Image
Cijena: € 1,33

podvučeno crvenim
NOVI POREZNI ZAKON ZA LIKOVNE UMJETNIKE
ARIANA KRALJ

Tjednima, a nažalost i mjesecima, sva se već strukovna umjetnička udruženja očitavaju zasebno, udruženo, sa i bez potpisa istaknutih kulturnih radnika u pogledu novih poreznih zakona. U audijenciju na nivou instanci raznih ministarstava bili su primljeni umjetnici, ponovo u svim mogućim kombinacijama. Pažljivo su ih saslušale meritorne osobe za novi zakon, pažljivo su ih sagledale osobe koje su ih ophodile. Jedni i drugi bili su po prvi put u međusobnom kontaktu, traživši jedan od drugoga razumijevanje. S jedne strane umjetnici su dramatično i iskreno molili da se spasi identitet - ne njihov osobni, nego kulturni identitet Hrvatske, a s druge strane moglo se čuti iskreno priznanje kako nisu bili upoznati s posljedicama novoga zakona koji zadire u kompleksnost strukture nastajanja umjetničkog djela. Nažalost, novi porezni zakon, koji je samo u fragmentima prenesen iz inozemstva, nema svoje povezanosti i brutalno izolira umjetnost od onih koji bi je trebali apsorbirati. Umjetnost će biti bačena na žeravicu tržišta, što apsolutno još ništa ne govori da će sagorijevanje izdržati samo kvalitetna umjetnost. Tržište koje još nema elitni intelektualni kod učinit će pogubnu selekciju i odrediti masovnu kulturu, koje će teško moći ostaviti slobodnog daha imalo avangardnijem shvaćanju umjetničkog stvaralaštva. Upravo do stasanja intelektualne elite demokratskog društva, porezni je zakon trebao biti most na slobodni teritorij. Sve dok se ne stvori financijsko potencijalni i kvalitetni profil kupaca, porezni je zakon trebao omogućiti maksimalno sponzoriranje, dotiranje galerija, pojedinih likovnih projekata, umjetnika, otkupe umjetničkih djela. Trebat će duži period dok ne stasaju nove generacije koje će završiti kvalitetne škole i koji će svojom privatnom odlukom znati meritorno odabrati djelo galerijske vrijednosti. Novim poreznim zakonom dogodilo se suprotno; sponzorstvo je opterećeno porezima, koji nije stimuliran za kupnju umjetničkog djela, državni proračun iz razumljivih razloga ne raspolaže sredstvima dostatnim za praćenje likovnih izložbi. Novi porezni zakon zatvorio je sve ventile dotoka novaca koji bi djelomično mogućnošću sponzorstva i otkupom umjetnina nadoknadio razliku u proračunskim sredstvima. Posljedica će biti smanjena umjetnička produkcija. Likovna je umjetnost zaista bila jedna od segmenata hrvatskog identiteta, koja je u potpunosti odgovarala europskim koordinatama i uvrštavala nas u kulturne centre. Približno 600 likovnih umjetnika HDLU-a i ULUPUH-a držali su suvereno visoki nivo likovne umjetnosti začudne individualnosti neobično širokog spektra. Taj vitalni dio, koji je živio s relativno malim državnim investicijama, (jer je svaka izložba ipak u 80% iznosa teret umjetnika) sada je u novom poreznom sistemu izuzetno opterećen. Prihod države od autorskih honorara umjetnika nezamjetljiv je, a izuzetno je visok za svakog individualnog likovnog stvaratelja. Praktički, ovakvim poreskim tretmanom umjetnost neće prekinuti svoju djelatnost, jer je ona neminovna, nego će početi djelovati kao ilegala, postat će jedna vrsta underground music, komunicirat će samo s istomišljenicima, postat će kodirana. Strašni rat i agresija na Hrvatsku dao nam je i dragocjenu spozaju da je umjetnost neophodna, jedina mogućnost snažne interpretacije i transmisije. Samo umjetničkim kazivanjem može se reći ono običnim jezikom neiskazivo. Nisu samo umjetničkim djelima skupljeni milijuni maraka u dobrotvorne svrhe, nego će umjetnošću