Image
Cijena: € 1,33

ostalo
PAROMLIN - MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI

AKCIJE Akcija Paromlin kao Muzej suvremene umjetnosti potakla nas je da boljim informiranjem studenata o samoj akciji i stadiju u kojem se ona sada nalazi, damo svoj doprinos kulturnoj sutrašnjici grada Zagreba. Razmišljanja, pa čak i određene akcije za izgradnju MSU (Muzej Suvremene umjetnosti) u Zagrebu počele su već sedamdesetih godina, kada su napravljeni i prvi projekti (čiji su autori Vjenceslav Richter i Grujo Golijanin). Unatoč uvrštavanju izgradnje MSU u srednjoročne planove Muzej još uvijek nije sagrađen, tako da je Zagreb jedan od rijetkih kulturnih centara u Jugoslaviji koji još nema odgovarajući MSU. Potreba za novom zgradom i većim prostorom proizlazi iz činjenice da Galerije grada Zagreba (MSU) od svog osnutka i već preko 35 godina postojanja nisu dobile pogodni prostor za stalni smještaj fundusa i djelatnosti, već se njihove pojedine djelatnosti obavljaju na četiri lokacije, u vrlo starim i fizički dotrajalim zgradama; zapravo u prostorijama preuređenih stanova, koje je nemoguće funkcionalno osposobiti u galerijsku i muzejsku djelatnost. O povijesti borbe MSU da dobije prostor dostojan svoga značaja, popričali smo s v. d. direktorom MSU Davorom Matičevićem, čovjekom kojemu je ne samo moralna, već i profesionalna dužnost od početka ove godine nametnula obavezu stjegonoše u toj borbi. Akcija Paromlin-MSU krenula je početkom ove godine. Natječaj koji je u Vjesniku prosinca 1990. god. objavio Grad, a kojim je pod parolom tržišne orjentacije želio rasprodati zemljište na kojem je kompleks Paromlina, natjerao nas je da se ažuriramo i da nešto, što su pojedinačne pripreme u fragmentima, pretvorimo u jedno jezgrovito djelovanje. Sam je natječaj bio pravno nepravni čin. Da bi bio opravdan trebao je biti objavljen nakon stavljanja PUP-a na javnu raspravu, eventualno čak i nakon usvajanja ovakvog ili nekakvog izmjenjenog PUP-a. Međutim, ponekad se pravi natječaj da bi se vidjelo postoji li uopće zanimanje tržišta. Srećom, pokazalo se ono o čemu se ne govori ali se indikativno šuti; da se zapravo nije dogodilo ništa ozbiljno, odnosno da nema kupaca koji bi bili voljni u cijeni kvadratnog metra platiti izgradnju nove zgrade, rušenje postojećeg Paromlina i reguliranje terena. No, da se vratimo na povijest cijele borbe za novi MSU. U početku nam je bilo predlagano da se borimo za neke druge lokacije, npr. Vilu Zagorje, što je bilo dosta konkretno, zatim su bila u igri dva ili barem jedno krilo Mimare, s idejom da bi u sjeverno krilo išla Moderna galerija, a u južno krilo mi. Postojao je i prijedlog da se ta zgrada (Gimnazija na Roosweltovu trgu) zatvori s drugim slovom U, i onda manje ponude kao Muzej revolucije i, konačno, parcela na Savi (između kockice bivšeg CK i RTV-a) koja je neizgrađena i utoliko povoljna, ali najudaljenija lokacija od centra. 1985. kada smo radili na prezentaciji naše kolekcije u Jezuitskom samostanu, ideja o Paromlinu je dosta određeno definirana. Definirana je ona još i prije i tu ne smijem preskočiti prof. Josipa Stošića, od koga je ta ideja najvjerojatnije potekla. Ima onih koji tvrde daje i pokojna Antoneta Pasinović u tome imala udjela. U svakom slučaju Pepi je najviše doprinio formiranju atmosfere i prepoznavanju opravdanosti takvog zahtjeva. Neki su ljudi mislili da je naša motiviranost za Paromlin nastala poslije požara (u ožujku 1988.). Bilo je crnog humora kad su komentirali da bi uređenje objekta za novu namjenu prije požara puno koštalo i daje na neki način ono što se desilo sreća. To je besmislica. Nama je požar došao kao nešto što smo prepoznali kao svoju smanjenu šansu, zato jer svako oštećenje vidimo kao osiromašenje. Nama je bilo stalo do onakve strukture glavne zgrade kakva je bila prije požara. Pojavljivanjem PUP-a na javnoj raspravi dana je podloga vašem Prigovoru Gradskoj skupštini. Kako je na to reagirao grad? Grad je suzdržan, dok je pripremanje Ministarstva prosvjete i kulture za naš prijedlog puno afirmacija. Prvi je problem sagledao pomoćnik ministra dr. SLOBODAN PROSPEROV NOVAK; zatim gosp. ŠKRABALO, i sam ministar dr. PAVLETIC. Gospođa