Image
Cijena: € 1,33

osvrt
Likovna umjetnost iz perspektive Donalda Trumpa

MARIJANA BOCKOVAC-DROŽĐEK

 

Ne mogu se ovdje ne prisjetiti izjave Andyja Warhola, koju Donald Trump barem jednom godišnje stavi na Twitter: „Zarađivanje novca je umjetnost, rad je umjetnost i dobar biznis je najbolja umjetnost!“ I od ovog citata Trump je napravio svoju verziju:„Biti dobar u biznisu je najfascinantnija vrsta umjetnosti!“

 

 

PREDSJEDNIK SAD-A DONALD TRUMP je u posljednje vrijeme redovito prisutan na aukcijama umjetnina, ali ne kao kupac, već kao autor! Njegove skice njujorkškog skylinea, brzopotezno nanesene na papir, u ponudi su naravno kao kuriozitet. Jedna od njih prodana je prošle godine kod Nate D. Sanders Auctions u Los Angelesu za 29 000 dolara. Druga, u tehnici crnog flomastera, predstavlja Empire State Building i prodana je također 2017. za 16 000 dolara u aukcijskoj kući Julien’s u Los Angelesu. Crtež je napravljen 1995. na Floridi za aukciju u dobrotvorne svrhe, kada je postigao cijenu nižu od 100 dolara! Ista aukcijska kuća može se pohvaliti prodajom Oskara koji je dobio Orson Welles za legendarni film Gradanin Kane za 861 000 dolara, Einsteinovog pisma o progonu Židova iz 1939. za 14 000 dolara i haljine u kojoj je Marilyn Monroe pjevala Happy Birthday Mr.President Johnu Kenndeyju za 4,8 milijuna dolara.

RAZNI OBJEKTI vezani za Donalda Trumpa i njegovu suprugu Melaniu su njegovim dolaskom na mjesto predsjednika SAD-a sve češće prisutni u aukcijskim kućama. Nedavno se na aukciji pojavila i bijela ružica sa njihove svadbene torte, koju su gosti dobili na poklon umjesto komadića originalne torte. Torta je, naime, bila toliko velika da je iznutra bila isprepletena žicom kako bi mogla stajati uspravno, što ju je učinilo nejestivom! Početna ponuda za ružicu bila je 250 dolara, a prodana je za 2240 dolara. I Trumpova oprema za golf je prodana na aukciji za oko 30 000 dolara.

U PRIVATNOM ŽIVOTU Trump tu i tamo kupi umjetničko djelo, no nema pritom dobre savjetnike i ne obilazi muzeje. Prilikom jednog intervjua hvalio se „Renoirom“ u svom privatnom avionu („Ova slika vrijedi 10 miljuna dolara!“). Za istu sliku je direktor muzeja u Chicagu (Art Institute) izjavio: „Sretan sam da imamo original u muzeju.“

U ULOZI PREDSJEDNIKA SAD-a Trump bi mogao podržati umjetnost i kulturu, ali on, čini se, radi upravo suprotno! Sredstva nacionalnog fonda za umjetnost (National Endowsment for the Arts), koji od države dobiva 148 milijuna dolara godišnje (što je samo 0, 004% ukupnog državnog budžeta), vjerojatno će umanjiti za 80%! Ovo je prvi put da jedan američki predsjednik toliko želi srezati subvenciju NEA, od njenog osnutka 1965. godine. Prilikom osnivanja ovog fonda je tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon B. Johnson napisao da „svaka napredna civilizacija mora cijeniti umjetnost, društvene znanosti i kulturne aktivnosti.“ Inače, u SAD-u postoji i takozvani Committee on the Arts and the Humanities, koji je formiran 1982. na inicijativu tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, sa ciljem informiranja Bijele Kuće o pitanjima u vezi kulture i umjetnosti. Počasne predsjednice ovog komiteta uvijek su Prve Dame SAD-a, a njegovi članovi uglednici poput gospođe Fulbright, osnivačice Fulbright programa za edukaciju. I ovaj komitet će se ukinuti, ako prođe Trumpov prijedlog. U impresivnoj zgradi u Washingtonu, koja je bila središnji ured NEA, sada se nalazi Trumpov hotel.

