Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Matko Trebotić
Lebdenje na razdjelnici

LIKOVNI POGLEDI Tragovi XXVII, 1994., kombinirana tehnika na platnu, 43,5x43,5 cm Ono stoje mnogim umjetnicima još uvijek samo nedosanjani san, Matku Trbotiću uspijeva ostvariti već po treći put. Naime, nedavno mu je objelodanjena već treća raskošna monografija, koja ovaj put zaokružuje njegovo stvaralaštvo iz razdoblja proteklog desetljeća. Međutim, nije ova knjiga (radi se zapravo o dva paralelna izdanja, jedno na hrvatskom i engleskom, a drugo na njemačkom jeziku) zanimljiva samo po tome što daje precizan uvid u recentna Trebotićeva djela, već i stoga što kompletan njegov opus revalorizira na jedan drugačiji način od onoga na koji GORAN BLAGUS zaključi kako se kod Trebotićeva djela radi istovremeno i o atmosferskom lebdenju i zemaljskoj težini. To znači daje djelo ovoga stvaraoca ponajmanje utemeljeno na perceptivnoj doživljajnosti svijeta, jer se u mnogo većoj mjeri ovdje radi o pokušaju stvarnog proniknuća u bit prirode i samo postojanje čovjeka. Izbjegnuta su sva ranija tumačenja kako je ovdje riječ o pejzažnom mimezisu i isključivoj prostornoj metafori Dalmacije, lako, razumije se, sve te odlike i dalje mogu stajati, u slučaju ovog djela radi se, zapravo, o hipersenzibilnoj stopljenosti umjetnika s ambijentom svog stvaranja koje i rezultira tako komsmo naviknuti. Matka Trebotića više nipošto ne možemo određivati samo kao slikara nego ga odsad trebamo promatrati kao jednu složenu umjetničku ličnost koja svoj izraz traži i oblikuje na više različitih, rekli bismo medijskih, razina, naročito onim konceptualne prirode. Stoga nimalo nije slučajno daje glavni tekst u knjizi napisao Nijemac Franz Joseph van der Grinten, jedan od najboljih poznavatelja djela Josepha Beuvsa. Upravo bliskosti u iskustvima između Matka Trebotića i spomenutog umjetnika, navele su van der Grintena da s lakoćom i velikim razumijevanjem pronikne u djelo našeg umjetnika te da najednom mjestu u svom tekstu J s U X pleksnim i slojevitim nabojem u kojemu, zahvaljujući upravo takvim specifičnostima spoznavanja karaktera života, osjećamo svu stratigrafsku puninu univerzuma. Sve to, dakako, daje povod i ostalim likovnim kritičarima da se otvore prema ovome djelu na jedan nov i drugačiji način, te da pokušaju proširiti saznanja o ovoj umjetnosti na što precizniji način. Međutim, kako je razlog ovog razgovora više prigodnog karaktera radi izlaska spomenute/ih knjige/a, ostavit ćemo podrobniju analizu Trebotićeva djela za neki budući opširniji tekst. No, prije samog razgovora spomenimo još da su izdavači monografije Muzejsko-galerijski centar i AGM iz Zagreba, dok su urednici iste Jasminka Prizmić i Bože Čović. Važno je reći da se u hrvatsko-engleskom izdanju knjige nalazi još i tekst Feđe Vukića, dok je u njemačkom izdanju samo tekst van der Grintena. *** Prije nekoliko tjedana iz tiska je izašla Vaša najnovija monografija koja ima nekoliko autora, ali tiskana je i kao dvojezično izdanje, u dvije zasebne knjige. Postoje li pri tome možda posebni razlozi za ovakav nesvakidašnji izdavački pothvat? Zanimljivo je da izdanje takvog tipa knjige nazivate nesvakidašnjim pothvatom. Možda imate i pravo barem što s tiče izdanja u Hrvatskoj! U svijetu je tako nešto uobičajeno, zato mislim da bi ovaj primjer prezentiranja monografije Trebotić trebao biti putokaz i drugim knjigama hrvatskih autora da izađemo iz geta jezika malih naroda i da bar jedno izdanje bude na nekom svjetskom jeziku, i to autora koji izvorno piše tim jezikom, kao stoje u mom slučaju bio tekst F. J. van der Grintena. Ponavljam, ne prijevod sa hrvatskog jezika hrvatskog autora, već autentičan tekst stranog autora koji bi trebao biti vizit karta, ili bolje putovnica naše suvremene likovne umjetnosti u svijet. Prigodom promocije knjige prikazan je i duži dokumentarni filmski zapis o Vašem radu. Da li se producenti filma, ali i Vi osobno nadate da bi on mogao pridonijeti kulturnom predstavljanju naše domovine na nekoj međunarodnoj kulturnoj manifestaciji, i postoje li za to možda već sada kakve vidljive mogućnosti? LIKOVNI POGLEDI Svakako je sreća kad jednu ovakvu knjigu prati zapis živih slika autora senzibiliteta jednog Ede Galica. Sigurno je da producent filma Hrvatska televizija ima svoje puteve i namjere plasmana filma, bilo prikazivanjem u redovitom programu u jednom atraktivnom terminu kao i na televizijskim festivalima žanra art filma. A jedno je sigurno izvjesno, da će moje buduće izložbe pratiti pokretna slika filma kao komplementarna dopuna galerijskim izlošcima. Evo upravo dok ovaj broj Konture ugleda svjetlo dana, film E. Galica pratit će moju samostalnu izložbu u dalekom i