mr. GIRARDI-JURKIĆ seje uključila čim je preuzela dužnost pomoćnika ministra. Dakle, cijela akcija ima jaku podršku Ministarstva prosvjete i kulture, Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Gradskog sekretarijata za obrazovanje, kulturu i znanost, Muzejskog savjeta Hrvatske te brojnih drugih tijela i pojedinih stručnjaka. Teoretski akcija nema zapreke, no zbog neugodnih iskustava i dalje smo oprezni, sve dok se stvari ne riješe povoljno. PUP je predviđao rušenje Paromlinskog kompleksa, no zbog velikog broja prigovora taj se prijedlog sad preispituje. Vodi se računa i o zakonskoj obavezi čuvanja spomenika ali to više ne prati naša kritika i press. Novinari se bave jeftinim aferama i efemernim događajima te svakodnevnom politikom. U isto vrijeme vrše se arhitektonsko-urbanističke transformacije grada o kojima se jedva išta čuje. Tako je bilo s Paromlinom, tako je sada sa sjevernom stranom donje Vlaške ulice gdje su ugrožene jednokatnice (devetnaesto st.), koje su odredile purgerski karakter Zagreba, u ime zagušenosti stare jezgre višekatnicama. Jedna od malobrojnih institucija čije odluke ne idu u prilog akciji Paromlin-MSU je Regionalni zavod za zaštitu spomenika. Naime, taj se Zavod objektom Paromlin počeo baviti 1980. 14. ožujka te godine donosi rješenje o preventivnoj zaštiti zagrebačkog Paromlina, i predlaže njegovu namjenu (Dom radničkog pokreta i revolucije u Zagrebu). Krajem 1985. god. Zavod izrađuje konzervatorsko-urbanističku dokumentaciju za PUP Trga revolucionara (koji obuhvača i kompleks Paromlina), te daje smjernice za buduće intervencije na prostoru i povjesnoj strukturi Trga. Nakon požara u zgradi mlina 8. ožujka 1988. godine Građevinski institut izrađuje Studiju o upotrebljivosti zidova objektaParomlin i Idejni projekt osiguranja zidova. Na zahtjev Žitokombinata (vlasnika Paromlina), a na temelju priložene citirane dokumentacije Građevinskog instituta, Zavod izdaje 15. lipnja 1990. dozvolu za rušenje objekta mlina. U obrazloženju rješenja utvrđeno je da će se uvjeti za izgradnju novog objekta ustanoviti naknadno. U dopisu koji je ovaj Zavod 25. III 1991. god. uputio Galerijama grada Zagreba piše da spornim rješenjem o rušenju Zavod nije dozvolio rušenje kompleksa Paromlina u cjelini, niti je doneseno Rješenje o prestanku svojstva spomenika kulture tog kompleksa. Dopis završava zaključkom: ...bez obzira na visok stupanj nastalih oštećenja na zgradi mlina, smatramo nužnim i opravdanim ponovno uspostavljanje spomeničkih elemenata uništenih požarom, odgovarajućim konzervatorskim metodama restitucije i faksimila. Gospodine Matičeviću, kako vi tumačite stav Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika? Promjene mišljenja koje su se na temi Paromlina događale posljednjeg desetljeća ne može prihvatiti ničiji strogi stav o urbanoj kulturi. U zaštiti takva stajališta ranije nisu postojala. Premda su opće poznate devastacije Jezuitskog samostana ili Salone i Visa dio te prošlosti - one su krivnja političara u Ministarstvu a ne zaštitara. No, općim padom kriterija i struka je izgubila dignitet. Danas ljudi iz Ministarstva kao i sa drugih viših funkcija, a pogotovo Republički zavod za zaštitu spomenika, prepoznaju potrebu i značenje očuvanja kompleksa Paromlina. Ali Gradski zavod za zaštitu spomenika koji nasljeđuje nesporazume iz Regionalnog zavoda (odakle je djelom i regrutiran) kao da ne razlikuje važno od nevažnog. Vjerujem da bi svima trebalo biti jasno da objekti prepoznati kao spomenici, čak i kad administrativno nisu zaštićeni, obavezuju generacije na njihovo održavanje i zaštitu. Veličina paromlinskog kompleksa i lokacija podjednako je važna kao i tip inženjerske gradnje kojom je formiran, a povoljna prenamjena u muzejsko-izložbene prostore (sličnih brojnih uzora ima u sredinama civiliziranijim od naše) kakvi Zagrebu i Hrvatskoj nedostaju - tako su jaki razlozi da ne bi smjelo biti dileme da li obnavljati taj IV*. 