ŽALOSNO JE što će se ukinućem potpore za umjetnost ugasiti niz inicijativa u manjim američkim gradovima, u kojima kulturna ponuda vezana za radionice i socijalne projekte postiže puno više od upoznavanja mladih sa raznim umjetničkim formama. Ona im je „zaštitna zona“ od droge, kriminala i ostalih iskušenja besperspektivnog života na ulici. Kada je Moonlight prošle godine dobio Oskara za najbolji film, najviše su se tome veselili stanovnici siromašnijeg dijela Miamia u tzv. „community arts“ centru. Glavni glumac učio je tamo glumu, a taj centar bio je financiran od državnog novca sa oko 40 000 dolara godišnje. NEA daje 40% svog budžeta kulturnim organizacijama razasutim po cijeloj zemlji, a ostalih 60% dodjeljuje individualnim umjetnicima i/ili programima, uglavnom u iznosu od oko 10 000 dolara po osobi/ projektu. Taj novac ide na primjer orkestru u Idahu, plesnom projektu u Ohiu, kazalištu u Južnoj Dakoti ili projektima vezanima za tradicionalnu prehranu u New Mexicu. Ali i Museum of Art u Dallasu, kao etablirana institucija, kupio je rad Chrisa Burdena zahvaljujući potpori NEA!

ČINI SE DA ovaj prijedlog o ukidanju sredstava za kulturu nije pitanje financija, već jednostavno odluka o (ne)prioritiziranju umjetnosti u SAD-u. Usporedbe radi, Trump je spreman odvojiti 1,6 milijardi dolara za izgradnju zida na granici sa Meksikom, a istovremeno krati budžet za umjetnost sa 148 na 29 milijuna dolara! Neki proračuni govore da samo osiguranje Trump Towera godišnje košta više od svote koju dobiva NEA. Srećom, u SAD-u postoji niz bogatih privatnih poduzetnika, tvrtki i filantropa koji financiraju muzeje i umjetnike. Oni su prošle godine donirali ukupno 390 milijardi dolara u razne fondove, od čega je za umjetnost bilo odvojeno oko 5 % (oko 18 milijardi dolara). Tvrtke su pritom tradicionalno zastupljene sa 10-20%, a privatna lica sa 80% udjela! Ne treba zaboraviti da porezni sustav SAD-a donatorima osigurava olakšice vezane za donacije. Nadajmo se da isti neće biti meta politike Donalda Trumpa, jer bi tada šteta nanesena svijetu umjetnosti bila znatno veća.

AKO MISLITE da je Donald Trump u mlađim danima imao drugačiji odnos prema umjetnosti i umjetnicima, varate se. U travnju 1981. godine upoznao je Andyja Warhola, koji mu je ponudio naslikati Trump Tower u New Yorku. Ovaj neboder se tada preuređivao, te su tom prilikom uklonjeni originalni art deco frizovi, koje je Trump želio ponuditi muzeju Metropolitan Museum of Art. U svojim dnevnicima Warhol je o tom susretu napisao: „Bilo je tako čudno [na rođendanskoj zabavi senatora Cohna, koji je tada bio desna ruka omraženog senatora McCarthyja op.a.!], ti ljudi su nevjerojatno bogati! Trump je pravi mačo!“ Nedugo kasnije, Trump je posjetio Warholov Factory, gdje je Andy već radio na „portretima Trump Towera“. Zamislio ih je u crno-sivoj kompoziciji, posutih srebrnom, „dijamantnom prašinom“, nadajući se da će isti biti postavljeni u lobiju nebodera. Trumpu se rad nije svidio, bio je nervozan kada ga je vidio. „Nema boje i ne paše u roza-narančasti interijer nebodera!“ – rekao je. Ova reakcija duboko je uvrijedila Warhola, koji je godinama kasnije u svom dnevniku zapisao da „mrzi Ivanku i Donalda Trumpa, jer nisu kupili njegove slike“. Ovim „incidentom“ Trump je pokazao jednu svoju bitnu karakteristiku, koju danas gotovo svakodnevno uočavamo - on ima svoju, osobnu interpretaciju umjetnosti i svega ostaloga. Odbiti slike Warhola, tadašnje zvijezde njujorške i svjetske umjetničke scene, nije mu predstavljalo nikakav problem!

Ne mogu se ovdje ne prisjetiti izjave Andyja Warhola, koju Donald Trump barem jednom godišnje stavi na Twitter: „Making money is art, working is art, and good business is the best art“ (Zarađivanje novca je umjetnost, rad je umjetnost i dobar biznis je najbolja umjetnost!). I od ovog citata Trump je napravio svoju verziju: „Being good in business is the most fascinating kind of art!“ (Biti dobar u biznisu je najfascinantnija vrsta umjetnosti!). Čini mi se da ova rečenica najbolje sažima Trumpovo poimanje „umjetnosti“.



RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026