Image
Cijena: € 1,33

s naslovnice
Simon B. Narath

Simon Bogojević Narath

Putenost i umjetnost domena su duha

 

PN: Moj razvojni put sličan je načinu života vanzemaljaca iz filma Independence Day. Kada iscrpe resurse određenog planeta, oni sele na drugi koji također iscrpe pa onda sele na sljedeći
 

 

Loreta Gudelj Barać

Fotografija portreta: Antonia Begušić


 

Početkom listopada, Simon Bogojević Narath, vizualni umjetnik, redatelj, dobitnik mnogih međunarodnih nagrada i priznanja za svoje animirane filmove (Annecy, Clermont- Ferrand, Animafest, London Intrernational Animation Festival...) predstavio je Saturn's circle, svoj prvi album u području umjetnosti stripa za koji potpisuje koncept, scenarij i crtež.

Kako biste opisali vaš razvojni put kroz različita polja dosadašnjeg umjetničkog djelovanja? Koliko je za vas komplicirano djelovati u sklopu različitih medija i povezujete li ih na neki način?


 

Moj “razvojni put” sličan je načinu života vanzemaljaca iz filma Independence Day. Kada iscrpe resurse određenog planeta, oni sele na drugi koji također iscrpe pa onda sele na sljedeći… I tako unedogled, sve dok ne nalete na Jeffa Goldbluma.

Odrastanje i umjetničko formiranje čitave moje generacije sa ŠPU i ALU, pa i prijatelja koji su studirali na drugima akademijama, te primjerice ADU poklopilo se sa razvojem digitalne tehnologije tako da smo u formativnom razdoblju na vlastitoj koži svjedočili tektonskim promjenama koje su se dogodile u društvu i umjetnosti. Mi smo odrastali na EXATU, sedamdesetima, na konceptuali, ali onoj “pravoj”, video artu, eksperimentalnom filmu, performanceu, Beuysu, Nam June Paiku i sličnome, a kasnije transavangardi, njemačkim Neue Wilde, Richteru i dalje.

Kao klinci gledali smo Blade Runnera, Aliena te primjerice Pasolinijeve i Buñelove filmove u njihovom prirodnom staništu – znači kinu. Tako da su moji skokovi sa slikarstva na objekte, pa na video – instalacije, potom na digitalnu animaciju pa film te sada na strip, zapravo posljedica nekalkulirane radoznalosti – pri čemu uopće ne podrazumijevam nedostatak odgovornosti ili nonšalanciju. Nepraktična strana takvog skakanja je kaotičnost i formalni nedostatak dosljednog autorskog opusa no prema minulom radu odnosim se kao prema stepenicama. Ukoliko se želiš popeti, nećeš se vraćati na onu na koju si već stao. Istodobno, na sljedeću stepenicu ne možeš se popeti ako nisi stao na prethodnu.


 

Izdali ste Saturn's Circles. Koja je bila motivacija za stvaranje? Kako je došlo do povezivanja priče u autorski strip te koliko vam je trebalo da ga završite?

Motivaciju je teško definirati. Morali bismo najprije odrediti što pod njom, u kontekstu umjetničkog rada, podrazumijevamo. Ponekad je lakše definirati što motivacija nije. Ali post festum mogao bih reći kako je posrijedi nekakav osobni grč, sardonični upit o društvenoj pa i političkoj nemoći, koji prati kontemplacija o uzroku i posljedici, odnsono karmi. Sve to je mizanscenski, pa i fabularno garnirano u BDSM protokole.

Zašto strip?

Moje je primarno područje film. On je usko vezan za budžete, rokove, adrenalinsku strku i podrazumijeva suradnju velikog broja ljudi, odnosno timski rad. Prisvajam autorstvo izjave kako su za dobar film pojednako zaslužni svi u ekipi, odnosno svatko čije se ime nalazi na odjavnoj špici. Za loš film kriv je isključivo redatelj naprosto zato jer je rad na filmu zapravo donošenje odluka. S druge strane, strip je – ukoliko ga ne radiš profesionalno, a gdje si opet vezan za rokove, uredničke intervencije i tržišnu isplativost – samotnjački prostor intime i kreativne slobode bliži slikanju ili radu u vlastitom ateljeu gdje si gospodar svemira i gdje stvaraš univerzum neometen svime što sam prije spomenuo. Strip nisam radio prvi put jer sam ga crtao i u mladosti. Prva tabla je nastala spontano i onda sam joj se periodički vraćao. Do trenutka kada se rascvjetao dramaturški sklop nisam planirao album.

Što prema vašem mišljenju čini kvalitetan strip novog doba? Ima li prostora za tiskani strip u doba digitalizacije?

