemu se izmjenjuju dobre i loše vijesti, svete slike neobičnog patrona, sv. Pipa, koji djeci, umjesto da poklanja, krade božične darove. Sam umjetnik pojavljuje se u neobičnom izdanju, u odjelu u kojem se pokušava prerušiti u pahuljicu snijega. Tu je i mali dijalog između svinje i krokodila koji je nedavno prešao na islam i više ne jede svinjetinu, te još čitava zbirka drugih kratkih priča. Ispričane iz perspektive u kojoj je zemlja ravna ploča, nježno i usputno reflektiraju neke mnogo ozbiljnije, suvremene probleme. Borbu sa svakodnevicom ispunjenom sitnim opsesijama, snovima, mitovima i traumama iz podsvijesti. Ba/kHO ct)o6uienuc CAeg 6AU$10 30-zoguuiHO npekbcBane na o
&s) (tom aimsst t*>i)đy te funrmipMtf smtMrf «**te netakov, artist mđ faru Bontone**, eunum. Tb*s Anoounoemert* postcard «xM«oo was rteoiJed t« be t» ©ffioai pactopaton of Bukpna to the 4gjh Vensce Steonafe The project waa nommMed by Hm? Bu afian M«s!ry of Cutture on 4ih o* May 1999 and wm «ws«tiateSy proposed to the Btennale authortties. Meanwhrte. 8*e Sect m the ofticsa exhtb*on. the agthws &f Amomasmerfl temporantv tost the fcghter tosjch evicteo? on the