biti dana adekvatna žrtvena dimenzija u svojoj slojevitosti. Kuda smjera novi zakon? Osakaćuje umjetničku produkciju. Tretira je kao luksuznu robu prepuštenu bogatom sloju na konzumaciju, i to samo prema njihovim privatnim apetitima. Limitiranje onaj kvalitetni pomak, odnosno infuzija avangardne umjetnosti, koja je mogla biti dozirana sponzorstvom. Ostavljena je mogućnost umjetnicima za vođenje poslovnih knjiga, odnosno za pravdanje materijalnih troškova. U prvoj varijanti bili su za to pravo uskraćeni zaposleni umjetnici i penzioneri, te je nastala distinkcija, ne na osnovu kvalitete nago, po ključu radnog odnosa. Ne treba posebno napominjati da umjetnici u radnom odnosu imaju izvjesnu prosvjetiteljsku funkciju, ili se zapošljavaju upravo da bi mogli dalje biti produktivni na polju avangardne likovne umjetnosti, jer takvo tržište još nije oformljeno. Također je nerealno negativcu nametnuti mirovinu kao ograničenje produktivnog rada. Ipak, za tu je stavku Ministarstvo financija dalo naknadno tumačenje kojim je svima dano pravo na vođenje troškova. Sumirajući sva davanja nižu se sljedeći porezi: porez na dohodak 25%, gradski prirez 6%, pri plasmanu likovnih djela u galerijama slijedi 15% poreza na promet, 10% poreza na uslugu, a posebnu stavku čini galerijska provizija od 20-30%. Treba imati u vidu da je prodaja likovnih djela pretežno komisiona, odnosno umjetnikova je investicija (platno, okvir, boja) povrativa tek nakon nekoliko mjeseci, a često u potpunosti neizvjesna. Skulptura vrlo teško i rijetko nalazi svoga kupca. Sva dosadašnja izložbena produkcija bila je iznijeta uglavnom na leđima samih umjetnika, a bila je etiketa državnog identiteta eminentnog značaja. Uz svu problamatiku poreza dodatno se javlja i financiranje MIO i zdravstvenog osiguranja samostalnih umjetnika. Za 1994. iz državnog su proračuna dovoljna sredstva samo za 1/3 pokrića financijskih potreba. Neminovno će uslijediti revizija članstva, što će biti dodatni rez medu umjetnicima. Utoliko je više bila neophodna stimulacija kupaca i sponzora umjetničkih djela. Smanjenje sredstava iz proračuna trebalo je nadoknaditi dodatnim mogućnostima investiranja u kulturu. Porez na promet, koji je prije (na osnovu certifikata) iznosio 15% za umjetnička djela, a 40% za ostalu robu, smanjen je s 40% na 20%, ali istovremeno je za umjetnička djela ostao 15%. Prema tome, certifikat je postao bespredmetan. Replika umjetničkog djela - masovna produkcija ima skoro jednake namete kao originalno umjetničko djelo. Ironizirajući: takav nas tretman također smještava u međunarodne koordinate i to strelovitim postupkom; upravo smo nedavno bili konkurenti za opremu reprezentativnog objekta umjetničkim djelima. Bili smo uz bok produkciji Hong Konga. Posao je dobio Hong Kong. Da li ćemo mi zatomljivanjem i eutanazijom naše umjetničke produkcije visokim poreskim nametima uopće imati šansu da budemo konkurentni potencijal? Nažalost, zbog ratnih okolnosti lišeni smo permanentne vizualne prisutnosti nesagledivog likovnog potencijala Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt; porušeni su mnogobrojni sakralni objekti, spaljeno je etnografsko blago. Tako nam, nažalost, ostaje samo da apeliramo na svijest, umjesto da prstom ukazujemo na konkretni hrvatski identitet koji ne smije biti prekinut jer, upravo se ove godine obilježava obljetnica 125 godina organiziranog rada i brige hrvatskih likovnih umjetnika.


RADNO VRIJEME
ponedjeljak – petak: 10 - 16 sati
subota: 10 - 13 sati
nedjelja i praznici: zatvoreno

 

 

© Copyright - Art magazin Kontura
Zagreb, 2026