Definiranje kvalitetnog stripa ovisi o stanovištu s kojeg ga prosuđujemo i o kontekstu unutar kojeg je njegova planirana konzumacijska, tržišna ili umjetnička niša. To znači da nemam nesalomljiv stav po tom pitanju. Ovisi. Dominacija digitalnog ne isključuje analogno. Moj stav vezan za vaše pitanje vidljiv je i u činjenici da Saturn’s Circle postoji isključivo u analognom, dakle tiskanom obliku i to u ograničenoj nakladi. Svaki primjerak knjige individualiziram tako da vlastoručno udaram pečat s rednim brojem na poleđinu korica. Netko je vlasnik broja 024, a netko broja 155. Dopada mi se ta intima objekta – knjige.

Saturn's circle iščitavamo kao kritiku društva i bankarskog sustava, postoji osvetnički moment u priči. Je li strip dobra forma za razmišljanje o aktualnim problemima kapitalističkog društva i na koji način vidite rasplet sustava (ako ga vidite)?

Kritika je neprikladan termin i pojednostavljuje ono čime se koncept stripa bavi. Ekonomisti, korporativni djelatnici pa i bankari sigurno misle da je bespredmetno postojeći sustav uopće podvrgavati kritici jer se pokazao kao najučinkovitiji, najefikasniji i dovoljno žilav prema svim opozitnim društvenim i ekonomskim projektima – kako nam pokazuje povijest 20. i 21. stoljeća. Ja se s time slažem. Ova “osveta” na koju se referirate metafizičke je naravi, a ne pragmatične ili operativne. Ipak, na kraju krajeva za funkcioniranje principa karme, u dobrom ili lošem smislu nije potreban sudac, pa tako to nisam ni ja - iako sam autor narativa i crteža. Princip uzroka i posljedice funkcionira u stvarnom životu i nedjeljiv je od svega što o svijetu znamo. Njemu niti pomaže niti odmaže jedan običan strip album.

Postoji li stvarna ili autobiografska pozadina u Saturn's circles i koja je povezanost s možebitnim seksualnim perverzijama unutar stripa?


 

Ukoliko je čitatelj upoznat sa BDSM protokolima i hijerarhijom koja ovisi o koncenzusu strana, onda je u poziciji da u mom stripu iščita širu lepezu značenja i da drugačije interpretira odnose među likovima pa i samu fabulu. To znači da će mu sve biti, ako ne smješnije onda veselije pa i zabavnije. Putenost, kao i umjetnost domena su duha, a ne tvarnosti i pukog fizičkog, odnosno medija. No, materijalnost i medij – ukoliko želimo išta komunicirati ne možemo izbjeći. Zgodan paradoks, zar ne? Međuprostor koji otvaraju te dvije suprotnosti je idealan za propitkivanje i igru. Što se “seksualnih perverzija” tiče, ustručavam se koristiti taj termin olako. Vezujem ga gotovo isključivo za određne aspekte socijalne mehanike, psihologiju kolektiva, odnosno za društvo i politiku. Na kraju, jedini "promiskuitetni čin" u stripu je ubojstvo, koje počine glavni likovi a perverzija je život u kojem živimo. Mogli bi ustvrditi da su društveni odnosi danas također klasični BDSM, sa dominantnim, submisivnim I “switch” protagonistima.


 

Kompozicija stripa ima logičan slijed od početka, na koji ste način pristupili razradi kadra? Pojasnite vaša razmišljanja o perspektivi, kadriranju te tijeku i prijelazu kadrova, ima li ponavljanje okvira određeno značenje u priči? Je li riječ o eksperimentalnom tipu stripa s obzirom na temu i način kadriranja?

Budući da dolazim iz filma, način kadriranja, odnosno “snimanja i režije” nisam osvijestio kao nešto posebno čime bih se morao dodatno baviti. Kadar tretiram poput kamere, važno je pustiti da ono bitno dođe do izražaja. Saturn’s Circle nema tekst niti dijaloge nego je konstruiran poput protočnog rebusa, morao sam naći vlastiti kod pri stvaranju i imati povjerenje prema čitatelju. Angažiran “gledatelj” stripa iskomunicirat će ga više i dublje. Površan promatrač proći će kroz njega vrlo brzo i lako, razumijevajući tko–je-koga- i zašto, te što se na kraju dogodilo s likovima. Ne mislim da je Saturn’s Circle po bilo čemu eksperimentalan. Radi se o vrlo staromodnom, neo vintage uratku

Što je bitnije, crtež ili scenarij? Na koji način je nastao vaš strip, jeste li imali scenaristički povezanu priču od početka ili se priča razvijala tijekom stvaranja?

U idealnom slučaju, crtež i scenarij su jedno, kao i u filmu. Ako makneš jedno, i drugo propada i obrnuto. Svaka medijska sintaksa ima svoje regule i već sam odabir realizacije nekog koncepta ili stava u određenom mediju predstavlja umjetnički statement, odnosno izjavu a ne nužnost koju treba uzeti zdravo za gotovo. U slučaju Saturn’s Circlea u samim počecima radio sam potpuno intuitivno. Kasnije sam primijenio postupke identične procesima režije i montaže u filmu. Volim Ittenovu misao kako je umjetnost zapravo “intuicija podjarmljena metodom”.

