Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Lovro Artuković
nieirv

S NASLOVNICE št uj, mogao bih reći cla me boli ]ei ai1 za Muzej suvremene umjetnosti, 1!3 to njih boli za mene. Ali dobro, Muzej oj1 trebao teoretski biti mjesto gdje bi glavne jilnice suvremene likovne scene mogle koncentrirano djelovati talcp da neke stvari napokon udu u svijest ljudima, i teka se, pkaže ono sto imaju, i to će za pč biti suoer. se, i ** f .,,:,V; :. v anas netko izazvao pažnju svojim slikarstvom, trebao bi jj /raški dobar slikar. Ne znam tko je prvi izgovorio ovu niču, no međutim, ona je često bila službenom parolom likovnih kritičara upravo ovog posljednjeg desetljeća tekućeg milenija, a vjerojatno niti u sljedećem neće baš tako brzo postati otrcanom. Ne radi se tek o pukoj retorici već o i više nego jasnoj činjenici da slikarstvo u srazu s vizualno izražajnijim i tehnološki progresivnijim umjetničkim diskursima danas nema nikakve šanse da i dalje dominira povijesnom inherencijom umjetničkog stvaranja i vizualnog mišljenja. Pretvorivši se u tek jedan od segmenata miroljubive koegzistencije raznovrsnih medijskih inačica, slikarstvo je u posljednje vrijeme do te mjere minorizirano da ono danas uglavnom funkcionira kao oblik opažajne tjelovjeGORAN žbe. Tijekom trajanja avangardi u ovom stoljeću, slikarstvo se toliko iscrpilo, da tijekom 60-ih i 70-ih gotovo da nije niti postojalo. Tek ga je poticajno razdoblje postmoderne iznova osvježilo, vratilo mu nadu kroz globalni nastup Nove slike. Zahvaljujući ovom iskustvenom poticaju od prije dvadesetak i više godina, slikarski medij se i danas uspješno održava na životu, neprestano se referirajući na postojeće i BLAGUS dovršene koncepte koji bi valjda trebali argumentirano opravdavati njegovu daljnju egzistenciju. Preusiljenim sintagmama terminološki se pokušava kreirati prostor vlastite slobode, te je nešto neo neo geo, te je drugo neo neo enformel, te je treće neo neo pop itd. I eto nesporazuma, i eto kompromitirajućeg materijala za medij slikarstva! I eto gomile slikara koji, ne snalazeći se na ovom skliskom S NASLOVNICE terenu terminoloških odrednica, a koje si olako i često sami priskrbljuju, upadaju u ponor vlastitih ambicija. Slikaju povijest da bi se, misle oni, našli u budućnosti. Lovro Artuković je, kako će se vidjeti iz ovog razgovora, posve oslobođen pretjeranih razmišljanja o potrebi povijesnog kontinuiranja svog slikarskog djelovanja. Štoviše, nije se uspio nagovoriti da sam determinira svoj opus, je li to što radi pop slikarstvo ili nešto drugo. Lovro Artuković, dakle, nije pristao da mu se određuje pozicija, da ga se dovodi u kontekst različitih izama, deja vu koncepata, pa čak niti pojedinačnih žanrova. Lovro Artuković time je pokazao i verbalno dokazao daje ponajprije slikar kojeg ne zanimaju nikakvi miljei niti povijesni recepti za slikanje dobre slike. On dobru sliku zna napraviti posve sam, ne parodirajući naslijeđe, ne trošivši se u već zamornoj interpretaciji postojećeg i ne opterećujući se epitetima i kontekstima u koje su ga povremeno drugi znali stavljati. Lovro Artuković time nedvojbeno potvrđuje svoju samostalnost u promišljanju vlastita umjetničkog djela stoje i osnovni preduvjet za postizanje njegove kvalitete i relevantnosti pri opticaju svekolikih umjetničkih ideja i sadržaja suvremenog doba. Stoga, ako se sada napokon želimo nadovezati na početak ovog teksta, treba jasno reći: Lovro Artuković je vraški dobar slikar! Razvijajući svoj stil na osnovi ikonografije urbane civilizacije i temeljeći svoj izraz na figuraciji najčešće autobiografskog predznaka, gotovo nikada ne odstupavši od nje, Artuković je ispunio dva osnovna preduvjeta da ga se smatra dobrim slikarom. Prvo, oslobođen je bilo kakvog epigonstva, drugo, prezreo je svaki oblik apstraktnog eksperimenta, shvativši da je pojavom virtualne stvarnosti, on postao posve besmislenim. Međutim, ono najvažnije i ono stoje specifično samo za slikarstvo Lovre Artukovića, je njegov uspjeh na području same materičnosti slike, na njenoj višeslojnosti i kompozicijskoj dijalektici koja posve ravnopravno parira najsuvremenijem tehnološkom okružju - videu, filmu i računalnoj grafici. Artukovićeva slika nikada ne miruje, ona je dinamična i paradigmatski - Artukovićeva slika u sebi interdisciplinarno i na sasvim originalan način inkorporira sva umjetnikova prethodna vizualna i mentalna iskustva, njegove fascinacije viđenim, doživljenim i spoznatim. Slikar naprosto vraća dug onim medijima čiji je modificirani diskurs iskoristio za oživljavanje vlastite slikane slike. Artuković je na taj način uspješno izbjegao slikarstvo općih mjesta, stekao prepoznatljivu autonomiju vlastita stvaralaštva i nedvojbeno najavio mogućnost opstanka kvalitetnog slikarstva i tijekom sljedećih tisuću godina. Žrtva Abrahamova, 1986., ulje na jutenom platnu, 107x127 cm Snimio: Boris Cvjetanović sa Silbe, 1997., ulje na platnu, 195x135 Snimio: Damir Fabijanić Šumski prizor ko stvoren za priču, 1996., ulje na platnu, 195x145 cm Snimio: Luka S NASLOVNICE ;.«:;::;::S« : ;: Dolazi nevera, 1998., ulje na platnu, 80x136 cm Lice s pomakom/Poljubac, 1993., ulje na platnu, 195x135 Snimo: Stanko Herceg I M mlad si postaodoceMonHaTta V§b


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026