hladnom Punta Arenasu u Čileu, u sklopu projekta I. Zidića i Moderne galerije Nuevo arte de Croacia na južnoameričkom kontinentu. Imam osjećaj da podosta sami investirate u promociju vlastite umjetnosti, kako materijalno tako glede potrošenog vremena, što je u svijetu inače uobičajeni posao galerista i menadžera. Smeta li Vam nedostatak ljudi slična profila u našoj kulturnoj politici, ili ste se na takvo stanje već navikli jer ste postali svijesni da se hrvatski umjetnik za sudbinu vlastite umjetnosti treba sam pobrinuti? Nažalost, u nas je takva situacija da su bez osobnog angažiranja umjetnika teški pomaci naprijed. Vrlo je mali broj promotora suvremene likovne umjetnosti a i ti su vezani uglavnom za institucije muzeja i zbirki, tako da se posao privatnih galerista /uz časne malobrojne iznimke/ svodi u velikoj većini na vješanje bofl robe na zidove prostora zvanih umjetničke galerije. Čak i gore spomenuti malobrojni galeristi koji se s ljubavlju i znanjem daju na taj posao udaraju glavom o zatvorena vrata malograđanskog ukusa većeg dijela takozvane likovne publike, ili bolje rečeno potencijalnih kupaca. Ali trebamo biti i objektivni i reći kako je Hrvatska mala i siromašna zemlja da bi omogućila sustavni i dinamični život privatnih galerija. Upravo u tom kontekstu male zemlje i uskog likovnog tržišta bili bi nam potrebni galeristi-menadžeri s dobrim poslovnim vezama sa svojim partnerima u svijetu, jer ta suradnja sigurno bi dala plodove pogotovo stoga što suvremena hrvatska umjetnost ima što ponuditi svijetu. lako ste primarno slikar, Vaši izleti u druge medije (skulpturu i instalaciju) više se ne odigravaju sporadično već postaju ozbiljnim kontinuumom Vašeg umjetničkog prosedea. Ide li to možda Matko Trebotić k nekoj cjelovitoj integraciji vlastitih likovnih nastojanja? Ja sam često u ranijim razgovorima za medije naglašavao kako se ne volim nazivati slikarom jer ja to nisam ni školovanjem ni mojim likovnim interesima. Možda bi tu za mene bila najtočnija formulacija Feđe Vukića, jednog od pisaca moje monografije, kad piše: Onaj lik tradicionalnog slikara i moderog šamana kao da se stapaju u jedno tijelo... To tijelo-djelo daje legitimitet mom javnom djelovanju, tom kontrastu bogatstva kolorita slike u kontrastu sa minimalizmom i askezom mojih prostornih intervencija ogoljenih do golog znaka. Mislim da se taj ritam slikara i modernog šamana jako dobro može pratiti u mojoj najnovijoj monografiji koja pomiruje, površno gledano, tako proturječne stvari. Ona im daje legitimitet u njihovom desetgodišnjem putu od podzemlja Dioklecijanovih podruma, preko zgarišta, Vukovara, Škabrnje, Zadra, Šibenika... do oplovljenja mora sa zadnjom mojom mobilnom instalacijom nastalom na žalu podno Marjana. Jedan od pisaca tekstova u Vašoj posljednjoj monografiji je i Franz Joseph van der Grinten, direktor novog Muzeja Josepha Beuvsa u Njemačkoj, s čijeg ste se otvaranja upravo i Vi nedavno vratili. Kako je došlo do suradnje sa spomenutim kritičarem i u kojem će se ona obliku dalje nastaviti? Tragovi XII, 1995., kombinirana tehnika na platnu, 61x50 cm Da, moj prijatelj Franz Joseph van der Grinten jedan je od pisaca hrvatske monografije, a jedini pisac i nositelj projekta Njemačke. Mislim daje to bila moja sreća daje ime tog piza (težine) u suvremenoj likovnoj umjetnosti pisalo tekst 0 mojoj umjetnosti. On i njegov brat Hans nedavno su dobili muzej za svoje zbirke europske umjetnosti 19. i 20. stoljeća, s naglaskom na Zbirci Josepha Beuvsa i njegovog arhiva. Zbirka je udomljena u dvorcu Movland koji je financirala država sa 65 milijuna DEM. Sama zbirka procijenjena je na 250 milijuna maraka vrijednosti. Imao sam čast da nedavno prisustvujem svečanom otvorenju Muzeja, gdje među ostalima visi jedan moj veliki format iz serije Tragovi. Naša će se suradnja nastaviti promocijom monografije Trebotić ove jeseni s pratećom izložbom. Istovremeno moji mali formati radova na papiru bit će izloženi u Galeriji Swetez u Dusseldorfu, u galeriji čovjeka koji me prigodom jedne izložbe J. Beuvsa uoznao sa F.J. van der Grintenom. Tako se krug zatvara, da bi se s marom i nadom otvarali drugi krugovi, veći i širi... Možemo li uskoro očekivati i Vašu novu zagrebačku izložbu? Kako se vidi iz prethodnih odgovora, malo je vremena ostalo za izložbu u Zagrebu. Ali ako dođe prava ponuda, rado bih izložio najnovije radove koji su nastali nakon moje velike izložbe u Modernoj galeriji na prijelazu iz 1994. u 1995. godinu. Ti radovi nisu još nigdje izlagani...Pustimo sve vremenu 1 želji druge strane! Možda od svega nešto i bude. Opet Križ, im., mobilna instalacija, drvo, gaza, polikolor, voda msm


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026