Razmišljate li o ponovnom stvaranju stripa, postoji li konkretna ideja i neki autor s kojim biste voljeli surađivati?

Nisam siguran, ne znam. Puštam spomenutoj intuiciji da me informira o svojim namjerama pa ću kasnije vidjeti. Ideje uvijek postoje no malo je nijih potentno za intenzivan angažman kakav je crtanje stripa. Teško je definirati pojavu nerva, ne mogu ga isplanirati niti isprovocirati, jedino ga mogu prepoznati a daljnji razvoj ovisi o racionalnoj odluci.

Koliko vam je bitan čitatelj i njegov odnos prema sadržaju? Koliko je teško prenijeti poruku bez popratnog teksta?

Čitatelj je jako bitan, ali su njegovo iskustvo, poimanje svijeta, inteligencija, radoznalost, zaigranost, obrazovanje i strast u potpunosti izvan moje ingerencije. Prenošenje poruke nije nešto što mi je bila namjera - kako u filmovima tako i u stripu pa bih tu djelatnost ostavio kuririma, golubovima pismonošama i telekomunikacijskim kompanijama. Kontemplacija, odnosno pokušaj komuniciranja stanja kroz specifični medij – to da, ali prenošenje poruke – to ne. Tekst ili njegov izostanak su nevažni formalni čimbenici. Opet, da je bilo koncepcijski logično koristiti tekst, onda bih ga koristio isto kao i boju. U ovom slučaju nije, pa nisam.

U kojoj su mjeri na vas imali utjecaj stripovi koje ste pročitali u djetinjstvu, a koje stripove danas čitate i koje autore posebno cijenite?

Kao klinac – Kordej i Ilić u doba Novog Kvadrata, Moebius, Breccia, Corben, Don Lawrence, Hermann i slično a u novije vrijeme Thomas Ott i posebice Nicolas De Crecy kojeg smatram apsolutnim genijem.

Kako vidite hrvatsku strip i animacijsku produkciju te domaće tržište u odnosu na svjetske tendencije? Imamo li prostora za napredak?

Jedina zaista globalna tendencija koju primjećujem jest masovna seoba svih mogućih i nemogućih sadržaja na internet. No, cijena takve olake dostupnosti je površnost koja rezultira općim metastaziranjem mediokritetstva. Pri tome uopće ne smatram da je taj proces samo naš domaći nego je planetarno globalan.

Neobično je, pa i pomalo deplasirano slušati o ikakvim tržištima ikakve kulture u Hrvatskoj. Impresivna količina građana ove zemlje ne konzumira nikakvu kulturu jer im nije potrebna. To je evidentno i logično. Nusprodukt takvog stanja je filtriranje malobrojne, ali posve elitne publike što je zapravo inspirativna situacija za umjetnika. Kako sastaviti kraj s krajem i platiti račune je sasvim druga priča, a koja je u domeni evolutivnih sposobnosti svakog pojedinca, ali i u domeni društva, ekonomije te tržišta – a ne umjetnosti. Trgovcima i tržištu treba ostaviti prosjek i veliku većinu, a umjetnosti ostaviti ostatak koji je elitan. Zvuči prepotentno i darvinovski nemilosrdno ali ja sam takav svijet zatekao i očito ću ga predati dalje.

S druge strane, u Hrvatskoj postoji niz moćnih autora stripa koji rade za velike svjetske izdavače. U animiranom filmu postoji odlična i propulzivna scena koja je prisutna na filmskim festivalima i koja je - što se nagrada i vidljivosti tiče - prilično uspješna.

Javna društvena percepcija hrvatske suvremene kulturne proizvodnje i korpus postojećih aktivnih domaćih umjetnika svih vrsta dva su paralelna svijeta koji se vrlo rijetko dodiruju. Ta situacija je pobjednička za umjetnike, a gubitnička za ovakvo društvo u cjelini. U navedenoj situaciji pronalazim etičku kvalitetu.

Dobili ste velik broj nagrada. Na koju ste najponosniji i koju biste voljeli dobiti u budućnosti? Smatrate li da je rad u okviru vaših medija dovoljno vrednovan u Hrvatskoj?

Ni jedan umjetnik ne radi zbog nagrada. Ukoliko ga misao ili kalkulacija o nagradama progoni, znači da je opsjednut debilnim i napornim demonom. Ponekad se dogodi da je film s kojim si najzadovoljniji ljudi najmanje prepoznaju, to je bio slučaj s mojim Cvijetom bitke. Za umjetnost je sloboda najvažnija.

Fotogalerija
Image
Image
Image
Image


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026