Image
Cijena: € 1,33

ostalo
Željko Jerman
Ostaviti trag

Rođen 1949. godine u Zagrebu, prekida redovno školovanje u trećem razredu gimnazije, te u narednih pet godina svira gitaru u rock bandu. Godine 1968. završio tečaj za fotografiju, naredne godine položio ispit za vođenje samostalne fotografske radnje koju i otvara 1970. u svojoj kući u Voćarskoj 5, s laboratorijem u bivšoj bakinoj smočnici. Postoje foto-studio (pod nazivom Blow up) ubrzo propao, razabravši kako mu nije dano živjeti i raditi na način profesionalnog (zanatskog) fotografa, usredotočio se na dublje slojeve medija fotografije, iskoračuje izvan dviju temeljnih odrednica na kojima počiva povijesni uspjeh fotografije, pa i one umjetničke: mogućnost beskonačnog umnažanja i tehnički perfekcionizam. Kao dvadesetogodišnjak zaključio je da nema smisla raditi nikakve normalne fotografije, nema smisla biti normalan u malograđanskom smislu. Četvrt stoljeća života i rada s reputacijom alternativnog umjetnika, marginalca, postkonceptualca i fotografskog desperadosa rezultiralo je, između ostalog, krnjom retrospektivom (krnjom, jer nisu obuhvaćene akcije i performancei) njegova Kemijskog slikarstva u Modernoj galeriji u Zagrebu. Ovaj je razgovor (srećom zabilježen) obavljen u studenom godine 1995., u jeku intenzivnog kursa razumijevanja i budućeg tumačenja ovog nesvakidašnjeg opusa u katalogu izložbe od strane pisca ovih redaka, te može poslužiti kao dragocjeno dopunsko štivo u mekšem pristupu i pozitivnijem stavu spram Jermanova fotografskog, kreativnog rada, bez upotrebe kamere. *** U vašim ranim fotografijama sadržaji se najčešće odnose na fenomen smrti. Groblja, pogrebi, križevi. Čak i u nazivu danas slavnog rada Krepaj fotografijo operira se pojmom smrti. S teškoćom i nelagodom vraćam se u taj crni i mračni film. Bilo je to doba u kojem sam bio na rubu samouništenja, lako mi se danas te fotografije mogu činiti naivnima, za dvadesetogodišnjaka one su bile dijalog s ponorom smrti. Prije desetak godinamisleći da se još uvijek bavim istim temama - Ivan Lesiak mi je s užasom govorio da se izbavim iz tog mračnog pogleda na svijet (koji je pun ljepota), jer da ću ako tako nastavim završiti samoubojstvom. Danas razumijem njegove riječi, shvaćam da nije pretjerivao, da bih - da sam nastavio - doista završilo kobno. Spasilo me je elementarno slikarstvo koje se u mome radu javilo posve spontano, jer o samom trendu nisam imao pojma. Uočio sam nešto kasnije da se u svijetu uveliko radi na način kako smo to pokušavali raditi Demur i ja. To je donijelo olakšanje. Moj interes za medij pojačao je moj interes za tu vrstu umjetnosti. Nema više teških sadržaja, čovjek se baca na sam medij, na suštinu medija. Nastali su fosgrafi (grč. fos, fotos=svjetlo, grafo=pišem - op.) kao jedini sadržaji ispisani kemikalijama na fotopapiru. To je bit fotografije iskazane na elementaran način. Svjetlo, fotopapir i ispisana riječ FOS GRAFO. Zatim ELEMENTARNA FOTOGRAFIJA ispisana na roli papira od 10 m. Potom čisto povlačenje linija, te ispisi HOĆU RADITI, MORAM RADITI itd. Ili ispis datuma. Počelo je s 5.9.1975. Izvukao sam foto rolu i samo ispisao 5.9.1975. Demur se vratio s mora i kad je vidio Fm* 41985, fotokemikalije, fotopapr, 137x133 cm fa


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026