1 *f V ~? c= fflffipl Mi A IMiiillUl!ii I objekt da je i čitav izgorio. Nažalost još uvjek se pokušava kalkulirati; da obnova prema starom predlošku neće biti prihvatljiva za protupožarnu zaštitu i slično, te se zaključuje ako faksimil nije apsolutno proveden onda i nije potreban. Zaista začuđuje da od zaštitara dolazi takav suicidalan potez. Da smo imali mogućnosti ući u kompleks prije požara također bi bile nužne neke preinake. Nasuprot promjenama u Jezuitskom samostanu, ovdje nasljeđena struktura ide u prilog novoj namjeni. Važno je sačuvati doseg ove sredine u izgradnji ogromnog sistema metalne prostorne rešetke koja dopušta ispune prema potrebi i u tom smislu je takva arhitektura izuzetno suvremena. Kompletiranjem spomeničkog kompleksa uspostavit će se funkcioniranje muzeja, a funkcioniranje zgrade i zbirke pomaže funkcioniranju novog trga. Takvo trojstvo svatko razuman mora podržati. Osim pismenog prigovora MSU-a na PUP novog središnjeg gradskog trga (prigovor se odnosi na tretiranje istočnog dijela Središnjeg trga u Provedbenom planu) i pismenog zahtjeva za Paromlin-MSU, doznali smo da je radi lakšeg tumačenja vaše zamisli izrađena i skica budućeg MSU. Molim vas recite nam nešto o tom projektu. Za izradu idejnog projekta angažiran je arhitekt IVAN CRNKOVIĆ, kao osoba koja može ponjeti pravu ideju i misliti plastički najbliže onom stoje naša teoretska vizija. Od njega je zatraženo da odgovori idejnim projektom na specifične uvjete, poštujući temeljnu pretpostavku da ova arhitektura odgovara namjeni izlaganja muzejsko-galerijske građe. Prvi uvjet: respektiranje zatečenog stanja i potrebe čuvanja spomenika kulture u kompleksu Paromlin. Arhitekt je ostavio kompleks vidljivim prema centru grada (glavnom fasadom mlina), prema Trnjanskoj ulici i prema novom trgu, a na stranu današnjeg dvorišta postavio je stakleni zid, točnije zgradu koja sadrži sve instalacije i komunikacije potrebne za funkcioniranje muzeja. Time je postignuto ne samo maksimalno prezentiranje zgrade i njeno očuvanje izdvajanjem instalacija i komunikacija, nego je postignut i paspartu kojim se potencira prisustvo prema gradskom centru. Prema novom trgu se uspostavlja prisustvo zgrade, vidljivo kroz transparentni stakleni zid, ali se postiže i njena interpretacija jer ta fasada kao dvorišna traži obradu - a instalacije unutar sendviča ili media woll omogućavaju da se stvori dobar i mekani spoj starog s novim. Drugi uvjet: respektiranje uspostavljanja novog gradskog trga: a) prostorom, b) sadržajem, c) drugim uvjetima. Treći uvjet: respektiranje potreba MSU i drugih likovnih službi prema standardima za izgradnju muzeja i specifičnim potrebama ove institucije. Ne bih opisivao cijelo rješenje jer su razrade i promjene moguće, no mogu slobodno reći da se ovaj idejni projekt uspostavlja kao značajan prilog zagrebačkoj arhitekturi. On je ujedno i zanimljiv pomak u organizaciji muzeja kao i kreativni zahvat u čuvanju i interpretiranju arhitektonske baštine. Projekt MSU zaslužuje i internacionalni natječaj na koji bi bila, pomoću nekih veza u svijetu, pozvana najjača imena arhitekture. Nećemo možda dobiti Sterlinga, ali postoji šansa za Busmana koji je radio kelnski muzej i koji bi možda sjedio u žiriju i pomagao svojim iskustvom. Takva razmišljanja su realna i MSU zaslužuje barem jugoslavenski natječaj. No slobodan sam već sad upozoriti da Crnkovićev projekt odaje genijalnost talentiranog radikalca. Fasadu prema trgu, specifični sadržaji foruma ili unutrašnjeg trga dvorišta bili bi u njegovom projektu u svrsi zaštite. Mislim da je to jedan izuzetan potez. Tu počinje naše pravo na obranu njegove ideje za moguću realizaciju. Recite nam na kraju kako cijela akcija stoji trenutačno? Ja sam prije nekoliko dana bio kod N. Gamulina koji radi na mogućim arhitektonskim solucijama što ekonomičnijeg iskorištavanja okolnog prostora. Građevinski institut će vršiti još jednu ekspertizu stanja zgrade, a nadam se i cijelog kompleksa. To je ono što se događa trenutačno. Mogu reći da se akcija odvija povoljno. Ministarstvo je za, a grad postaje pomalo provjeravajući razboritost pred odluku. Činjenica da jedna nova vlast mora nuditi i realizirati nove programe u kulturi nešto je stoje obavezna komponenta vremena, a ne naša sretna okolnost. Hvala vam na iscrpnim odgovorima.Molim i drugi put. Razgovarao i priredio: Zdravko Mihočinec


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026