PETRA BÖHM
Maja Bachler: Zeitraum, Lauba, 3. – 11. travnja 2018.
...ako bi Zeitgeist bio duh vremena, Zeitraum odražava osobno unutarnje stanje na koje, vjerujem, Zeitgeist direktno i indirektno vrši utjecaj
IZLOŽBA RECENTNIH RADOVA umjetnice Maje Bachler održana je u Laubi – kući za ljude i umjetnost. Novi ciklus sastoji se od 13 radova nastalih kolažiranjem apstraktnih i figurativnih formi, prikazujući motive poput kontemplativnih pasa, plutajućih narvala i prolazećih goveda, koji djeluju kao slučajni prolaznici sigurni u svojem postojanju u nedefiniranom prostoru u kojem su se našli, međutim lišeni bilo kakve simboličke nabijenosti. Sam naziv izložbe Zeitraum (njem. vremensko razdoblje) direktno se referira na vremenski okvir u kojemu su radovi nastajali, odnosno razdoblje u trajanju od dvije godine koje za umjetnicu ima poseban značaj. „TAJ JE PERIOD za mene bio vrlo specifičan“ govori umjetnica, „ jer na osobnome planu dogodile su se značajne promjene, konkretno, rođenje djeteta. Bez obzira na novonastalu situaciju, odlučila sam ne prekinuti svoj umjetnički rad, a likovni izraz nastavila sam njegovati prema svojem ranijem obrascu, ne želeći se u svome radu direktno referirati na novu ulogu majke u kojoj sam se našla, majčinstvo ili dijete. Bilo mi je zanimljivo na kraju sagledati radove i zaključiti primijeti li se na mojim novim slikama indirektan utjecaj tih velikih promjena ili sam svoje slikarstvo uspjela u potpunosti odvojiti od svih unutarnjih i vanjskih mijena koje sam u to vrijeme doživljavala. Uglavnom, na temelju određenih likovnih rješenja i posebice kolorita, zaključila sam da je novonastala situacija ipak promijenila moju dosadašnju slikarsku praksu. Što se tiče naziva izložbe Zeitraum, on je namjerno odabran kako bi se povukla paralela s izrazom Zeitgeist. A ako bi Zeitgeist bio duh vremena, Zeitraum odražava osobno unutarnje stanje na koje, vjerujem, Zeitgeist direktno i indirektno vrši utjecaj.“
IZLOŽBA JE POSTAVLJENA u zatvorenijem, pravokutnom prostoru Laube zvan Showroom, a jedan lateralni ulaz u prostor navodi gledatelja na cirkularno kretanje. Sami izložbeni zidovi sastoje se od sivih panela s jedne strane i ciglenog zida s druge, te je prilikom postava posebna pažnja posvećena rasporedu radova određenog kolorita i pozadini na kojoj će se pojedini rad nalaziti. Izmjenom radova velikog, srednjeg i manjeg formata, promatrač jasno razaznaje prikazane motive i slikarsku tehniku ulja na platnu. Međutim, brzo dolazi do zaključka kako, usprkos realističnom prikazu, motivi na slici postoje samostalno u svom često nedorečenom prostoru, te čine svojevrsnu dihotomiju. Iako prikazani motivi upujuću ne njihovu više eteričnu nego li na čvrsto fizičku pojavnost, u svome doživljavanju slike, promatrač je ponukan postavljati si pitanja: što ovi motivi predstavljaju, kako oni utječu na mene i zašto je baš njih umjetnica izabrala, koja je njihova simbolika? Odgovore na ova vječna pitanja Maja vrlo logično izriče: „Iako je prikaz motiva, odnosno figurativno slikarstvo okosnica moga rada, ja se pokušavam ograditi od bilo kakvog naglašenog narativa. Motivi koje slikam nasumično su odabrani, te ih često nazivam bljeskovima u struji svijesti, odnosno to su misli ‘izvučene’ iz nesvjesne razine i potom materijalizirane u oblik slikarskog djela. Nerijetko posežem za onima koje smatram vizualno dojmljivima. Premda sam svjesna da gledatelj prilikom promatranja likovnog djela vrlo često traga za određenim značenjem, od snažne simbolike se uglavnom distanciram. No, istovremeno nemam ništa protiv ako gledatelj stvori sam svoju priču, dapače. Želim naglasiti da u mome radu motiv je samo sredstvo, on nije cilj. Cilj je slika čiji su elementi koji je definiraju (kolorit, likovni elementi, kompozicija, tekstura...) u harmoničnom odnosu.“
BROJNE SAMOSTALNE i grupne izložbe, kao i ova u Laubi, dali su Maji put kako se profilirati i definirati svoj umjetnički stil i izraz, odnosno, kako je rekla za ovu priliku: „Ovu izložbu doživljavam kao sintezu dosadašnjeg rada. Naime, svoje slikarstvo smatram izrazito istraživačkim i još uvijek mi je teško opredijeliti se samo za jedan likovni izraz ili osobni ‘stil’, jer čini mi se da pritom mnogo toga propuštam. No ipak, izložba u Laubi pokazala mi je smjer u kojem će dalje ići moje slikarstvo i koja likovna rješenja ću nastaviti koristiti i razvijati. A što se tiče nekih planova za budućnost, oni, dakako, uključuju aktivno bavljanje umjetničkim radom, posebice slikarstvom koje doživljavam imanentnim, te se radujem svakom novom ciklusu i istraživačkom procesu kojega on donosi."